Da,bajka...najbajkovitiji mi je iznos naknade, 2.000,00 kn,kao "za sada,u početku primjene zakona". U Zagreb odlazimo 3-4 puta mjesečno,samo nas taj put i boravak košta najmanje tisućaka..Eni je još malo pile od deset mjeseci,i već sada je ova cifra nerealna glede njenih potreba. Mislim, da u isto vrijeme povise i invalidninu na toliko bilo bi to u nekoj donjoj granici normalnog života,ali ovo...Mi smo se prije nekoliko dana našli u takvom jadu da smo se jedva pribrali..MM ostaje bez posla! Prva solucija koja mi je pala na pamet negdje u 3 sata ujutro bila je da odem raditi na pola radnog vremena, odnosno svaki drugi dan, MM može isto tako naći posao na pola radnog vremena,pa će sve nekako ići...ali FIGU FRIŠKU! Nema prava ako oboje niste u ful radnom odnosu, veli mi soc. radnik. Ima li u tome kakve pameti???
Oprostite,sva sam zbrda-zdola..što u stvari mislim? Mislim da je s.r.a.nj.e što živimo u državi u kojoj je važno samo što se trabunja u izbornoj godini, što se iz dana u dan moramo boriti za mrvice milostinje i što će se sve lomiti na leđima mog bolesnog djeteta radila ja ili ne...