I dalje se divim svim mamama blizanaca koje su uspešno dojile prvih šest meseci, a naravno onda i dalje. Ja sam to mnogo želela, ali nije išlo baš idealno, jer su od samog početka bili veliki i gladni, a meni proizvodnja mleka spora. I danas je spora, tako da su dva ili dva i po obroka dojenje /jutro, posle šetnje-posle podne, u sred noći/ a dva adaptirano /podne pre šetnje i noć pre spavanja/. Nisam se tome radovala, ali smo morali tako da funkcionišemo.

U početku mi je dojenje istovremeno predstavljalo problem jer su bebe klizile i "bežale" sa jastuka za dojenje. Ali sada kada su veće i kompaktnije, mogu da ih i sama postavljam, doduše na obične jastuke, i dojenje je mnogo interesantije. Drže se za ručice, maze se, gledaju se i razgledaju. Smeju se. Divno ih je gledati i onda oboje dodirivati i hrabriti. A meni je opet smešno kada krenu da vuku svaki u svoju stranu, pa jooj! Ali, funkcioniše.