Da li je u redu da djeca svaki dan jedu slatko

[TinnaZ]

Često se susrećem sa komentarima - dijete ništa ne jede.
I onda nakon malo promatranja skužim da jede:
ali flašicu mlijeka sa čokolinom ujutro, jednu navečer, između toga flašicu soka, a između toga malo grickalica, kllipića, kruha i slično.
Mi nemamo tih problema, odnosno skužili smo da u danima slatkih napitaka nema jela, pa smo to sveli na minimum odnosno izbacili, mlijeko se pije bez dodataka, kad si žedan piješ vodu, tu i tamo sok, ne jedu se voćni jogurti nego obični, voće se jede posebno, itd. i uglavnom naši jedu ok.

I kad malo razmišljam o svojem djetinjstvu - nikako se ne može reći da sam svaki dan jela slatko, a niti danas jedem. U današnje vrijeme teško je naći dijete koje ne pojede barem nešto slatko svaki dan, a često je čokolino repertoar za doručak i večeru.
Da li to remeti prehranu, navike i slično, jer meni se čini da je to energetska bomba poslije koje dijete niti ne može biti gladno.

[TinnaZ]

htjela sam reći: da li je djeci potrebno za rast i razvoj nešto slatko svaki dan (pod ovim ne mislim na voće i šećere tog porijekla), ali znam da je majčino mlijeko npr. slatko, od čega potječe ta slatkoća ?

[Ancica]

mlijeka - od laktoze (vrsta secera), koliko znam.

Kaj se tice slatkisa, mislim da nisu potrebni svaki dan, u nas je pravilo da su vikendi za slatkise (a i tada ne prekomjereno nego mozda za par malih, tipa bomboni ili mini cokoladice), al nekad produ i preko tjedna, ako se lijepo zamoli i procijenimo da kolicina nece utjecati na unosenje za taj dan predvidene zdrave hrane.

[mama courage]

procijenimo da kolicina nece utjecati na unosenje za taj dan predvidene zdrave hrane.

i kod nas tako.

ma ja ne volim davati te grickalice, stapice i slatko. jer joj to definitivno pokvari apetit, a nicemu ne koriste. stoga, ne kupujemo, jer cim nema u kuci, ne pita. dajem joj cokoladice kao nagradu, ako je fino pojela slanog, moze se zasladiti.

[Riana]

super pitanje.
mi mučimo problem s mojom bakom. ona svaki dan kupuje ili puding ili životinjsko svojoj praunuci. i ne možemo je odgovoriti od toga. najgore je kaj ne želi otići iz sobe sve dok mala to ne pojede. probali smo par puta joj reći da rađe kupi jogurt ili sl i nekad je, ali je uporna s ovim slatkim. vrijeđa se kad maloj ne damo ili kad joj prigovorimo. nekad mi uspije ne dati maloj jer velim ide sad jesti, pa onda mi to smažemo, ali preko tjedna ja nemam kontrolu (s mojom mamom je). ona veli da nekad neda, ali ista priča se ponavlja.
što napraviti. Baka (prabaka) se neda urazumiti. Pudinge posebno mrzim za malu radi onog E...

[TinnaZ]

mi isto mučimo problem sa bakom i djedom, a kad idemo od njih doma, onda nosimo prunu vrećicu čokolade (jer kao ako oni ne kupe, mi budemo jadnu djecu izgladnjivali), i onda to sakrivamo po najvišim ormarima, i raspoređujemo kroz tjedan.

E sad: moje pitanje se više odnosilo na čokolino (jer i to je slatkiš za nas, nije hrana, samo je zapakiran u okvir hrane) i nekoliko puta na dan po 2dcl soka, čaja i sl. (naravno zaslađenog) ...
Da li je raelano očekivati da dijete ruča, ako je za doručak popilo flašicu čokolina, a 15 min. prije ručka flašicu soka ... jesu li time zadovoljene energetske potrebe djeteta i on u biti više ne treba energije (jela, nije gladan).

I kao što sam pitala: mlijeko sadrži šećer laktozu, znači to je osnovna namirnica male djece i potreban je. Da li je većoj djeci potreban šećer u obliku bijelog šećera svaki dan ? Na koji još način zadovoljiti potrebu za šećerom (koji je očito neophodan) ? Ili nije.

Kao mala jela sam sušene kruške i šljive (baka spremala za mene). E sad: moji ne jedu sušene šljive, a sušene crne kruške na žalost nisam vidjela nigdje, grožđice ne vole, u biti ništa od sušenog voća baš ne vole (a i meni su bile najbolje sušene crne kruške).

Ako postavimo tezu: svaki dan je ok pojesti sušene šljive, a da li je onda ok svaki dan maznuti flašicu čokolina (jedno i drugo je šećer) ?

[MalaSirena]

Nama je čokolino obrok, ali mi je totalno besmisleno davati ga na bocu... Jedno vrijeme ga je jeo svaki dan, ali nisam primijetila da je zbog toga lošije ručao (ako je, npr. čokolino bio za doručak). ISto tako, ja običavam čokolino pomiješati sa zobenim pahuljicama i cornflakesima da ne bude tako sladak kao što je, a da bude malo 'bogatijij'.

Što se tiče sokova i čajeva, mislim da ovi kupovni sokovi uopće nisu potrebni jer smatram da nisu nešto previše nutritivno vrijedni, a puni šećera, ali dozvoljavam ponekad, nakon glavnog obroka (ručka), no ja imam sreću da Tan uglavnom pije i traži vodu, tek u zadnje vrijeme mu je fora piti sokiće na slamčicu, ali ne traži prečesto.

