Kada sam rekla: ako zelite da meni bude dobro, onda slusajte sto vam kazem: meni je najljepse kada sam doma, a ne u 2 ujutro u nekom kaficu
a vidis, a meni to bas treba. ti izlasci s mojim curama. naravno da u 2 sata ujutro u kaficu u ovim godinama ne znaci isto kao 2 sata ujutro u kaficu u mojim dvadesetim. bas prije mjesec dana smo nakon kina nas 4-5 zasjele, smijale, se pricale, zezale se... do 2 sata ujutro. ostali posljednji u kaficu. naravno, tema vise nisu bili momci nego, nezaobilazne teme poput: koliko je ko bio u trudovima, kako djeca napreduju, kako nas nasi muzevi ponekad nazivciraju , malo o politickim temama (vezano za film), o nasim ratnim stradavanjima... bilo je svacega... bilo je divno. mozda i iz razloga sto imam drustvo koji zive u istim zivotnim prilikama (svi su roditelji, rade i sl) i istih interesa i svako malo se skupimo i meni ti susreti jako puno znace.

inace, potpisujem zdenkin prvi post. dijete mi jeste na prvom mjestu, al njoj nije sve podredjeno. nastojim uskladiti njene i nase potrebe, a na svu srecu tu je i mm. i ja sam tu za njega, kad on pozeli se naci sa svojim drustvom.