Razmišljam dosta slično Zdenki2.

I normalno da su mi potrebe mojeg djeteta negdje visoko visoko pozicionirane, i više od prvog mjesta.

Ali moj profesor psihologije (u srednjoj) me je naučio jednoj jako bitnoj stvari:
- ako ne voliš sebe, ne voliš niti druge
- ako nisi sretan (zadovoljan) sa sobom, nisi niti sa drugima


i definitivno ima dana, kada je moje dijete ok (zdravo, sito, naigrano, okruženo ljubavi) kada ja stavljam sebe i svoje potrebe iznad njega. To mi treba da napunim baterije.