Da li govorite to svom djetetu kad nešto ružno napravi? Da li je to "pedagoški"? Ja nisam nekako sigurna u to i izbjegavam to (točnije ne govorim to nikada) nego kažem nešto tipa, N. to je bilo ružno, to je ružno ponašanje, to nije lijepo jer blablabla..., ali MM je sklon tome "srami se" uz popratno to je ružno jer blablabla. Ima li štete od toga?
Inače, N. (18 mj) već dobro razumije kad je neko ponašanje - ružno ponašanje - obično sakrije oči rukama, pa škilji kroz prste očekujući da mi na licu zatitra osmijeh , ili napravi izraz lica kao da je njoj netko nešto nažao napravio (oponašajući tu mene kad me na primjer udari ili počupa) i trči prema meni, obgrli moje noge i zarije lice među moja koljena (ako stojim) ili sl.




Odgovori s citatom
i uglavnom prihvati sve napredne stavove i pristupe
ali to je bilo u naletu bijesa jel mi je tako udario po uhu da mi je zviznula naušnica
Još sam ljuta kad se sjetim...
