Potpisujem 100%sonja3333 prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Potpisujem 100%
E, nesto razmisljam. Stvarno pokusavam ponekad staviti sebe prvu. Neznam stvarno kako bi to napravila. Dajte mi jedan primjer vi mame koje stavljate sebe na prvo mjesto. (ovo je malo kruta recenica).
Stvarno ne razumijem. Moja djeca naprave totalni haos za 5 minuta. Po sto puta na dan. Mejra uziva sve povaditi iz svih latica, pipkat, proucavat , zapitkivat. Nesto njoj zanimljivo ponekad i nadje pa ju i zabavi na 10 minuta. Ahmed uziva povaditi mi sve lonce i serpe i poklopce odnijeti ih sve u dnevni boravak pa lupati otklapati zaklapati. E mogla bi ja tu reci. Vragu necete to raditi. Meni treba sat posla da to vratim na mjesto. Jos dok u svemu tome pokusavas napraviti rucak. Ali nemogu protiv njih. Vidim veseli ih, stvarno im je stalo do toga. Najbolje su igracke 'neigracke'. Ili recimo mrtva sam umorna. Pravila sam rucak dok su spavali. Oni se popodne odmorili vani fino vrijeme a ja bi se najradije zavalila na kauc sa nekim novinama. Nemam srca da ih ne izvedem.
Dajte mi jedan svoj primjer. Mozda i nije tako lose malo na sebe prvo gledati.
Tko šiša karijeru uz lijepo dijete, sexy muža.... Baš tako.
Meni je karijera na zadnjem. Ma koga ja zavaravam, koja karijera, radim taj svoj posao, iskreno ni ne želim baš nešto napredovat jer to znači puno više obaveza, a puno manje vremena za moju djecu i muža, puno više stresa i nervoze a to stavrno ne želim. I da mi ne treba ta plaća da bi mogli pristojno živjeti dala bih otkaz. Radila bih sebi doma nešto za gušt,nešto što stavrno volim a mogu zaraditi koju kunu.
A inače, naravno da su mi djeca na prvom mjestu, ali isto tako bitan mi je muž i bitna sam si i ja. To pod bitna sam i ja je koji put otići kod frizera, s frendicama ponekda na kavu-u vrijeme kada je Janko u vrtiću. Večerenje izlaske više ni ne pamtim ali zato što jednostavno nemam potrebe za tim. Jurim s posla po njega u vrtić da što manje bude tamo a što više s nama. Ova naša skromna obiteljska ili prijateljska druženja gdje možemo povesti i Janka su mi nekako dovoljna. Do sada se desilo da smo jednom na jedno vjenčanje otišli bez njega i samo sam razmišljala o njemu i kaj radi. Ili kada noć prespava kod bake, smo jedva čekam drugi dan da odem po njega. Kao da smo MM i ja zaboravili uživati sami. Jer više nismo sami, a uskoro će nas biti i više :D . A kad djeca budu malo veća, valjda ćemo imati malo više vremena ami za sebe.
P.S. Baš se spremamo na večeru za 4. godišnjicu braka, pa razmišljamo da li da to bude romantična večera u dvoje ili da li da povedemo i Janka. Ipak je on naše dijete i dio našeg braka i neka i on s nama uživa. Znam da njemu to ništa ne znači ali bar bi bio s nama.
Ana.m, slažem se s tobom da ćemo mi svi imati više vremena za sebe i muževe kad djeca porastu, ali jako je bitno do tada održati bliskost i ljubav sa muževima, a i ne smijemo zaboraviti voljeti same sebe.
Samo ti organiziraj romantičnu večeru u dvoje, bez Jankića. Opusti se i probaj se posvetiti samo podgrijavanju osjećaja prema mužu (naravno i on prema tebi). Janko će biti dobro, bit će doma na sigurnom, a vi ćete mu moći s ushićenjem prepričavati kako ste se lijepo proveli. Vjeruj mi bit će sretan kad vas vidi nasmijane
mamasch hvala, baš su me nekako raznježile tvoje riječi
Na bračnu večeru obavezno bez djeteta. Možete si valjda priuštiti jednu večer nasamo, posvećenu samo vama. Mislim da to muževima puno znači, a i nama je gušt.
Mislim da svaki odnos treba njegovati, inače pati. Ne vjerujem da se odnos partnera može staviti sasvim na čekanje 10 godina (ili slično) i onda očekivati da će se samo nastaviti gdje se stalo.
