srami se!

[hrčkić]

Da li govorite to svom djetetu kad nešto ružno napravi? Da li je to "pedagoški"? Ja nisam nekako sigurna u to i izbjegavam to (točnije ne govorim to nikada) nego kažem nešto tipa, N. to je bilo ružno, to je ružno ponašanje, to nije lijepo jer blablabla..., ali MM je sklon tome "srami se" uz popratno to je ružno jer blablabla. Ima li štete od toga?

Inače, N. (18 mj) već dobro razumije kad je neko ponašanje - ružno ponašanje - obično sakrije oči rukama, pa škilji kroz prste očekujući da mi na licu zatitra osmijeh , ili napravi izraz lica kao da je njoj netko nešto nažao napravio (oponašajući tu mene kad me na primjer udari ili počupa) i trči prema meni, obgrli moje noge i zarije lice među moja koljena (ako stojim) ili sl.

[tanja_b]

Nismo još bili u prilici upotrijebiti "srami se", ali ja to i ne želim izgovarati. Mislim da se time djetetu nameće loša slika o samom sebi.
Kao što i sama kažeš, treba komentirati ponašanje/postupak - a fraza "srami se" to ne čini, nego nabija osjećaj krivnje (po mom shvaćanju).

[Zdenka2]

To nikad ne govorim M., a tata mu ponekad kaže, ali mislim da to nema dobar učinak. To je potpuno nejasna uputa, jer djetetu će se (eventualno) sram, odnosno kajanje zbog nečega javiti tek ako razumije odnos svog čina i posljedica, a ne ako mu je netko rekao da se treba sramiti. Sram je osjećaj, ne možeš nekome zapovijediti kako da se osjeća.

[Riana]

i ja mislim da je ispravno usredotočiti se kritikom na djelo ili nedjelo, a ne na dijete.

primjer, kolegica je svom dečkiću, kad smo bile tamo, od 16 mjeseci rekla, kao u šali jer je srušio svoju stolicu , ne želim te više.
:shock:

mali je zacendrao na to, a ona mu odgovorila, ma ne, mama tebe voli.

meni je to totalno krivo i ja to i takve metode nikad neću upražnjavati, iskreno se nadam

[snorki]

ja koristim "to nije lijepo"

sta mislite je li ok reci "ako ne budes dijelila igracke, niko se nece igrati s tobom"
Edita je postala skrtica sto mene izbacuje iz cipela, iako znam da skoro sva djeca prolaze kroz tu fazu.
Ali, ako smo u trgovini uvijek uzme nesto za sebe i Samija . Recimo, dva Kinder jaja, dva lizala (koje ja uvijek vratim jer mi nista mrze nema od onog stapa na lizalu), dvije cokolade i sl... Ali sa igrackama je kriza

[hrčkić]

tanja_b, slažem se s tobom, iako kako sam navela MM to nikada ne koristi uopćeno kao srami se jer si loša općenito, nego zaista uvijek istakne što je to loše u konkretnom postupku, ali bez obzira na to, to mi nekako ima prizvuk onog staromodnog odgoja od prije 30 godine na kojeg sam ja ALERGIČNA, a svrha kojeg je valjda bila pokušati držati dijete pokorno i uvjeriti ga pod svaku cijenu da je zločesto!

[tanja_b]

MM to nikada ne koristi uopćeno kao srami se jer si loša općenito, nego zaista uvijek istakne što je to loše u konkretnom postupku, ali bez obzira na to, to mi nekako ima prizvuk onog staromodnog odgoja od prije 30 godine na kojeg sam ja ALERGIČNA, a svrha kojeg je valjda bila pokušati držati dijete pokorno i uvjeriti ga pod svaku cijenu da je zločesto!

Baš tako.
Osim toga, ako TM ionako istakne što je loše u konkretnom postupku, onda ono "srami se" nije bilo ni potrebno, zar ne?

[Deaedi]

Ne, nikada joj to ne govorim. Ako radi nesto "lose", onda joj pokusam objasniti zasto da to ne radi. A ne da bi se trebala sramiti.

[mama courage]

ne znam, ne mogu ovako na prepad reci, velim li ili ne. niti se sad toliko opterecujem koristim li poneke rijeci (koje bas nisu otvoreno uvredljive). mozda mi i izleti, kad joj objasnjavam da takvo sto "nije lijepo", pa zasto je to rekla/ucinila blablabla... znam da ne govorim samu rijec "srami se" bez objasnjenja.

