Stijena, nije važno da li se opravdavaš nekome ili sebi samoj ili nikome, vidi se da ti je žao što nisi uspostavila dojenje onako kako si željela i više je nego očito da ti je bila potrebna pomoć.

No, ne slažem se da je ključno u uspješnosti dojenja imati rooming u rodilištu. To je idealno, ali prevelika količina žena uspjela je uspostaviti dojenje unatoč mnogim preprekama na koje su nailazile i u rodilištu i kasnije, kod kuće.

I to ti govorim jer sam ja osobno fulala sa prvo moje dvoje djece i dan-danas žalim zbog toga. Dojenje u samom početku je najteže i prepuno zamki koje je potrebno preskočiti i izgurati. Možda bi ti probleme sa prihvaćanjem dojke imala i da si imala rooming?

No, šta god da je bilo, zatvori to poglavlje za sobom i nipošto nemoj misliti da će ti i sa drugim djetetom isto biti, osobito ako ne uspiješ roditi u bolnici koja ima rooming. Misli pozitivno i komuniciraj sa pozitivnim i odgovarajućim ljudima i sve će biti OK.

Ja sa trećim djetetom dojim već skoro tri godine i lupam se po glavi svaki put kad se sjetim na kojim sam poteškoćama "pala" prva dva puta.

Prije desetak godina mislila sam drugačije, ali danas ZNAM da nisam imala dovoljno podrške, da nisam koristila dobre tehnike i da nisam bila dovoljno uporna (blokirao me strah da mi je dijete gladno i da ga mučim).

A to isto treće dijete rodila sam u Vinogradskoj, nisam ga imala od ponoći do pola pet-pet ujutro. Ne mislim da je to vrijeme razdvajanja ključno i odlučujuće za dojenje, odnosno nedojenje.