Mislim da se dijete uopce ne treba sramiti, nego treba otkriti uzrok tog ponasanja i odrediti posljedicu. Bez srama. Mislim da ce npr. pomazuci popraviti prozor ili brinuti se o maci tjedan dana (ako ga nije ogrebla, to je onda expres lekcija) biti ucinkovitije nego srami se. Zbog cega da se srami? Mozda ni ne zna zasto je to napravio ili zasto svi dizu toliku buku. Ako moje dijete je neodgojeno i neke stvari radi namjerno i sa uzitkom, onda bih se ja trebala sramiti jer nisam ga u potpunosti uspjela usmjeriti i odgojiti.