pa nije to većinom svima mamama tako?Zdenka2 prvotno napisa
malo sam zbunjena, zapravo šokirana što brak stavljate na drugo mjesto, moram priznati da se u potpunosti slažem s tibicom...
o čemu se tu priča? npr. dijete plače, naravno da će mama otići do njega a ne do muža... prioritet...
ali općeniti stav... dijete mi je važnije od muža ne razumijem, očito se tu priča s nekog drugog gledišta...
dijete će odrasti i otići, a muž će ostati za cijeli život... pa će doći drugo dijete, treće... naravno da izgrađenja ljubav sa djetetom ostaje za cijeli život, ali... njegovanje braka i ljubavi je predivan primjer djetetu i nevjerojatno pozitivno utječe na odgoj općenito... odnos žene i muža je ogledalo u koje se dijete gleda... i po meni nebi smjelo biti na drugom mjestu... sve podjednako, s tim da dijete u najranijim godinama zahtijeva puno pažnje i vremena... to da... al kako kaže tibica, to nije razlog zašto ne otići na večeru od 2 sata... ja kad bi išla s mm van, ostavila bi bebu kad sam sigurna da spava, imala telefon pokraj sebe i rekla baki da ako se probudi odmah stižem, za 5 minuta... mada bi i ona znala u toj situaciji postupiti... nama je bilo super vani i zabavili bi se, a mišika bi sve lijepo prespavala... a i mm mi nekad kaže... idi u kino s curama ja ću je pazit jer vidi da mi to treba, i ako se zapustim mi kupi nešto od kozmetike il slično... tak da me super podržava kad mi to stvarno zatreba! a i to je rijetko...
valjda se razlikujemo, i osjećaji nam sami kažu gdje treba biti granica i ravnoteža...
ali prvih nekoliko mjeseci njezinog života nisam htjela nigdje, pa su me svi čudno gledali, nigdje nije bilo ljepše nego doma uz kćer i muža... sad kad je odrasla i postala samostalna... sve je došlo na svoje, i njoj nekad dosadim, i ona meni
i vidim da uživa npr. s bakom ili dadiljom... pa zašto ne izići s mužem?