Ne, nikad to ne govorimo.
Kad je učinjeno nešto nedopustivo - kažemo da to nije pristojno, da je nekome sad ružno i žao zbog toga, itd. itd.
Ali naša djeca sad zbog takvog pristupa (starija curica pogotovo) nemaju "srama", pa nam je to sad drugi problem: ona je u stanju trčati za djetetom na biciklu/autu i moljakati daaaaj mi, daaaaj mi, i tako 15 min, svakom nepoznatom čovjeku od prve ispali što misli i što joj je na jeziku, ali je s druge strane u društvu svojih vršnjaka samopouzdana i rješava sve odnose sama.