Čudila sam se vašim pričama o tome da se klinci prevrću s bicikala s pomoćnim kotačima, a onda sam jučer postala svjesna zašto to nije slučaj kod nas - naime, on uopće nikad nije vozio off-road!! Osim toga, kotačići su mu bili skroz spušteni!

Jučer smo se nešto zafrkavali pa sam mu predložila da maknemo pomoćne i on se oduševio idejom. Vozili smo se po Maksimiru, ali ne po asfaltu i ja sam ga držala, međutim... On se labavo držao za guvernal jer je samo čekao da padne, jedva je vrtio pedale pa naravno da nam nije baš nešto dobro išlo (dvaput mu se dogodilo da je uspio odvoziti metar bez mog držanja, a onda bi on ostao meni u rukama, a bicikl pao...ponekad bi pao i on s njim, ali smo napravili iz toga foru i smijali se jer se on inače jako, jako, jako vrijeđa kad padne). Na kraju sam, za dobrobit svoje kičme, vratila pomoćne, ali sam ih povisila (nije, jadan, niti imao prilike održavati ravnotežu zbog spuštenih pomoćnih).

Nakon toga, on puno brže vozi biciklić i malo više riskira (ali samo malo više, on je totalni ziheraš). Pomoćne ćemo skinuti kad svlada balansiranje i kad skuži da treba spustiti nogu s pedale da ne padne skupa s biciklom.