Ja sam imala prirodni porod. U bolnici. To da li postoji ili ne je stvar svakoga od nas: za nekoga je moguć prirodni porod u bolnici, za nekoga nije. Ovisi kako gledaš na bolnicu.
Razmišljala sam i o porodu kod kuće, ali ipak nisam imala dovoljno hrabrosti za to. Kao što, vjerujem, nema puno žena oko mene.

I ja sam se bunila i bojala i ne spavala noćima od razmišljanja kako će biti i što će biti, za što ću se sve i s kime morati boriti. Iako sam vjerovala (željela vjerovati) da će mi porod biti onakav kakav si želim. I eto, ispao je i bolji. Mora da je to sve zavisno od osobe. (A ja inače jesam jako zahtjevna i bila sam takva i na porodu.)
Samo mala digresija koja će dati dobar prikaz mojeg razmišljanja o bolnici (Rijeci, vodi...): u autu do Rijeke su mi trudovi bili na 8 minuta. Cijelim putem. Na pregledu na Sv. Duhu (u Zagrebu) sam bila otvorena 5-6 cm.
U TRENUTKU ULASKA u riječko rodilište trudovi su mi krenuli svake 3 minute i na pregledu sam bila otvorena 8-9 cm.
Moje tijelo je dobilo poruku: sada si sigurna, sada možeš roditi.
Tako je i bilo.
Ali, opet kažem: sve je individualno.