D. zahvaljuje naveliko, iako od njega još ne očekujem da bude pristojan. Ako zaboravi, zahvalim ja da usput uči. Ako A. slučajno zaboravi, što je rijetko, šapnem mu na uho da je zaboravio. On mrzi opomene pred očima javnosti.
 |
|||
|
|
|||
D. zahvaljuje naveliko, iako od njega još ne očekujem da bude pristojan. Ako zaboravi, zahvalim ja da usput uči. Ako A. slučajno zaboravi, što je rijetko, šapnem mu na uho da je zaboravio. On mrzi opomene pred očima javnosti.
potpisujemZdenka2 prvotno napisa
Ja ovo ne kužim. Pa ne pita on mene za dopuštenje smije li piti ili jesti nego sjedi i želi da mu ja nešto donesem. Je li bolje da mi kaže: molim te, mama donesi mi vode/jabuku... ili daj mi? Ja njemu i mužu i bilo kome svaki puta kad nešto želim kažem molim - Molim te, M. dodaj mi daljinski. Izvoli, mama. Hvala, zlato. A ne: M. daj mi daljinski. M. ---- ili Na. Ja. ----. Ako mi netko kaže molim, ja ću se lakše ustati i učiniti to nego ako mi kaže daj. Ili kad se javljaš na telefon i kažeš molim to ne znači da klečiš pred onim tko te je nazvao nego da mu na lijep način stavljaš do znanja da si tu i da si spremna za razgovor. To su za mene civilizacijske norme.
po meni je to normalno ponašanje
naravno i moj ima dana kad neće pozdraviti,reči hvala,molim ali
ne forsiram ako treba zahvaliti zahvalim ja umjesto njega i gotovo
i stvarno mi nije jasno zašto se ljudi toliko čude(barem u mom malom mistu)kada je dijete pristojno :/
Tako je, mene ne treba moliti ni da napravim nešto umjesto nje, treba samo reći. A kad bude veća, valjda će si sama znati sitnije radnje obaviti sama.moljenje ima sasvim drugu svrhu, a to je molim te napravi to umjesto mene, ne
Za mene je previše tih molim te, hvala u komunikaciji između ukućana donekle opterećenje komunikacije i distanciranje jednih od drugih. Sasvim razumijem da za veliku većinu onih koji su ovdje postali to nije slučaj.
Sasvim mi je u redu MM-u reći Daj mi daljinski, neću to naravno reći zapovjednim već normalnim tonom. On se neće uvrijediti, a bome ni ja u obrnutoj situaciji.
Ali eto, iako nisam pristalica moljakanja i kažihvala, moje dijete to ipak govori i to u velikoj mjeri. Za van se još malo srami, ali kod kuće da.
Nikakav bitan faktor odgoja to za mene nije.Važno mi je da ne psuje i ne vrijeđa. Jasno da je to važno i vama, ali ovo drugo mi je prilično nebitno.
Sve što ja želim reći jest da je za mene ovakva "uljudna" komunikacija kod kuće nisko na listi prioriteta, dok je vani visoko a što dijete raste, bit će naravno sve važnije.
Ja razmišljam vrlo slično Dijani.
Znaš zašto kod nas ne zaštopava komunikaciju?previše tih molim te, hvala u komunikaciji između ukućana donekle opterećenje komunikacije
Zato što ja naglasak stavljam na to da svatko za sebe učini što mu treba, a da se samo u iznimnim slučajevima služimo jedni drugima.
Meni je ružno vidjeti (a nagledala sam se i sa i bez "molim") slučaj gdje dijete više puta tijekom večeri roditelja prošeta za stvar koju vrlo lako može napraviti samo za sebe, a jednako tako i roditeljskog komoditeta gdje roditelj dijete po sto puta šalje po ovo ili ono jer je on, jelte, stariji, pa je djetetu lakše.
Ni jedno ni drugo kod mene nije u redu. Zbog toga ako u rijetkim situacijama nekoga nešto tražimo, onda zamolimo.
Kako je već Zdenka rekla, lakše napraviš što te se zamoli, a ne zatraži. A ono što Zdenka nije rekla je da se čisto narogušim ako netko nešto od mene zahtijeva - a ne zamoli.
Evo, baš u tom slučaju "molim te" mod mene jednak zakon važi doma, kao i vani. U svemu ostalom smo kod kuće neopterećeniji i ležerniji.
Adiomare, u svakodnevnom suživotu, hoćeš-nećeš mi služimo jedni drugima, a najljepše je služenje iz ljubavi. Ne bih rekla da se služimo jedni drugima. Pa da želimo to svesti na neki minimum minimuma, živjeli bi sami.
Ja sam za neke ljude iz moje primarne obitelji uvijek bila spremna učiniti što su tražili (nisu trebali reći molim te) jer su mi bili dragi, jer sam znala da me ne iskorištavaju, i bila sam sretna da im mogu učiniti poneku uslugicu. I nije mi trebalo reći molim te.
A nekim drugima pak ni stotinu molim te ne bi pomoglo, jer nam je komunikacija bila loša.
Meni baš ne motivira Molim te napravi to i to. Napravit ću to i bez toga, iz ljubavi, dakle, ne treba me moliti. A vani je pristojno tako reći jer ipak, "nismo skupa ovce pasli". A doma u nekom figurativnom smislu, jesmo.
Dijana, sve 5!
Varijacija na temu i primjera je zaista puno. Ne mislimo na konkretno iste stvari.
Ali, ja te kužim i OK mi je što tako funkcioniraš.
AM
Za pozdravljanje podsjetim i onda on pozdravi. Ako ne zahvali, ja kažem hvala, pa onda i on zahvali.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom