Citiraj apricot prvotno napisa
Citiraj emarink prvotno napisa
Što se tiče nadohrane i rooming in-a, smatram da je to minus, ali nas ta tri dana nisu spriječila da nastavimo s uspješnim dojenjem doma. One majke koje zbog toga nisu kasnije dojile su s pravim razlogom ljute.
Nije toliki problem u kasnijoj uspostavi dojenja; dojenje se može uspješno uspostaviti i ako su beba i mama razdvojene i po mjesec dana (beba u inkubatoru, mamina bolest ili slično). čak i više.
Problem je što nadohrana uništava ono fantastično djelovanje kolostruma - prvog bebinog prirodnog "cjepiva", koje je jako značajno.
moj P. je bio dosta mala beba (rođen s 2.600g) i upravo zbog toga su ga već šopali - znam sigurno jer mi je i bolnička pedijatrica napisala preporuku da ga se doji na svako traženje (valjda to znači na zahtjev) - međutim ne znam kako se u vinogradskoj može dojiti na zahtjev kad nemaju roominga?????? :? voljela bih da me upućeni prosvjetle.
isto tako, kako da ga dojim na zahtjev ako mi ga nisu donijeli 7 i pol sati nakon poroda, a svi znamo koliko je za dojenje važan onaj prvi kontakt mame i bebe....očito je kod nas to bilo dosta presudno.
nadalje - svaki put kad su mi ga donijeli bilo je i više nego očito da je sit do grla - uspavan, potpuno nezainteresiran za dojenje - aj ti sad probudi sito novorođenče i nagovori ga da cica!
isto tako, moje dijete s obzirom da je najpametnije na svijetu (kao vjerujem i sva vaša djeca) odmah je skužio da na bočicu ide lakše, pa što bi se on onda mučio izvlačit iz dojke kad iz flašice samo curi, a osim toga, ko što sam već rekla bio je dosta mali, pa mu je samim time možda bilo i teže - ne znam :?
Ne moram niti naglašavati da kad smo došli doma nije bilo načina da ga nahranim bez izdajanja. Dva dana sam ga izgladnjivala uporno ga stavljajući na cicu, a on vrišti, tuče i grize i niti ne pomišlja da je prihvati - u krajnjem očaju sam se izdojila i dala mu na flašicu - to je doduše potrajalo svega dva mjeseca, ali na to sam ponosna i sretna što smo koliko toliko uspjeli izbjeći adaptirano....e sad tko je kriv - shvatila sam da mi ništa ne vrijedi tražiti krivca, ali kad već buduće majke pitaju, eto to je moja priča.
Da me opet neka dojilja ne bi krivo shvatila i optužila da se opravdavam (samo ne znam kome) što nisam uspjela dojiti, ovo pišem isključivo zato da buduće majke koje sada razmišljaju o dobrobitima roominga, shvate ga puno ozbiljnije nego što sam ga ja shvaćala (majke koje su uspjele uspostaviti dojenje bez njega niti ne znaju koliko su sretne) i dobro razmisle prije svoje odluke da rode u vinogradskoj gdje ga nema.
Još jedanput svaka čast osoblju u vinogradskoj, ali ja sam na svojoj koži osjetila (a što je još žalosnije i moje dijete) te neke negativne strane vinogradske o kojima sada imam priliku progovoriti.