[hrčkić]

i tu se slažem s tobom, ali njemu to nekako daje dodatni naglasak na ono što želi reći djetetu... MM i ja se načelno ne slažemo tu, mada nije to de facto nikakav problem, nije da sad on inzistira na tome i da misli da je "srami se" čaroban izraz, ništa takvo. ali sad ste mi samo potvrdile moje stavove :D , pa ću još dodatno inzistirati da to izbaci - sigurna sam da neće biti problema, jer za njegovu princezicu mu ništa nije teško i uglavnom prihvati sve napredne stavove i pristupe

[Zdenka2]

sta mislite je li ok reci "ako ne budes dijelila igracke, niko se nece igrati s tobom"
Edita je postala skrtica sto mene izbacuje iz cipela, iako znam da skoro sva djeca prolaze kroz tu fazu.
Ali, ako smo u trgovini uvijek uzme nesto za sebe i Samija . Recimo, dva Kinder jaja, dva lizala (koje ja uvijek vratim jer mi nista mrze nema od onog stapa na lizalu), dvije cokolade i sl... Ali sa igrackama je kriza

M. je bio nenadmašna škrtica. Ujak Tvrdica. S tuđim bi se uvijek rado igrao, ali svoje dat, kao da mu iz duše čupaš. Tumačili smo mu i borili se protiv toga i dalo je rezultate. On je još uvijek "škrban", ali je naučio lekciju da moraš davati da bi primao. Najteže je bilo kad bismo kupovali rođendanske darove za nekog drugog dečka (darovi za curice ga nisu tangirali). Dugo vremena sam kupovala dečkićima ono što on već ima, dok jednog dana nisam zaključila da mora "preboljeti tugu" i počela kupovati i stvari koje on nema. Išlo je teško, ali prihvatio je realnost. On je jako socijabilan, pa mu je to pomoglo da se riješi škrtosti.

Mislim da je OK ovo upozorenje tvojoj kćeri - to je samo upozoravanje ne logične i neizbježne posljedice škrtosti.

[disciplina]

to je moja sveki rekla Aliju kad je počeo jako plakat kad ju je ugledao
inače Ali nema još ni tri mjeseca

[Poslid]

Ponekad kažem :sram te bilo. Nakon: to nije lijepo/to je ružno/to se ne smije raditi.

Ne znam, nisam sigurna da li je to loše.

[mama courage]

ne znam koliko vi svi koristite ovu metodu: kad vidimo ruzno ponasanje nekog drugog djeteta, da kasnije o tome razgovaramo. recimo, dok smo se vracale iz igraonice ja joj spomenuh: vidis kako nije lijepo kad se mama ne slusa, kad se place bez razloga (il nesto sl). i onda o tome porazgovaramo, posebice ako vidim da je i ona to ponasanje primjetila i malo se sokirala. onda ona naravno (prava starmala) odmah primjeti kako "to nije lijepo" i "ne moze se tako.." il "ko je vidio..." il "to se ne radi.." ja se nadam da ce nesto od toga ostati joj u sjecanju... za slijedeci put...

[tanja_b]

Ponekad kažem :sram te bilo. Nakon: to nije lijepo/to je ružno/to se ne smije raditi.

Ne znam, nisam sigurna da li je to loše.

Možda cjepidlačim, ali "sram te bilo" meni nema takvu težinu kao ono "srami se". Možda zbog odsustva imperativa, ili zato što su nam to govorili u djetinjstvu, a nismo reagirali na to uopće, to je bila samo još jedna od fraza koje ničemu ne služe (moj brat je na to odgovarao: "nisam ja samtebijo!")

[anima]

Moja Nia ima isto 18 mj. i mi smo sad na pragu svih ovih dilema i problema. Ponekad u očaju kad me čupa ili počne grebat kažem joj sram te bilo, kako se to ponašaš, mamu se samo može voljeti, ne grebati... Mada vidim da ona to ne kuži, ali kuži nešto drugo za što znam da nije dobro i znam da ćete sad svi drvljem i kamenjem ali ja onda počnem kao plakat i onda ona mene grli i ljubi. Ali to radim u očaju jer ne znam kako bi niti što bi. Prije sam isto govorila neću ovo neću ono ali bome dođeš u svakave situacije pa ti budi pametan! Sad se mislim koristit svim metodama osim tući ju, to ne želim nikada niti neću, ali ću zato morati koristiti sve druge metode!

