Moje dijete je bilo 100%-tni invalid ,a ja sam dobila 7 godina porodiljnog. Ne znam tko bi se o njemu brinuo da sam morala raditi.

Mogla ga je pričuvati samo medicinska sestra koja zna stavljati sondu, praviti lijekove,prepoznati konvulzije i srčani udar,te koja zna reanimaciju. Naravno to ne možeš naći !

Nitko neće čuvati takvo dijete. To je veelika odgovornost! Nisam se usudila ostaviti ga s bilo kim iz obitelji osim sa MM i to na kratko, jer i on neke stvari vezane uz Tina nije znao raditi.

Da je doživio 7 godinu morala bih dati otkaz,a ne znam od čega bi onda živjeli !!! To me mučilo cijelo vrijeme,jer smještaj u neku instituciju nije dolazio u obzir. MM i je nikada na to ne bi pristali.

Emisiju sam gledala i bilo mi je jako teško! Koliko malo razumjevanja država ima za našu djecu. Dinamo i sl. tolike novce dobivaju,a oni ne mogu osigurati da majke ostanu s teško bolesnom djecom kod kuće.
Od države nismo dobili ništa. Sonde smo nabavljali iz Njemačke (11 eura komad,a mjesečno potrošim 10-15 komada ),plačali smo ih sami.Lijekove dobijemo ,ali sami plaćamo da nam od jednog aspirina naprave 11 dijelova. Jedan dio te tablete plaćali smo 2 kn,a dnevno je Tin poi 8-9 paketića,pa puta 30 dna mjesečno.
Jeo je neku posebnu hranu,skupu koju smo dobili od pedijatra,ali smo je sami plaćali,zbog oštećenja kože posebne kreme koje smo sami plaćali.
Odlasci u ZG ili OS na kontrole koje su veliki putni trošak i tako u nedogled. 3 000- 4 000kn troškova za dijete mjesečno.

Sad ne znam kako smo sve to uspjevali pokriti financijski.