U biti je najveći problem u rasporedu obroka i sokova.

[a zakaj]

meni je veci problem s cokolinom to sto on ne 'drzi' dugo - u njemu je oljustena psenica i bijeli secer, i brzo se probavlja. Brzo digne razinu secera, i onda opet secer brzo padne. (tako bar ja laik to tumacim). Dakle, ako dijete doruckuje cokolino, vjerojatno ce vec prije rucka ogladniti.

[rinama]

I moji popiju čokolino svaki dan, ujutro odma nakon buđenja (bez toga ne ustaju) kao nama kava, poslje toga oko deset neki doručak, pa voće, pa ručak, pa jogurt za užinu, pa većera, i da neznam koliko pojedu za većeru, opet prije spavanja popiju čokolino, jer bez toga nemogu spavati.
nekad je to samo deci, nekad dva, onako tek toliko u mlijeko, ali da ga mogu popiti iz šalice. I stvarno ne mislim da je taj čokolino problem, jer jedu normalno druge obroke. Kod mog M.-a je problem taj što on ne želi jesti ono što ne voli, pa sam tako i ukidala taj čokolino da vidim dali mu stvarno smeta, pa da zbog njega ne želi npr.brokulu ili cvjetaću, ali tek onda nije ništa jeo. vidim da sad kako raste isprobava polako i neke nove namirnice i za sada sam zadovoljna.

[branka1]

Joj, mi isto držimo slatkiše u jednoj visokoj ladici i doziramo ih.
Onda mi jučer reče sveki (vodila je Leu u vrtić pa su svratili do svekine sestre koja je Lei dala životinjsko carstvo) da joj je Lea rekla - baka uzmi ovo doma, ali stavi mi tamo na stepenice da me tamo dočeka, da mama ne stavi tamo visoko
Malo mi je bio bed, jer ionako mi često ljudi sole pamet da ako joj nećemo dati da će biti željna toga i kad si sama bude mogla kupiti, da će si kupiti slatkiš umjesto gableca.

Mislim, ona stvarno nije željna ničega, barem ja tako mislim, i dam joj slatkiš gotovo uvijek kad traži (osim prije obroka), ali možda ne onoliko koliko bi ona htjela, ali one teorije - ako joj je nadohvat, neće biti zabranjeno voće pa neće ni htjeti - su mi malo :/ . ja mislim da bi ona sve pojela. Bojim se eksperimentirati s time.

evo, npr. jutros poslije doručka, a prije vrtića je smazala 2 Rafaela. Jede slatko svaki dan. Po mojim mjerilima, previše. Ali ne možeš se ti s dedama i bakama............
I oni imaju one teorije - treba malo šećera i čokoladice za razvoj mozga i sl.
A kad počnem objašnjavati o jednostavnim i složenim šećerima, bijelom i smeđem sećeru, bijeloj i integralnoj riži i brašnu........bolje da ne počnem

Kad idemo na rođendane i sl. dopuštam joj da jede sav onaj junk....kad u dućanu prolazimo pored čipsa i smokija, ako me baš traži kupujem joj. (Inače to doma ne kupujemo)
Jer me peče grižnja savjseti da stvarno ne bude ovako kako mi dobronamjernici stalno govore.
A ponekad imam feeling da me svi dižu na sentiš fore i onda sam ljuta na sebe i mislim si da bih trebala ustrajati po svome jer znam da je to bolje.

Inače, Lea stvarno od pića najviše voli vodu i kad dođemo kod nekoga ili negdje u birc, naruči ili sok od jabuke ili sve češće samo vodu.
Ujutro pijemo svježe iscijeđene sokove od voća i povrća.
Coca colu i gazirano ne može smisliti.
Stalno govori kako to nije zdravo i kako šećer nije zdrav pametno mamino, pa okolina misli da je dijete totalno indoktrinirano.
Ali i MM i ja mislimo da to nije maltretiranje, već stvaranje zdravih životnih navika
Ah..................

[Riana]

Nama je čokolino obrok, ali mi je totalno besmisleno davati ga na bocu... Jedno vrijeme ga je jeo svaki dan, ali nisam primijetila da je zbog toga lošije ručao (ako je, npr. čokolino bio za doručak). ISto tako, ja običavam čokolino pomiješati sa zobenim pahuljicama i cornflakesima da ne bude tako sladak kao što je, a da bude malo 'bogatijij'.

Što se tiče sokova i čajeva, mislim da ovi kupovni sokovi uopće nisu potrebni jer smatram da nisu nešto previše nutritivno vrijedni, a puni šećera, ali dozvoljavam ponekad, nakon glavnog obroka (ručka), no ja imam sreću da Tan uglavnom pije i traži vodu, tek u zadnje vrijeme mu je fora piti sokiće na slamčicu, ali ne traži prečesto.

U biti je najveći problem u rasporedu obroka i sokova.

tako i kod nas.
sok dobi možda gutljaj dva-tri na dan. baš ako ga mi pijemo. rekla mi je zubarka da nije toliko problem u šećeru iz sokova, već u kiselinama koje nagrizaju caklinu. a dobro oprati zubiće tim malima je malo nemoguće.
moja uglavnom trusi vodu i čaj od kamilice s medom.

u čokolino stavimo mljevene žitarice i one posije. jede ga svaki drugi dan.

