Ne bih da me krivo shvatite - ne mogu nikako biti tuzna kad ugledam to malo prelijepo stvorenje!
Al sam bila razocarana u trenutku kada su mi priopcili da cu trebat na carski. No, to je bilo samo u bolnici i svi su me ti osjecaji prosli kada sam ugledala svog Leona.
Lijecnik kojeg sam izabrala na Svetom Duhu je postovao sve sto sam upisala u planu prirodnog poroda i ponio se vrlo profesionalno, bez da je bagatelizirao ikakvu moju odluku, no epiduralnu sam sama trazila, cak inzistirala, tako da to nije bio samoinicijativan podvig nasih medicinskih djelatnika.
Ja sam bila otvorena, no beba se nije htjela spustiti - u tome je bio problem. Upravo sam zato napisala da je mozda doktorica kod prijema u bolnicu krivo izmjerila moju zdjelicu i jos je pritom usporedila s krivo procjenjenom tezinom bebe. Moj doktor vjerojatno nije smatrao da tako banalan posao treba ponovno provjeravati.
Sve su to propusti koji se mogu svakome dogoditi, a koji se cini mi se kod nas dogadjaju i zbog zastarjele tehnike.
Mama Juanita, tocno je da je kod mene strah bio najveca kocnica, a to sam najmanje ocekivala. POred tolike pripreme nisam nikad zamisljala da cu se toliko bojati. No najbolje je da to nisam shvacala tada, vec tek nakon svega kada sam o svemu u miru razmislila. Znala sam svjesno da me je strah tek kada su me priupremali za carski. Toga sam se toliko bojala, a vjerojatno je tada citav strah isplivao na povrsinu.
Sve u svemu, nama je super - bebica napreduje i volimo je neizmjerno. Drago nam je da je sve dobro zavrsilo. To je ipak najbitnije od svega!
Vama svima hvala na lijepim rijecima