Kad je to bilo potrebno, stavljala sam i stavljam dijete na prvo mjesto. U normalnim okolnostima sebe ne zanemarujem. U odnosu prema sebi sam presložila prioritete zbog djeteta i odustala sam od nekih stvari koje su mi bile manje važne, jer se trebao stvoriti novi prostor. Ali zato od nekih stvari koje su meni bitne i bez kojih ne mogu živjeti nisam nikad odustala. Taj moj vlastiti prostor, stvari koje ja volim potrebni su mi da bih osjećala da živim. Veliki dio mog života kreće se oko djeteta i on je veliko uporište moje osobne sreće, ali ja ne živim kroz njega. Što se tiče radnog mjesta, našla sam sretno rješenje koje na najbolji način zadovoljava moje ambicije, a istovremeno je vrlo pogodnoza dijete.