[mama courage]

sto se tice pranje zuba... ne perite odmah zube kad vam djeca pojedu neko "kiselo" voce (tipa jabuke i sl) il popiju te "kisele" sokice. jer upravo tako "nagrizeni" zubici se ne bi onda odmah trebali prati, jer onda stvarno ode caklina (ako jos ribate cetkicom).

mi kupimo sok na litar (nastojim kupit sa sto manje secera, konzervansa itd) pa njoj razblazimo s vodom. al i to je po meni nepotrebno. voljela bih kad bi samo vodu pila, al smo pogrijesili i naucili je na sokice.

inace, i mi mucimo sa bakom. to je njihova (staracka) filozofija, nek dijete jede, pa bilo sto. ja na to dobijem mlade. i vidim da kad izmedju dorucka i rucka ne jede nista (tj. recimo "izgladnim" je u nekih pola sata, znaci namjerno joj ne dam oko pola 12 il oko 11h da nesto pojede il gricne) da mi onda bolje ruca. fino pojede rucak. ovako kad joj dam neku glupost pola sata prije rucka, onda mi samo mrljavi po tanjuru.

[Lu]

mi ovako:
ujutro ocijedjena naranca, nakon toga snita kruha sa kikiriki maslacem i medom i jedan dcl kakaa
medjuobrok cips od banane ili jabuke ili grozdice (sta vec imam doma, marelice i sljive nece)
rucak sta vec ima (jucer varivo od crvene lece, danas pileci paprikas npr) i ponekad desert ako sam pravila nesto (jucer puding npr ponekad kolac)
nakon budjenja zgnjecena banana i jabuka
vecera ili tortelini ili neko leso povrce sa sirom ili frigano jaje ili ostatk od rucka. prije samog odlaska u krevet cesto trazi jos i cokolino

to je neko pravilo, ali....ima dana kad idemo u posjete i onda trpa gluposti u sebe (cokoladice ili kekse i sl) ako subotom idemo na kavu uviijek trazi kolac (najcesce krafnu ) i tih dana se mogu pozdraviti sa ruckom i normalnom hranom ako nesto takvo pojede ujutro nema sanse da jede normalno, trazi eventualno cokolino ili jogurt, vocni ofkors.

ali buduci da inace zaita ima dobre navike i nije dijete kojem u svakom odlasku u ducan moras nesto slatko kupiti, takve dane mu toleriram (a nisu cesti)

[Lu]

tek sad vidim da je ovo pod dohranom. ja mu dozvoljavam ta izivljavanja sa slatkisima ali tek odnedavno. do godine i pol doista nije znao da takvo nesto postoji i mislim da dijete treba sta duze od toga sacuvati. nije im potrebno sav potreban secer dobiju iz normalne hrane. slatkisi su ionako preradjeni secer i potpuno nepotrebni.
a ne kad je meni nevista rekla da mi je mali divlji jer mu ne dajem cokoladu da jede a on jedva godinu dana

[branka1]

Totalna kontradikcija. Šećer baš potiče hiperaktivnost

[Honey]

Moje dijete ima čudan ukus, voli grickalice, najviše slane štapiće. A voli i čokoladu. Ali čokolino ne. Kupili smo jednu kutiju (kao, nešto fino i nabrzaka za pripremiti), nekoliko puta sam mu ponudila. Završilo je tako što smo mm ili ja to pojeli. Iznenadila sam se i sama koliko tu ima šećera, a inače volim slatko. Eno još u ormariću stoji otvorena kutija.
Primijetila sam da on pojede mikrokoličine bilo da jede između obroka ili ne. Jednostavno ima dana kad jede sve, a ima dana kad neće ništa. Sokove ionako ne pije, osim kod bake, a i čaj kad skuham zasladim mrvicu ili ništa, ovisi koji čaj skuham.

[Arwen]

ja spadam u nemajke,tako me okarakterizirali dobri ljudi,
koja svom jadnom djetetu nedaje čokolino,smoki,čokoladu i slično
a počeli su mi se čuditi kad još nije imao godinu dana
ni dan danas ne jede čokolino,ne voli da traži dala bi mu ali nisam nesretna šta ga ne jede
ostale grickalice nemamo doma,MM ponekad radi kokice pa ih jedu jer
on voli,od čokolade pojede kockicu jer mu je dr.zubarica rekla da če mu
inače gric i grec pojest zubiće
a smoki,štapiće i sl ako poželi kupim mu ali nemamo toga doma
u biti traži kinder jaje ali zbog igračke i ponekad kinder pingvin
prije će u dučanu tražiti da mu kupim salamu nego nešto slatko, mamino
dite

[Luna Rocco]

Tinna, potpuno se slažem s tobom, meni je to uvijek apsurdno kad se neka mama žali kako dijete "ništa ne jede", a to isto dijete po isti dan navlači flašicu sa sokovima, "linom" i sličnim shitevima.

Ne kužim zašto uopće ponuditi Čokolino? Zdrav nije, jedino što je brzo gotov - no, ja i zobene pahuljice na rižinom mlijeku s voćem priredim za dvije minute. Bioaktiv s izmiksanim svježim voćem (i finiji i neusporedivo zdraviji od kupovnih voćnih jogurta) gotov je u tren oka. Za griz treba 6-7 minuta. Instant palenta je gotova za dvije. Hoću reći, "brzina" mi nije neki argument za Čokolino.