[daisy2005]

Mi smo isto fokusirani na to što je napravio pa to "kritiziramo", ali srami se mi se čini preteško i mislim da do sada nije niti bilo situacije u kojoj bih to mogla upotrijebiti (razbacivanje zemlje, prolijevanje vode, bacanje igračaka- nekako mi u taj kontekst niti ne paše "srami se" pa ni u afektu) Moram priznati da ja dosta cjepidlačim oko riječi i toga što govorimo od kad imamo dijete, a MM manje (ali ja strpljivo sugeriram drukčiji način). Bila sam prilično razočarana kad je od prijateljice mali za vrijeme prilagodbe u jaslicama (u vrlo hvaljenom vrtiću!) doma odigrao scenu iz vrtića sa "srami se, moraš jesti!"

[hrčkić]

anima, pa kaj je tak strasno u tome da, kad me počupa ili ogrebe ili uštipne, a ponekad joj baš to dođe - točno joj vidim na faci da bi se suzdržala ali ne može, da joj ja kažem to je ružno, sad me boli i tužna sam, i kao rasplačem se ili malo cvilim? :? koji puta se samo maknem od nje i uozbiljim, i eto nje jako brzo, i najčešće se kuži da joj je žao.
Upravo u takvom nekom kontekstu ili kad npr. namjerno baca stvari koje je lijepo zamolimo da ne baca jer će se npr. oštetiti, unišitit (npr. njeni DVD ili CD-i), tada joj MM zna reći srami se i blablabla.

[anima]

anima, pa kaj je tak strasno u tome da, kad me počupa ili ogrebe ili uštipne, a ponekad joj baš to dođe - točno joj vidim na faci da bi se suzdržala ali ne može, da joj ja kažem to je ružno, sad me boli i tužna sam, i kao rasplačem se ili malo cvilim? :? koji puta se samo maknem od nje i uozbiljim, i eto nje jako brzo, i najčešće se kuži da joj je žao.
Upravo u takvom nekom kontekstu ili kad npr. namjerno baca stvari koje je lijepo zamolimo da ne baca jer će se npr. oštetiti, unišitit (npr. njeni DVD ili CD-i), tada joj MM zna reći srami se i blablabla.

Ne znam točno ali kao da sam negdje pročitala da to nije dobro, ili još vučem iz djetinjstva, nemam pojma, ali ne osjećam se dobro kad kao plačem jer si odmah pomislim kako dijete mora boljeti kad vidi mamu kako plače, i kao manipuliram na taj način, ne znam, ne sviđa mi se to baš, ali ponekad smo to pali :?

[snorki]

ja sam jucer plakala od smijeha
Edita je napravila neku budalastinu, a MM ce njoj "Edita, nisi dijete"
onda stade, pa se zamisli te rece" a jesam blesav, cuj nisi dijete"

[ms. ivy]

ovo je u rangu s mojim tatom: stavlja suđe u perilicu a naša retriverica mu se naviruje preko ramena i gura glavu ne bi li oblizala koji tanjur.
on: daisy, ma daj se uozbilji!

[Lu]

nikada mu to nisam rekla niti bih. to mi je grozno.
nedavno smo bili na jednom rodjendanu i jedna curica mu je to rekla kad je stavio prstic u nos. ja nisam bila tu nego mi je on jadan navecer prije spavanja pricao "sjam te bijo, sjam te bijo, tako mi je jekla beba" poludila sam, ali naravno nije mala kriva.
kad on radi nesto sto mi se ne svidja trudim se da se fokusiram na to sto je napravio pa mu govorim da mi se to sto radi ne svidja, i objasnjavam zasto mi se ne svidja

[Romina]

ja mu svaki put kažem da jel je to bilo lijepo što je napravio...a par puta sam mu rekla srami se ali to je bilo u naletu bijesa jel mi je tako udario po uhu da mi je zviznula naušnica

[mamasch]

MM i ja ne govorimo "srami se " ili "zločest si", niti dozvoljavamo drugima da im to govore. Ako naprave nešto što ne bi trebali, govorimo "nemoj to raditi, to nije lijepo/udarit ćeš se/udarit ćeš seku ili bracu/mamu to boli..." i pokušamo objasniti zašto to nije dobro raditi. Ako nekim činom ugrožavaju svoju ili tuđu sigurnost, onda povišenim tonom kažemo "ne smiješ to raditi!" i dodatno ukratko objasnimo.

