E, nesto razmisljam. Stvarno pokusavam ponekad staviti sebe prvu. Neznam stvarno kako bi to napravila. Dajte mi jedan primjer vi mame koje stavljate sebe na prvo mjesto. (ovo je malo kruta recenica).

Stvarno ne razumijem. Moja djeca naprave totalni haos za 5 minuta. Po sto puta na dan. Mejra uziva sve povaditi iz svih latica, pipkat, proucavat , zapitkivat. Nesto njoj zanimljivo ponekad i nadje pa ju i zabavi na 10 minuta. Ahmed uziva povaditi mi sve lonce i serpe i poklopce odnijeti ih sve u dnevni boravak pa lupati otklapati zaklapati. E mogla bi ja tu reci. Vragu necete to raditi. Meni treba sat posla da to vratim na mjesto. Jos dok u svemu tome pokusavas napraviti rucak. Ali nemogu protiv njih. Vidim veseli ih, stvarno im je stalo do toga. Najbolje su igracke 'neigracke'. Ili recimo mrtva sam umorna. Pravila sam rucak dok su spavali. Oni se popodne odmorili vani fino vrijeme a ja bi se najradije zavalila na kauc sa nekim novinama. Nemam srca da ih ne izvedem.

Dajte mi jedan svoj primjer. Mozda i nije tako lose malo na sebe prvo gledati.