Slatko još nije probao, ali znam da će probati i da će ga jesti, ne uzrujavam se oko toga. Ne namjeravam mu ga kupovati svaki dan niti mu davati prije obroka. Ovo što vas većina piše u vezi slatkog mi se čini razumno (naravno, za stariju djecu - ne bi mi bilo razumno davati slatko iza obroka jednogodišnjaku).

Mi smo dede i bake zauzdali, jedino moja mama pili po "zdravim" sokićima. Ona stvarno vjeruje da je (kršitelj koda)ov sokić zdraviji od svježe iscijeđene naranče jer "ima više korisnih sastojaka". :shock: :shock:

[mama courage]

meni je jedna ljecnica rekla da radije kupim recimo normalan sok (tipa pago) nego sokice za djecu. jer ti sokici su bas zasladjeni da se njima svide.

smoki

ako ista mrzim na svijetu i ako ista smatram nepotrebnim to je smoki...
i cips (slani stapici jos i nekako).

moja nikad nije bila ljubitelj cokolina i slicnih lina. kupili jednu kutiju i bacili je kasnije.

[MalaSirena]

Tinna, potpuno se slažem s tobom, meni je to uvijek apsurdno kad se neka mama žali kako dijete "ništa ne jede", a to isto dijete po isti dan navlači flašicu sa sokovima, "linom" i sličnim shitevima.

Ne kužim zašto uopće ponuditi Čokolino? Zdrav nije, jedino što je brzo gotov - no, ja i zobene pahuljice na rižinom mlijeku s voćem priredim za dvije minute. Bioaktiv s izmiksanim svježim voćem (i finiji i neusporedivo zdraviji od kupovnih voćnih jogurta) gotov je u tren oka. Za griz treba 6-7 minuta. Instant palenta je gotova za dvije. Hoću reći, "brzina" mi nije neki argument za Čokolino.

Slatko još nije probao, ali znam da će probati i da će ga jesti, ne uzrujavam se oko toga. Ne namjeravam mu ga kupovati svaki dan niti mu davati prije obroka. Ovo što vas većina piše u vezi slatkog mi se čini razumno (naravno, za stariju djecu - ne bi mi bilo razumno davati slatko iza obroka jednogodišnjaku).

Mi smo dede i bake zauzdali, jedino moja mama pili po "zdravim" sokićima. Ona stvarno vjeruje da je (kršitelj koda)ov sokić zdraviji od svježe iscijeđene naranče jer "ima više korisnih sastojaka". :shock: :shock:

Evo, ja ponudila zato da raznovrsnije jede jer je u to doba 60% večera bilo zobene pah.+voće, manji postotak bila je palenta, a još manji riža na mlijeku i gris. Bojim se da je jedan od faktora bilo i nejedenje, odn. više nije htio jesti zobene s voćem, na koji god ih način radila. Nije niti čokolino baš brzo prihvatio, a onda ga je jedno vrijeme više jeo.

S vremenom su se postoci promijenili, jedno vrijeme je vodio čokolino (uvijek razblažen ili sa 7korn ili samo sa zobenim pah. i sl.), a trenutno je gris na prvom mjestu (svaki put kad ga pitam što bi jeo kaže 'gris').

[dinosaur]

"Ne kužim zašto uopće ponuditi Čokolino? Zdrav nije, jedino što je brzo gotov - no, ja i zobene pahuljice na rižinom mlijeku s voćem priredim za dvije minute. Bioaktiv s izmiksanim svježim voćem (i finiji i neusporedivo zdraviji od kupovnih voćnih jogurta) gotov je u tren oka. Za griz treba 6-7 minuta. Instant palenta je gotova za dvije. Hoću reći, "brzina" mi nije neki argument za Čokolino. " - s ovim se 10000 % slažem.
Petri je doručak svaki dan voće s zobenim pahuljicama i mlakim mlijekom, to je gotovo za doslovno 2 minute.

[Zorana]

A ja bas zavidim vama cija djeca doruckuju zobene pahuljice i slicno. Moji su vec nakon pola sata gladni ko vukovi ako za dorucak ne pojedu i nesto "slano" tipa kruh i sir, sir sa nasjeckanim paradajzom i maslinama, jaje i kruh, pura i jogurt i sl. Znaci, slatki dorucak prolazi, al mora imati i potporu.

[Lu]

marko je jedno vrijeme obozavao griz ali ga je onda odjednom poceo odbijati. a za cokolino u kuci sam krivac ja naime obozavam ga

smoki i te stvari nikad ne kupujemo i nemamo doma. u biti nista ne kupujemo nego ako ja napravim kolac i povremeno skuham puding.
ja kad hocu slatko namjenski to kupim i pojedem potajno dok marko spava

[zrinka]

ja mislim da nije dobro davati djeci slatkise kao nagradu
od toga se jezim
(ono dodjes u dr, na kraju dobijes cokoladicu jer si bio dobar )...
niti, ako pojedrs spinat, dobit ces lizalicu i sl...

mislim da nije dobro hranu vezati za nagradjivanje ili kaznjavanje...

[AdioMare]

Sin (14,5): palenta, špek, mlijeko, margarin, tunjevina s povrćem, jogurt, toast, Divka.
Sve iz kućne radinosti (ručak od dana ranije) prije nego ikakav industrijski proizvod. Je, da.. ali za doručak!
Slane lepinje, kifle, kroasane, pizze ... koliko hoćeš.
Rijetko srijemsku kobasicu ili laks kare. Rijetko pije vodu, uglavnom juice od naranđe.