[tamy]

ja sam jucer plakala od smijeha
Edita je napravila neku budalastinu, a MM ce njoj "Edita, nisi dijete"
onda stade, pa se zamisli te rece" a jesam blesav, cuj nisi dijete"

meni je mama u 5 razredu OS rekla da sam nadprosjecna zivotinja. 5 razred mi taman ucili kako je covjek nadprosjecna zivotinja.
ja to shvatila kao kompliment

[snorki]

jao, negativno djelujete na mene. Maloprije sam Editi rekla "srami se" :shock: Inace, nikad ne koristim tu rijec

[Timmy]

Ja sam doslovno sinoc (prije nego sto sam i vidila ovaj post) rekla "sram te bilo" po prvi put ! Uopce ne znam odakle mi to jer nemam tu frazu na kome vjezbati . Izletjelo mi je i odmah sam se pokajala a baka je odmah reagirala i rekla "L to nije lijepo, nemoj to raditi" . BTW, naljutila sam se jer je L pitala vodu prije nego sto je isla na spavanje i kad sam joj donjela casu, sjela je u krevetic i polako je izlila sebi po nogama, plahtama i svojoj vrecici . A mene drma PMS..............

[Romina]

meni isto tak jednostavni izleti...isto kao kad mu kažem prase malo zločesto

[Storma]

i mi si tepamo svakakvim zivotinjskim opisima, al to je nesto drugo

misim da "srami se" ne bi nitko trebao koristiti

jer "sram te bilo" znaci "trebao bi se sramiti", pa sad oce-nece
a "srami se" znaci "odbacujem te jer mi je to sto radis/govoris nedopustivo i uglavnom degutantno" i jaaaako lose djeluje na dijete

sram je opcenito negativan osjecaj jer unistava ono sto netko uistinu jest[/u]

[vertex]

Mislim da "sram te bilo" znači "neka te bude sram" - imperativ, po meni jednako kao "srami se".
Isto ne smatram poželjnim načinom komunikacije, iako, kako je netko napisao, meni su to govorili roditelji i to mi je bio samo jedan izraz koji znači da su ljuti i da sam napravila nešto loše. Nisam mu nikad pridavala stvarno značenje.
S druge strane, jedanput mi je "srami se " izletilo kad je A. stvarno prevršio mjeru, pa mi je on mrtav-hladan rekao: "Da se sramin? Šta bi se sramija, srami se ti!" Tako da me odmah doveo u red.

[loonalee]

Da li govorite to svom djetetu kad nešto ružno napravi? Da li je to "pedagoški"? Ja nisam nekako sigurna u to i izbjegavam to (točnije ne govorim to nikada) nego kažem nešto tipa, N. to je bilo ružno, to je ružno ponašanje, to nije lijepo jer blablabla..., ali MM je sklon tome "srami se" uz popratno to je ružno jer blablabla. Ima li štete od toga?

Inače, N. (18 mj) već dobro razumije kad je neko ponašanje - ružno ponašanje - obično sakrije oči rukama, pa škilji kroz prste očekujući da mi na licu zatitra osmijeh , ili napravi izraz lica kao da je njoj netko nešto nažao napravio (oponašajući tu mene kad me na primjer udari ili počupa) i trči prema meni, obgrli moje noge i zarije lice među moja koljena (ako stojim) ili sl.

ovo kao da sam ja napisala

[bebibranka]

Mene je "sram te bilo", "srami se" i sl. jako pogađalo kao malu. Istina,bila sam malo hiperzenzibilna (još uvijek jesam) iako to nisam pokazivala. Tak da ja to ne koristim.

[Mejra's mommy]

Ja mislim da Mejra i ne zna za tu rijec, sramiti se.

