Imam sina i kćer koja ima 13 godina. Ulaskom u sedmi razred sve je krenulo OK, da bi se sve okrenulo. Škola ju ne interesira i ne treba joj u životu, ocjene joj nisu bitne. Na polugodištu je imala 1 iz hrvatskog, a ostale ocjene 2 i 3. Katastrofa. Kod kuće svi joj smetamo i glupi smo. Vrlo brzo i burno reagira, pogotovu na mlađeg brata. Tjedno četri puta izgovara rečenicu da odlazi iz stana, jer nema privatnost i mir. Svi silni razgovori o realnosti, važnosti škole kakva god da je, odnosima, prolaze kroz uši i glavu i ne zadržavaju se. Prijateljice koje je do sada imala, postale su bezveze, druži se sa jednom , naravno kako ona kaže najboljom prijateljicom / koja čak nije ni iz njenog razreda /. Kaj je nainteresantnije najbolja prijateljica je odlična učenica, velim joj nek s njom uči, nek ju pita kaj joj nije jasno da joj pomogne, uzalud. Kad dođe iz škole zajedno s prijateljicom , odu kod nas, gdje su same i ful su na internetu. Prije nego kaj trebamo ili tata ili ja doći , prijateljica odlazi doma. Ne znam gdje i kada sam pogriješila, bojim se za nju, jer sa mnom ne želi više razgovarati i udalje se sve više i više.
Ako ima netko sa iskustvom da je prošao ovo ili slično nek mi veli kaj da radim, dok još mogu, fala.