Na kraju krajeva, i djeca iz toga profitiraju, ljubav između roditelja daje veliku sigurnost i uči mnogočemu (iako bih lagala kad bih rekla da nam je to osnovna motivacije kad u rijetkim prilikama kidnemo negdje sami).
U stvari, uživam biti sa svakim od članova obitelji ponekad nasamo, moj muž isto tako. Koliko nam je lijepo kad smo u čoporu, toliko nam je posebno ponekad biti jedan na jedan.
Na kraju ne ostane puno vremena biti jedan na...nitko, ali i to bi se dalo da se malo više potrudimo. Dragom i meni nekako uvijek fali vremena da budemo sami pa iako načelno mislimo da je dobro izaći sam, odnosno s vlastitim društvom - na kraju to rijetko realiziramo.
Ukratko: ja bih na godišnjicu braka sama s mužem.
isla sam na predavanja u vecernje sate (od 17h do 19 ili 21h) nekih pola godine (dva puta tjedno, naravno bilo je i blagdana pa nije bilo predavanja). muz je cuvao kci, a ona je znala da mama ide u skolicu. meni je to bio gust, puno mi je znacilo jer su me predavanja jako zanimala. svasta novo sam naucila, i o sebi, a i upoznala sam divne ljude.Dajte mi jedan svoj primjer. Mozda i nije tako lose malo na sebe prvo gledati.
a ja 100% sigurna da je sve to individualno...
mislite da ne postoji mama koja je odlučila ne dojiti radi... hm, hm... SEBE
...
ili neka koja će izgledati ko "strašilo" samo da dijete u svakoj sekundi dobije što želi...
ili neka koju je muž ostavio jer se "totalno promijenila nakon rođenja djeteta"
mi koje smo u nekom "srednjem nivou, normalnijem" isto imamo varijacije, netko osjeti potrebu za mužem prije, netko kasnije...
potrebu za vlastitim ja... netko prije, netko kasnije...
osjećaj da je dijete samostalnije... prije/kasnije
zato osluškujte sebe i svoje potrebe... i uvažavajte tuđe (djetetove i muževe) ako želite biti zadovoljni reagirajte dok osjetite prazninu i to je to... budite sretni... svi do jednog
vaše
Potpisujem 100%!
Sve je stvar dobre organizacije.Moj porodiljni je trajao gotovo 4 tjedna. Muž mi radi do 17h,ponekad i malo duže,ponekad malo kraće. Dok E.spava,počistim kuću i stavim papire koje moram riješiti ,ponekad sve riješim dok spava,ponekad ju spremim u maramu i riješim te dosadne papiriće(dopisi,pravilnici i ostali papirići),nakon što odradi 2x po 1-1,5 h spavanja spremne smo za odlazak na bazen (radim kao trenerica sa hrpom tuđe dječurlije).Nakon 1,5 sata treninga vraćamo se kući,skuham ručak.Dolazi MM,ručamo i predajem paketić na 2 h njemu,a onda slijede mala sitna zadovoljstva poput lakiranja noktiju,frizeraj,...
oko 20h slijedi kupanje,obavimo to zajedno,stavimo dijete spavati i onda smo muž i žena. Kada se ona probudi oko 22:30 dominira uloga mame i tate.MM odlazi spavati,a ja čitam,šijuckam,pripremam papiriće sa sutrašnji dan.
Danas E.ima 5 mjeseci.I dalje ju dojim svaka 2-2,5 sata.Ide na posao sa mnom,jer može...Sretna je,jer je uz mene..No,ima dana kada moram u posljednji tren tražiti zamjenu,pa i otkazati trening jer E. nije dobre volje ili ne želi u autosjedalicu,...Ima dana kada se mora ručati-večerati jučerašnji obrok jer današnji nije stigao na red.Ima i dana kada niti ne vidim MM.No,i ti dani prođu,a ja živim svoj život sa svojim sretnim djetetom i zadovoljnim MM.Svaki dio dana raspoređujem za nekoga.tako smo na kraju dana svi sretni,ali život je takav da jednotavno "ima dana kada..".
engls, iz tvog posta prsti masa energije... slucajno se sjecam sa topica 'no sports' pa vidim da radis posao koji obozavas i potpuno si posvecena svom poslu... ne (samo) iz ambicije nego iz strasti i ljubavi, tvoj posao jednostavno izvire iz tebe... i nema sanse da tvoje dijete onda zbog toga pati... moze samo pokupiti tvoj zarazni entuzijazam
sto vise razmisljam i prozivljavam roditeljstvo mi se cini da je ta vrsta emocionalnog touchstonea i slijedjenja istog kljucna za podizanje sretne djece...
inace, i meni je drago da nas je dosta naslo olaksanje sto nismo same u ovim razmisljanjima...
ima jos jedna tema bliska ovoj koja me muci i inspirira istovremeno i namjeravam otvoriti topic o tome... mozda jos veceras ako nadjem rijeci koje bi relativno dobro opisale moje misli...