[mamasch]

Vertex, odgovorila si nam svima - očito djeca ne razumiju bit izraza "srami se", nego njih više pogađa ton kojim je to rečeno. Budući da odrasli osjećaju neugodu dok to uopće govore djeci, znači da su svjesni da ih vrijeđaju, pa čemu onda to i izgovarati. Treba naći drugi način za trenutačno rješavanje kriznih situacija.

[TinnaZ]

Ne, nikad to ne govorimo.
Kad je učinjeno nešto nedopustivo - kažemo da to nije pristojno, da je nekome sad ružno i žao zbog toga, itd. itd.
Ali naša djeca sad zbog takvog pristupa (starija curica pogotovo) nemaju "srama", pa nam je to sad drugi problem: ona je u stanju trčati za djetetom na biciklu/autu i moljakati daaaaj mi, daaaaj mi, i tako 15 min, svakom nepoznatom čovjeku od prve ispali što misli i što joj je na jeziku, ali je s druge strane u društvu svojih vršnjaka samopouzdana i rješava sve odnose sama.

[vertex]

...nego njih više pogađa ton kojim je to rečeno. Budući da odrasli osjećaju neugodu dok to uopće govore djeci, znači da su svjesni da ih vrijeđaju, pa čemu onda to i izgovarati. Treba naći drugi način za trenutačno rješavanje kriznih situacija.

Slažem se, nisu važne samo riječi, ton je ono što se puno jače čuje. A nešto što dijete uvrijedi, sigurno ga ne uči ničemu korisnom.

[bebibranka]

svakom nepoznatom čovjeku od prve ispali što misli i što joj je na jeziku, ali je s druge strane u društvu svojih vršnjaka samopouzdana i rješava sve odnose sama.

Mislim da to uopće nije loše, dapače.

[flower]

tinna - morale bi upoznati te nase samostalke - ova nasa je isto takva, zna nam bitineugodno - ali s druge strane ona se tako dobro osjeca u svojoj kozi

[mama courage]

Budući da odrasli osjećaju neugodu dok to uopće govore djeci, znači da su svjesni da ih vrijeđaju, pa čemu onda to i izgovarati. Treba naći drugi način za trenutačno rješavanje kriznih situacija.
......
Slažem se, nisu važne samo riječi, ton je ono što se puno jače čuje. A nešto što dijete uvrijedi, sigurno ga ne uči ničemu korisnom.

meni je fascinanta pomisao da recimo dijete roditelja cupa i udara, i kad mu roditelj kaze: nemoj mi to ciniti, to boli, pa i doda "srami se" "sram te bilo" (whatever) , da se ono uvrijedi.

[vertex]

A meni je fascinantno kako većina ljudi smatra da su djeca bića koja moraju biti u stanju imati zrele reakcije te sasvim racionalno sagledati svaku situaciju i primjereno se ponašati.

[Ancica]

flo, zar je bitno samo kako se ona osjeca u svojoj kozi, bez obzira kako se to obija o tudu kozu?

Bas mi je eto maloprije uz kavu dobro sjeo jedan clanak tocno na ovu temu - jesmo li postali pretjerano "korektni" u nasem obracanju nasoj djeci?

O samoj temi, ja ne koristim "srami se" uzduz i poprijeko ali ga koristim kad je primjeren. Neznam sto ima neprimjereno u osjecaju srama, odnosno zasto ne bismo zeljeli da ljudi osjecaju sram kad ucine nesto sto nije prihvatljivo?

Kad nekog udaris ili povrijedis rijecima, trebas se sramiti jer si ucinio nesto sto je povrijedilo nekog drugog.

Ako potrgas nesto ne slucajno vec zato sto nisi vodio racuna o tome koje ce posljedice nositi tvoje takvo prckanje s tim, posebno ako je to nesto nekom drugom bilo drago, trebas se sramiti.

Ako pohlepno uzmes zadnji komad kolaca ili cokolade a bez da pitas je li zeli netko drugi podijeliti s tobom, trebas se sramiti.

Al proliveno mlijeko nije nesto sto treba nositi sram. Osjecaj krivice zbog neopreznosti, mozda. Npr.