Mala (3,7): palenta, mlijeko, sirni namaz, margarin, med, jogurt, tunjevinu iz konzerve, tvrdi sir. Uglavnom pije vodu, ali pokvarila se gledajuć' u brata, pa i ona traži soka sve više.

Nikada u životu nisu pojeli pečeno ili kuhano jaje, kajganu ili slično.
Iz toga proizlazi da ne vole ni pohani kruh, palačinke rijetko. Jaje jedu tek u noklicama.
Ne vole griz ni puding, paštetu i hrenovke, salame ni kobasice.

Sin slatkiše jede rijetko, ali ako mu se jede - pomlati sve ispred sebe.
Maloj nisam davala slatkiše do treće godine, a od tada sama traži (uglavnom poslijepodne) čokoladu, petit kekse ili sladoled. Bombone i lizala nikada ne dajem.

Tako da bih ja bila sretna da ponekad pojedu Čokolino s tekom, ako ništa makar da nakon pitanja "što ćeš" ne čujem "kruha i margarina"

Ima li netko neku ideju za kuhani doručak ili večeru? Ja sam već poluluda.

[Lu]

e da i marko pije samo vodu. osim cijedjene narance. ako ga i pitam bil sokic kad smo npr vani on nece nego vodu.

a kuhani dorucak...ako ti hoce palentu onda palentu i jogurt ili prosenu kasu sa suhim vocem.

[Lu]

ili ako ti sin voli sendvice napravi mu topli sendvic pa mu unutra uvali svakakvog povrca.

[mama courage]

ja mislim da nije dobro davati djeci slatkise kao nagradu
od toga se jezim
(ono dodjes u dr, na kraju dobijes cokoladicu jer si bio dobar )...
niti, ako pojedrs spinat, dobit ces lizalicu i sl...

mislim da nije dobro hranu vezati za nagradjivanje ili kaznjavanje...

to se odnosilo na mene? pa nije to tip nagrade, nego kad ju pitas jel gladna i jel bi mogla jesti, ona kaze da je, gladna i da bi mogla cokoladu. il k'o za inat uvijek oko rucka/vecere negdje ugleda nesto slatko, pa bi ona to. ja joj samo dam do znanja da prije slatkog (kojeg nastojim minimizirati koliko mozemo, tipa: komad cokolade, puding i sl) mora pojesti nesto slano. i to bas tim rijecima. prije slatkog ide slano. i ona poslusa. pojede slanog koliko moze, ne forsiram ju.

inace, ona dobro jede i svasta jede, tako da - fala bogu - nemam problema s njenom ishranom, niti potrebe za nagradjivanjem il (ocajnickim) ucjenama. kad imam lepo odgojeno dete

inace, ja sam ko klinka vjecno visila kod ljecnika i bilo mi je drago kad bi mi med. sestra, nakon sto mi je uzela krv iz ruke (i nakon mukotrpnog pregleda kod dr), rekla da sad smijem uzeti neku bombonu il ne znam igrackicu iz najdonje ladice. bas me to znalo razveseliti k'o sedmogodisnjakinju.

[zrinka]

MC ne, ili ne samo na tebe...

ma opcenito, fizioloske stvari tipa kakiti, piskiti, jesti i sl ne smatram dobrim koristiti za i najmanje ucjene

jednostavno ne zelim da hrana, bilo koja, bude nagrada ili kazna....zelim da se razvije cisti osjecaj za hranu - glad-hrana veza ...tako nesto...
nekkao mi se cini da je mozda korijen raznih poremecaja u prehrani bas to nagradjivanje ili kaznjavanje hranom...

a mozda nisam sama objektivna, kad se sjetim moje mame kako trci ulicom zamnom da pojedem jos par zlica

[ana.m]

Mi imamo punu kuću slatkiša a najmanje od toga kupimo MM i ja. Ali pazimo jako na to kko jede i kojim redoslijedom jede. I uzadnje me vrijeme ugodno iznenađuje jer sve više i više traži sam jesti. Jučer mi se npr. navečer zaželio juhe. Ja naravno sva sretna djetetu skuhala njegovu omiljenu krem juhicu od cvjetače. I onpojeo skoro 3 "šeflje". Traži on svaki dan ponešto ali dobije recimo dukatino, ili kinder čokoladu ili slično samo ako je prije toga i jeo nešto "normalno". Obožava čokolino i po mojoj sveki jeo bi to kada god bi tražio (kad smo kod njih npr.), "jer je to super zdrava hrana napravljena za djecu i djeci je to tak fino". Ali ja sam stroga po tom pitanju, jede on lino, ali pazim da je stvarno ukombinirano sve druge hrane. Sokove voli, ali češće i sam traži vodu. Voli i voće i obožava med. Nema mlijeka bez meda. Rekla bih da sam poprilično zadovoljna. Nekad sam bila malo manje, jer je stvarno slabo njupao, ali evo, sve se nekako normalizira. I da, obožava juhe!
A kajs e tiče slatkiša kao nagrade. Ne, slatkiše dobije ako je pojeo npr. ručak, ali ne kao nagradu, nego tek kada jede nešto kvalitetno može pojesti slatkiš ako mu ostane mjesta. A uvijek mu ostane

[Lu]

ma opcenito, fizioloske stvari tipa kakiti, piskiti, jesti i sl ne smatram dobrim koristiti za i najmanje ucjene

jednostavno ne zelim da hrana, bilo koja, bude nagrada ili kazna....zelim da se razvije cisti osjecaj za hranu - glad-hrana veza ...tako nesto...
nekkao mi se cini da je mozda korijen raznih poremecaja u prehrani bas to nagradjivanje ili kaznjavanje hranom...

mislim da si skroz u pravu.

