u razlicitim zivotnim trenucima razliciti priroriteti
to je tako dinamcino
kad su klinci mali, i ne mogu bez nas, o nasoj prsutnosti i reagiranju ovisi njihov zivot - naravno da su oni tad prioriteti
kako rastu i kako smo im manje potrebni, manje su i oni nama prioriteti
mislim da je najvaznije staviti stvari na svoje mjesto, ne valja kad su djeca roditeljima cijeli zivot iskljucivi priroteti, niti suprotno, da djeca osjecaju da nikada nisu roditeljima bili priroritet...

najteze je u trenutku kad postajes roditelj, promijeniti priroritete, da sam sebi trenutno nisi na 1. mjestu ali tesko je i kad djeca krenu svojim putem shvatiti da ih trebas pusitt i zivjeti svoj zivot dalje...

zato je bitno ne biti samo u jdnom segmentu zivotan, ne biti samo roditelj, nego biti prvo ti sam, biti i nekome zena (ili draga), biti kci, sestra, nevjesta, biti u poslu kojeg radis ( i po mogucnosti volis), razvijati se u vise pravaca koji ne moraju svi uvijek biti jednako aktivni, ali ne zaboraviti raznolikost zivotnih uloga...