[mama courage]

ancice, potpisujem od rijeci do rijeci.

vertex, na ovo sto ancica spomenu, sam mislila kad sam pisala svoj posljednji post. napravi zijanluk i onda jos moras birati ton s kojim ga kudis, da se ne bi slucajno, mamino zlato, uvrijedilo, jerbo si upotrijebio imperativ a ne kondicional. (naravno, pricamo o rjecniku u granicama normale. ne o ekstremima)

[tamy]

potpisujem ancicu.
kod nas se razlikuje slucajno proliveno mlijeko od namjerno bacenog komada hrane. za ono sto je zaista slucajno imamo vec ustaljenu recenicu: nije strasno. i djeca je upotrebljavaju u savrseno ispravnom kontekstu (znaci da razlikuju).

[mamasch]

ajmo probat ovako...
ako uzmeš zadnji komad kolača a nisi pitao da li ga netko drugi želi podijeliti s tobom, lijepo ga zagrizeš a osoba kraj tebe kaže"srami se, kako možeš uzeti zadnji komad bez pitanja!?". da li bi se posramio/la zbog:
a)uzimanja zadnjeg kolača bez pitanja?
b)ophođenja drugih prema tebi?
a mi smo ipak odrasle osobe i možemo si mnogo toga racionalno objasniti...
sjetite se samo izraza na licu djeteta kojemu je rečeno "sram te bilo" + onaj poznati omalovažavajući ton... dijete si ni ton ne može racionalno objasniti a kamoli riječi koje još ne razumije. dakako ovdje govorim o maloj djeci

i ja koristim imperativ 100 x dnevno x dvoje djece, ali smatram da izbor riječi itekako ima smisla. možda ih ne razumiju u potpunosti ali njihovi verbalno-neverbalni odgovori na moje imperative dali su mi do znanja da izraz "srami se" njima (zasad) ništa ne znači, pa ga stoga i ne koristim. ima drugih izraza i uzvika u kriznim situacijama kojima mogu postići željeni učinak.

mislim da osjećaj srama trebamo vezati uz našu intimu, postupke koji narušavaju tuđi integritet ili slobodu... a ne uz komad kruha namjerno bačen sa stola iz xy razloga. ne namjeravam zbog namjerno srušene tegle sa cvijećem posramljivati svoju djecu. od tegle važniji mi je osjećaj samopoštovanja kod djeteta. bit će već situacija u kojima će morati shvatiti osjećaj postiđenosti ali to sigurno neću postizati uzvikom "srami se".

to je čisto moj stav prema mojoj djeci.

[bebibranka]

mislim da osjećaj srama trebamo vezati uz našu intimu, postupke koji narušavaju tuđi integritet ili slobodu... a ne uz komad kruha namjerno bačen sa stola iz xy razloga. ne namjeravam zbog namjerno srušene tegle sa cvijećem posramljivati svoju djecu. od tegle važniji mi je osjećaj samopoštovanja kod djeteta. bit će već situacija u kojima će morati shvatiti osjećaj postiđenosti ali to sigurno neću postizati uzvikom "srami se".

to je čisto moj stav prema mojoj djeci.

da i ja nekog potpišem.
Zadnji put kad sam koristila rečenicu vezanu uz sram bilo je u dućanu kad je odrasli mlađi muškrac bez djece uzeo zadnji autić-kolica. E toga se stvarno može sramiti. Još sam ljuta kad se sjetim...

[Ancica]

Kako sram, opravdani, moze negativno utjecati na samopostovanje ikoga?Ja bih rekla da je bas suprotno. Ja na primjer mislim da se vise postujem jer znam da se znam posramiti.

Sram je ono unutarnje, sto nam dolazi ili treba doci iz utrobe, kak bi covjek rek'o, kad ucinimo nesto sto znamo da je lose. Rijec "sram" opisuje taj osjecaj i sasvim je legitimna. I kod najmanjih.

Naravno, postoje ljudi i prilike kada se djeci i drugima namece osjecaj srama u sasvim neopravdanim situacijama. Al ima situacija u kojima trebamo znati da bi nas trebalo biti sram, ako to vec i neznamo, i to imenovati.