[aleksandra70vanja]

MC ne, ili ne samo na tebe...

ma opcenito, fizioloske stvari tipa kakiti, piskiti, jesti i sl ne smatram dobrim koristiti za i najmanje ucjene

Zrinka, nisi ni znala, ali si mislila na mene .

Mi smo napravili grešku, kad se V odvikavala od pelena, nakon obavljenog "posla" dobila bi komadić čokolade.
Neko vrijeme smo morali prvo prirediti čokoladu da je ona vidi i onda bi išla na wc.
Sada to polako prestaje, nekad pita i dobije, ali sve rijeđe, uglavnom zaboravi, mislim da ni ona to nije shvatila kao neku ucjenu.

A što se tiče svakodnevnog konzumiranja slatkiša, tu smo, obavezno, svaki dan, komadić čokolade, nesquik (ne bojkotiram, V hoće jedino to, vrag odno i reklamu da od nesquika djeca rastu) jedino se tješim da ne jede bombone. Ali uvijek nakon obroka, a jede sve i dobro, tako da se nadam da nema neke štete.
Osim što zna biti turbo aktivna kad digne šećer u krvi.

[mama courage]

ma opcenito, fizioloske stvari tipa kakiti, piskiti, jesti i sl ne smatram dobrim koristiti za i najmanje ucjene

jednostavno ne zelim da hrana, bilo koja, bude nagrada ili kazna....zelim da se razvije cisti osjecaj za hranu - glad-hrana veza ...tako nesto...
nekkao mi se cini da je mozda korijen raznih poremecaja u prehrani bas to nagradjivanje ili kaznjavanje hranom...

mislim da si skroz u pravu.

kuzim sto hoces reci i imas (donekle) pravo, tj i ja nastojim te stvari uopce ne dovoditi u relaciju sa nekom kaznom il nagradjivanjem. recimo jezim se na recenice tipa: kad sve pojedes sa tanjura, dobit ces vode. (ako si na to mislila ?!)

no, cini mi se da nije sve tako crno-bijelo... ja sam bila izrazito problematicno dijete sto se tice jedenja. moji su izludjivali i bili sretni ako bilo sto stavim u usta. moja mala je susta suprotnost i lako mi se dichiti da ju mogu nagovoriti da pojede nesto sto na prvi mah odbija, jer ona nakon mog drugog molim ipak pojede nekoliko zalogaja recimo brokula il cega vec nece u ovoj sad fazi svog odrastanja. al kad ti dijete nista ne uzima u usta, onda si mogu zamisliti da poneki roditelj pribjegava i "needukativnim" metodama tipa ucjene i nagradjivanja.

ma, problem kad ishrana postane supstitut za nesto drugo je previse kompleksno pitanje da bih to sad mogla u dvije-tri recenice elaborirati.

[zrinka]

ma da, prekompleksno je..uzroci poremecaja nisu jednoznacni, cesto je to skup svega pomalo
ali
nekako dajem djetetu za pravo da mi kaze kad zeli jesti i koliko....mislim da i odbijanjem hrane, ono kad djeca bas skoro pa namjerno ne zele jesti, da nam nesto porucuju...mislim da cesto djeca na taj nacin ucjenjuju roditelje (najcesce nesvjesno), kad vide kako je roditeljima jako stalo do hrane, a to je jedino sto oni, kao djeca mogu kontrolirati....i onda se time koriste....

ja sam misljenja da nitko nece umrijeti od gladi (ako se ne radi o dojencetu koje ima slabi refleks sisanja), ali ako se hrana koristi u ucjenama s jedne ili druge strane, onda moze biti gadno...

treba znati, kao i u svemu pravu mjeru
nisam za to da dijete mora pojesti onoliko koliko je roditelj zacrtao kao minimum (to mi je pogotovogrozno vidjeti kad se djeca hrane na bocicu, i sad vidis da je dijete pojelo pola, okrece glavu, mrsti se, ne zeli vise, al majka navalila, mora pojesti cijelu...uh).....ni meni se svaki dan ne jede nesto i u istoj kolicini.....

nekako mislim da mozemo djetetu dozvoliti da tu ima neku slobodu, da je kompetentno da samo odluci koliko i sto ce jesti....

dobro, ja nemam djecu koja ne zele jesti, da li je to zato sto su takvi, sami od sebe ili zato sto nikad nije bilo igre sa hranom, ne znam...

samo, kad se rodio mislav, rekla sam mm, molim te, ako me vidis da trcim za njim s tecicom, podapni mi nogu

[mama courage]

sto se tice ishrane, ja sam ti tu potpuno neopterecena (tj. iskreno receno ne volim jesti, jedem sto moram). i mozda bas iz tog razloga moja mala meni nikad nije pravila probleme oko jela. kad cujem da druga djeca "vozaju" svoje roditelje oko hrane, dovode do toga da roditelji prave po nekoliko obroka, te hoce ovo, te nece ovako nego onako i sl. dobijem osip.

no, to ne znaci da joj dopustam potpunu slobodu oko ishrane. recimo, vidim u posljednje vrijeme da kad ju hranim da vise pojede, nego kad sama jede. il dozvoljavam joj da nesto ne voli i ne zeli jesti, al to ne znaci da ako nece recimo cvjetachu i meso, da ce dobiti ne znam, cevape umjesto toga il nesto slatko. po principu nek bilo sto jede. hocu reci, sto je starija, to joj vise dozvoljavam izbor i nastojim kuhati ono sto voli. al kad se sjedne za stol, onda prvo ima da i ona sjedi za tim istim stolom (a ne da ju ganjam po sobi) i ima da jede nesto od pripremljenog. ne voli to povrce, ne mora, evo joj malo tjestenine il sl.

