Eto točno tako. A ključna riječ je - nezrelost. Ja ne kužim što tu nije jasno. Što to ima veze da mi odrasli smatramo kako nema razloga da se dijete uvrijedi (jer, recimo, jasno je kao dan da je ono u krivu) kad ono to osijeća? Nije smisao u onome što bi po nekom redu koji se dobro zna trebalo biti, nego u onome što stvarno jest. Tu nema mjesta logici. Ali naravno, ja ne govorim o tome da ću pustiti dijete da radi što hoće jer ga moja opomena vrijeđa, nego da je na meni da pronađem način koji ne vrijeđa, a postiže rezultat. To i nije tako teško. I nemam ništa protiv da se dijete srami, ako je to njegova vlastita emocija, ali ne vidim korist u tome da ja zahtjevam da se tako osijeća. Ja ću reći da je napravio nešto ružno, mogu reći da me to ljuti, tražiti da to više ne radi pa nek dijete odluči kako će se osijećati.mama courage prvotno napisa
 |
|||
Odgovori s citatom