[vertex]

Eto, ja razmišljam kao mamasch, i kao što ona reče, za mene i moje dvoje djece.
Imam i vrlo konkretan razlog, osim načelnog, za takvo razmišljanje: svaki put kad se iznerviram i pređem granicu u u smislu da pokušavam postići da mi se dijete loše osijeća zbog nečeg što je učinilo, jasno vidim da ništa od onog što govorim više do djece ne dopire. Jedino što vide i čuju je da ih se napada i jedino što žele je obraniti se od takvog napada. A. eksplodira do krajnjih granica ili začepi uši rukama. D. je još mali i po prirodi veseljak i umiljat pa ni nemamo puno situacija koje nas roditelje izbacuju iz takta, ali ona dva tri puta kad se to dogodilo, on se momentalno snuždio i rasplakao. (Čak ne mogu reći da nas je izbacio iz takta, nego smo jednostavno reagirali grublje i nestrpljivije).
Dakle, osim što mi je po prirodi sasvim strana ideja da dijete mogu nešto dobro naučiti tjerajući ga da se loše osjeća, još me i djeca tome sasvim konkretno uče u situacijama kad ja zakažem.
Daleko od to toga da ne koristimo imperative, da nekad ne tražimo da nas se posluša istog trena ili slično...Stvar je u tome da oni točno osijećaju i pokazuju kad se ponašamo u redu, a kad smo prešli granicu. I kad tu granicu poštuješ, stvari postaju puno bolje, lakše, ljepše, djeca zadovoljnija i, vidi vraga, poslušnija.

[mamasch]

bebibranka, eto vidiš tebe je na posramljivanje ponukao odrasli čovjek koji se neprimjereno ponašao. pretpostavljam da mu nisi ništa naglas prokomentirala, tj. nisi posramila osobu koja bi možda i shvatila čega se u toj situaciji treba sramiti? da li bi rekla svom djetetu "srami se, nisi pitao da li netko drugi želi kupiti taj autić" kad bi ono uzelo zadnji autić-kolica u dućanu? mislim da ne bi.
ančice, i ja se znam posramiti i to otvoreno i kažem, ali ja imam skoro 30 godina. zar bih trebala očekivati da dijete od 2 godine shvati da se treba posramiti ako namjerno udari seku ili nekog drugog? isto kao vertex, imam iskustva da mojoj djeci riječi poput "srami se, zločest si" i drugi biseri nemaju utjecaja na ponašanje. prema tome, ne dozvoljavam da im drugi govore takve stvari, a i suzdržavam se da ih u napadu ljutnje ili nemoći i ja tako "počastim".
još jednom naglašavam da moja djeca imaju 2 godine. i još jednom naglašavam da je jedno posramiti dijete ako skine hlače i gaće usred vrtića (a i onda ne bih koristila riječi "srami se" jer mi se čini da bih tako riskirala da se srami samog sebe a mislim da to nijedan roditelj ne želi), a drugo je očekivati da se srami ako je namjerno poteglo mačku za rep ili razbilo nečiji prozor. takva ponašanja nisu posljedica besramnosti nego neznanja, nekulture, nepoštivanja.
sama riječ "sram" i "posramiti se" se, po meni, koristi u sasvim krivim situacijama i time gubi svoj smisao i snagu.

[Ancica]

Pa naravno da neces djetetu od dvije godine (ili tri ili pet ili 50) svaki put kad nesto lose napravi reci da se treba sramit. Sve je stvar gradacije. Al da djetetu koje je povuklo macku za rep ili razbilo prozor, iako bi trebalo biti svjesno da je tako nesto neprihvatljivo jer ste o slicnim situacijama vec razgovarali, ne smijes reci da se treba zbog tog postupka sramit, mi nije jasno.

Ako to cini iz neznanja, onda ces to ti i znat, pa ces objasnit, naucit, i neces ocekivat da se srami. Al ako ne, vec to cini iz nekulture ili nepostivanja, onda se zbog toga, zbog svoje nekulture i nepostivanja, treba sramit.

[jacman]

Mislim da se dijete uopce ne treba sramiti, nego treba otkriti uzrok tog ponasanja i odrediti posljedicu. Bez srama. Mislim da ce npr. pomazuci popraviti prozor ili brinuti se o maci tjedan dana (ako ga nije ogrebla, to je onda expres lekcija) biti ucinkovitije nego srami se. Zbog cega da se srami? Mozda ni ne zna zasto je to napravio ili zasto svi dizu toliku buku. Ako moje dijete je neodgojeno i neke stvari radi namjerno i sa uzitkom, onda bih se ja trebala sramiti jer nisam ga u potpunosti uspjela usmjeriti i odgojiti.