.

nekako mislim da mozemo djetetu dozvoliti da tu ima neku slobodu, da je kompetentno da samo odluci koliko i sto ce jesti....

donekle, donekle. kao sto rece, sve je pitanje mjere. jer cesto oni ni sami ne znaju sto hoce, a sto nece (moja je sad u fazi gdje je prvo sto izusti: necu) ne forsiram, ne tjeram, a kamo li da kaznjavam ako nece nesto pojesti, al i ne popustam na prvu i ne dozvoljavam da me ucjenjuje oko toga. (recimo, jednom rekla da ce ona samo suhu rizu, nece piletinu s graskom. ja joj rekoh, cek duso dok probas, samo dok mama podgrije, pa ce ti se svidjeti. a ako neces, ne moras, al probaj. a ona onako, bezobrazno, fuj - grasak. poludila sam u sekundi, u sekundi se i ona predomislila jer je vidjela da je pretjerala. sacekale smo dok se zagrijalo i ne da je pojela. hranila sam ju, a ona je sve pokazivala na grasak, da hoce jos. nije to ona ucinila da meni udovolji, jos je ona mala i nema tu crtu empatije, nego sto je skuzila da je to mamino jelo ipak prilicno ukusno ).

[TinnaZ]

dozvoljavam joj da nesto ne voli i ne zeli jesti, al to ne znaci da ako nece recimo cvjetachu i meso, da ce dobiti ne znam, cevape umjesto toga il nesto slatko. po principu nek bilo sto jede.

i mi se trudimo ovo praktiricirati, ali onda nastaje problem da su gladni za sat vremena, kad je taman suđe oprano. Ako je jelo takvo da se ne može podgrijati (a ja sama sam prema podgrijanom fuj), onda je problem; tako da ih uglavnom pokušavamo nagovoriti da barem probaju to što je na stolu (uz obavezno zajedničko sjedanje za stol kad se jede) ... tako da većinom nakon probanja i pojedu to što je u tanjuru.

[mama courage]

tinnaZ

i ja svoju nagovaram da proba, tj. kao neki uvjet je da se proba barem zalogaj prije nego sto se potpuno nesto odbije. i uglavnom me poslusa i pojede barem malo, il kao sto ti velis, ono sto je na tanjuru. tj. shvati da joj se to ipak svidja. za sada je tako. cak sam ju na taj nacin uspjela nagovoriti da proba miso-juhu s algama baba se naravno zgrazavala, jadno dijete sto mora jesti

[zrinka]

ja imam brz metabolizam i ja jedam 10tak manjih obroka u danu
prva sam gotova s ruckom i taman kad svi drugi zavrse, eto mene po drugu turu ...

kod mislava jedino primjecujem nedostatak strpljenja kod jela, pa ce recimo super pojesti juhu, krenut ce na ostalo, ali dok jos nije pojeo, ne da mu se vise sjediti i ode, ima neka posla...
onda mu ja ponudim to sto mu je ostalo kasnije i pojede...

ja nakon rucka moram odmah popiti pice, odmah cim zavrsim, a mm ce prvo dignuti sudja, obrisati stol pa sjesti i popiti bevandu na miru...ja dotle imam osjecaj da cu ozedniti za poluditit...totalno smo razliciti...

zato on sad meni ulije pa ocisti stol (cisti je rmu smeta, meni brate ne smeta ) i natoci sebi....

[zrinka]

ocu reci, ponekad od silne zelje da nam djeca pojedu, zaboravimo na njihove potrebe
cini nam se da njihove potrebe znamo bolje nego oni
a ne mora znaciti

[Matilda]

Mi nikad nismo imali problema s jelom.
Kad je gladna jede, kad nije ne jede.
I to smatram da je sve stvar navike od početka dohrane što im nudimo. Naučimo li mi dijete da u šetnji u kolicima gricka štapiće, smokiće ili keksiće, što se imamo čuditi da umjesto ručka poželi vrećicu čipsa.
Meni je muka bilo kad sam gledala u etnji kako mame svojim bebama (8-9 mjeseci) daju da žuljaju zube smokijima (s kikirikijem) i štapićima ili im je to bio popodnevni obrok. I nudile su i M, ali ja sam uvijek odgovarala i često i danas odgovaram (pa i M to zna reći): Ne hvala, mi to ne jedemo.

Slatkiši i grickalice mi ne kupujemo pa nema šanse da mi tanjur juhe s povrćem zamijeni keksima ili štapićima.
Zna ona reći da neće nešto, ali nema biranja, imaš samo to i zamjene nema. I nisam od onih mama koje misle da dijete mora pojesti bilo što pa makar to bila vrećica smokija, samo da se nešto pojede.

Vrlo je skromna i može u dućanu proći pored svih onih stalaža sa slatkišima i doći do blagajne pa me zatražiti Orbit žvakače (ili torticu). Ali to dobije obično za vikedn nakon ručka ili jednom tjedno nakon baleta.