(((((anita,
:? iskreno receno, ovo me malo zacudilo. spremna si otkazati trening zato jer ti dijete od 5 mjeseci ne zeli u autosjedalicu ? a to sto je jedno tudje dijete prevalilo put da dodje na trening, to nikom nista? :/pa i otkazati trening jer E. nije dobre volje ili ne želi u autosjedalicu
engls, lijepo je čuti kad netko uspije ovako organizirati vrijeme i sebe da su svi članovi obitelji zadovoljni, pa čak i onda kad ima odstupanja od tog rasporeda. samo... moram se prikloniti komentaru mame courage. nije sad da je smak svijeta zbog tvoje taktike o otkazivanju treninga, ali mislim da nije pošteno jer i sama si rekla da ne ide svaki dan sve glatko, pa mislim da i tvoje dijete to mora osjetiti i shvatiti, bez obzira što ima "samo" 5 mjeseci. ne znam, možda griješim, a možda tako govorim zato što imam blizance i ne mogu si dozvoliti da mi jedno dijete ne želi u AS a moramo svi 4 krenuti doktoru/u dućan... sve se to rješava kulturno i odlučno, i nakon nekog vremena kad je roditelj dosljedan, uglavnom nema problema sa odlascima od kuće.
Trening je do sada otkazan 2x.Jednom zbog boleštine,moje,jednom zbog karaktera moje kćeri : )...
Roditelji djece koju ja treniram,razumiju moju situaciju.Ima djece koju treniram već 6 godina. Imam dvije trenerice i jednog trenera koji rade sa mnom. Sa nekom djecom ne mogu (ili ne žele,ali u to ne ulazim) na kraj, pa tu uskačem ja.Vrlo vjerojatno ću i ja morati biti dosljedna,možda bi bilo bolje reći fleksibilna,ovisno o situaciji (npr.kada se nešto mora).Do sada mi se 3x desilo da E.nije mogla izdržati na bazenu,jer je u Utrinama podno grijanje,pa je grozno vruće.Skužila sam da je oko 17:30 nervozna.Da bih to spriječila,oko 17:15 odlazimo sa bazena i malo se prošetamo u marami.Ona se umiri,spremim je u AS i idemo kući.Ponekad je dobre volje i ostajem do 18:00,ali tr.službeno traje do 17:00. "Ponekad..."
"to sto je jedno tudje dijete prevalilo put da dodje na trening, to nikom nista? "
Zato imam dvije trenerice koje rade sa novim članovima i onima kojima ne smeta promjena trenera.
Skokovi u vodu su mrvicu specifičan sport.Svaki novi skok sportaš savladava novi strah.Stvara se specifična veza,bazirana na povjerenju koje kasnije prerasta u nešto više,...poprilično se skakač i trener vežu jedno za drugo. Kada mi skakač ne može skočiti novi skok,a spreman je već zna koje retoričko pitanje slijedi..."Da li bi dobio taj skok na menu da nisi spreman?" Čak se i dogovaramo oko dana kada će nešto skočiti.Potom,"mito i korupcija" nisu nepoznanica u mom klubu. Razmjena crtića,obećanja,...sve dolazi u obzir samo ako se obećano poštuje.Prvi put kada se obećanje prekrši,mora se ponovno izgraditi povjerenje,...
Možda je sve stvar stava. Roditelji znaju da moj nedolazak ima opravdan razlog.Niti oni meni ne dođu na svaki trening, pa se ne ljutim.Tražim samo da mi se jave i obrazlože zašto neće doći. Nastojim biti max korektna.Čist račun duga ljubav!
mamasch je to fino objasnila, nije smak svijeta, nit je na meni da te prozivam, nit tvoje da se meni pravdas. a i odosmo onda u offftopic.
chuj, pa ne moze se to bas usporedjivati. oni placaju za trening, a ti si zaposlena da ga odrzis. iskreno receno, ja kao roditelj ne bih imala razumijevanja (osim naravno kad je u pitanju bolest).Niti oni meni ne dođu na svaki trening, pa se ne ljutim.
uopce nikad nije bilo postavljeno pitanje oko toga zeli li ili ne u AS. nit je ona oko toga ikad dramila.i ne mogu si dozvoliti da mi jedno dijete ne želi u AS
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom