da, tako je u principu bilo i na Sv.Duhu. Svaka je na svoj nacin tretirala dojenje. Ja sam bila u boljoj situaciji pa sam znala koja je "prava" a koja "falsa"...
od pravih sam trazila pomoc (i opet sestra Branka-hvala na svemu), a ove druge sam ignorirala ili cak i gore...
Dakle, ako ti mogu predloziti pitaj stavljaju li bebe koza na kozu. Naime i ako moras lezati prvih bla bla sati svejedno ti mogu bebe staviti da se druzite koza na kozu. Bebe ce skuziti da si ti mama kad te cuju glasovno i srcano...a ti ces ih po mirisu zapamtiti za vijeke vjekova. taj sistem kod tebe potice proizvodnju mlijeka a kod njih pobuduje zelju za sisanjem....pogledaj na you tube...sve ce ti biti jasno.
bocice, tu mi je malo tesko komentirati JER moji nisu mogli cicati, nego su ih hranili mojim mlijekom na spricu.
Nakon dva tjedna na babinjacama mi pusteni iz bolnice sa bebom koja ne zna sisati...ni cicu,a ni bocu. Ja sam se snasla i hranila sam ju spricom, ali to ne bih nikome pozeljela jer je to vrlo ozbiljna rabota.
Ono sto zelim reci da bocica ne mora biti bauk, nekad je dobro TRENUTNO rjesenje. Pa makar taj trenutak trajao i nekoliko mjeseci. Glavno je da ti nudis cicu, stalno, uvijek i ponovno...
iskljicivo dojenje blizanaca je najteza stvar na svijetu (doista), meni je nekako uspjelo, zbog iskustva i moje sumanute upornosti, ali i kombinacija je ok, svaka od nas koliko i kako moze....
sve duplicke su se vise manje psihicki pripremale da ce dojiti, ali nijedna nije mogla predpostaviti sto je t doista. Pa tako ni ja....
samo hrabro, to je poanta... a ako imas pitanja, pitaj.
mozda ti mozemo jos neku nedoumicu razbiti....