Na rođendanima se naravno jedu sve te driskalice i dijete pojede, ne stojim nad njom i ne brojim joj, ali se MM i ja moramo odmah pomiriti da će tu noć M ići spavati negdje oko ponoći. Strašno postane hiperaktivna pojede li slatkieše ili gazirano piće.

[apricot]

Osim ovog spavanja oko ponoći, potpisujem od riječi do riječi.

[Zorana]

Zrinka, spominjes slobodu odlucivanja djece sto, kada i koliko ce jesti. A sjecam se da si jednom napisala kako ti Mislav bas nije ljubitelj slatkisa. Daj mi reci kako bi postupala da jeste ljubitelj slatkisa? Zanima me jel bi mu slatkise dozirala ili bi ga pustila da ih jede slobodno, po vlastitom odabiru .(i vremenski i kolicinski me zanima)
Isto bih pitala i Apricot.

[zrinka]

pa ne znam, zorana, imam srecu sto nije ljubitelj slatkisa

slatkisa doma bas i nemamo, pa ne znam kako bi doma dosao do njih...

na rodjendanima i sl ne branim i ne skacem ako jede ono sto inace ne jede...mislim, tu ne pravim frku...

kad ih imala takvo dijete, trazila bih vjerojatno neko zadovoljavajuce rjesenje

ali ne bih mu rekla, e sad si sit, ne mozes vise jesti ali bi: za danas si pojeo dovoljno slatkisa, veca kolicina nije dobraa ako si jos gladan mozes jesti ovo (pa bi nabrojila sto se jos nudi a da je zdravije)

sto ti mislis?

[Zorana]

Pa ne znam. Ja imam dvoje djece sa razlicitim sklonostima. Ustvari mi je Zorka problematicna jer ona jako cesto trazi slatkise. Jasena uzme nesto sitno i kad joj je dosta, dosta joj je. Npr. ako na stolu stoji razlomljena cokolada, Jasena ce uzeti dvije-tri kockice i otici. Nju ne zanima jel ima jos. Dok npr. Zorka mora pojesti dokle god ima i plus sto ce za dva tri sata vjerovatno opet traziti nesto slatko. I ustvari me zanima kako to sve dovesti pod kontrolu. Jer, u jednu ruku svi pricamo kako je vazno djeci prepustiti slobodu odlucivanja kad je prehrana u pitanju. A s druge strane, stvarno ima dobar broj djece koja bi jela slatkise danonocno da ih se pusti.

[Lu]

marko voli slatkise ali ih nikad ne pita dok ih ne vidi. znaci doma ih ne jede jer ih doma ni nema (osim moje skrivene zalihe al to nije dostupno njegovom pogledu)

[zrinka]

pa ne drzite cokoladu na stolu

ne znam, mene zanima kakva ce jelena biti, mogla bi biti sklona slatkome, a mozda i ne...

[Ancica]

Moji oboje vole slatkise, al su kao i Zorana i Jelena. Petra moze jest slatko dok nema vise, Robi proba, pojede dok mu nije dosta i pusti.

Zato kod nas nema slatkisa i grickalica koji leze pookolo, sve zalihe koje imamo su na jednoj polici u spajzi do koje klinci mogu ako se popnu na stolicu (sto je u nasoj kuci dozvoljeno - koristiti se stolicom da dohvatis nesto sto ti je van dometa nastojecki). Umjesto toga, imamo veliku zdjelu punu opranog voca nadohvat ruke koja se redovito prazni.

Kao sto rekoh, pravilo nam je da se slatkisi ne jedu osim vikendom, a i tada u ogranicenim kolicinama. Ako pitaju tijekom tjedna, porazgovaramo se o tome koji je danas dan (odlicna lekcija za ucenje dana u tjednu, nizova, brojanja, zbrajanja i sl. ) i zakljucimo da taj dan ipak nije dan za slatkise. Naravno, postoje iznimke, al one su rijetke i uvijek sluze da se potvrdi pravilo.

Danas su popili topli kakao nakon jahanja, s malim marshmallowsima na vrhu, i marshmallowsi im se (u njihovim glavama stovise) racunaju kao slatkis za danas, subotu. Da me sad pitaju za nesto slatko i ja ih podsjetim na marshmallowse, samo bi rekli "O, da". Trebalo nam je da dodemo dovdje, al sam zadovoljna.

Na rodendanima i u drugim kucama naravno da ne sprjecavam, iako razgovaramo o pristojnosti i umjerenosti, ili prije, ili tijekom, ili nakon.

[Ancica]

Zorana i Jelena = Zorana i Jasena.

Ostao mi Zrinkin post u glavi

[apricot]

Zorana, Orka bi prodala i oca i mater za slatkiše!
(ne znam na koga li je )

ali, nikada u dućanu ne traži: traži Orbit kaugume od jabuka (zna da drugo ne bi dobila i da bih joj ponudila alternativu).
Od bake i dide traži onog čokoladnog nilskog konjića (je li to Kinder, ili šta) i povremeno ga dobije.
Doma nemamo slatkiše, osim suhog voća.

Na rođendanima smije jesti sve što i druga djeca.
U količinama koje si sama odabere.

Ako nam je kuća puna kolača, anda poslije obroka može pojesti kolač, dva tri... ovisno koliki su.
I zna da je samo jedna porcija slatkog za taj dan.
Nekad traži još, ali - ne može.

Da, ja doziram.
I nemam problem s time.

[marta]

Gle, apricot tvrdi da nema problema s doziranjem slatkog...