Porođajna bol

[dijanam]

Kažu, i u pravu su, da rađamo onako kako živimo.

Kako poimamo porođajnu bol?

Sjećam se sebe u prvoj trudnoći kad sam tražila informacije i ježila se na konstrukciju "bezbolni porod" jer mi je zvučala licemjerno. Kakav bezbolan porod?

Porođajna bol je lijepa bol, životvorna bol, korisna bol.

Svidio mi i način na koji je A. Robertson govorila o tome:
Bol nam poručuje da se usredotočimo, da nađemo sigurno mjesto, da se porod bliži. Bol u trudu koja ima svoj početak, vrhunac i kraj, a između trudova apsolutno izostaje je najbolji pokazatelj da je sve u redu.

Htjela bih naglasiti da se ovakvo moje poimanje boli odnosi na bol u trudovima kada žena ima svoje ljudsko dostojanstvo. Kada se dogode tužne priče iz nekih tužnih rodilišta ta bol postaje bol žene kojoj je oduzeto dostojanstvo i koju je onda teško izdržati.

I na kraju evo iz Gubrana dio o Boli:

A jedna zena prozbori i rece: Govori nam o Boli.
A on kaza:
Vasa je bol lomljenje ljuske koja zatvara vase poimanje.
Kao sto se ljuska ploda mora slomiti da bi mu jezgra izisla na vidjelo, tako i vi morate upoznati bol. I ako vam se srce uzmogne diviti svakidasnjim cudesima zivota, vasa vam se bol nece ciniti
nista manje cudesnom od radosti; I prihvatit cete doba svojega srca, kao sto uvijek prihvacate godisnja doba sto prolaze nad vasim poljima. I gledat cete spokojno kroza zime svojega bola.
Mnogo ste svoga bola sami odabrali.
To je gorki napitak kojim lijecnik u vama vida vase bolesno jastvo.
Stoga, vjerujte lijecniku, i popijte njegov lijek tiho i spokojno;
Jer, u njegovu ruku, ako i jest teska i tvrda, njezno vodi ruka Nevidljivoga,
I posuda koju donosi, ako vam i pece usne, nacinjena je od gline sto ju je Grncar ovlazio svojim svetim suzama.

Meni je posebno drag onaj dio o tome kako je bol ustvari lijecnik u nama koji vida nase bolesno jastvo. Istina je da u zivotnoj boli postajemo bolji ljudi. Mozda je i zato porod bolan, mozda i zato da nas jos vise omeksa za one najmanje koji nam stizu.

Mozda sam ovo previše pojednostavnila, ali evo, što mislite, iz svog iskustva?

[mikka]

Istina je da u zivotnoj boli postajemo bolji ljudi.

slazem se s ovim.
o ovom drugom necu, da ne pocnem pricu o izgubljenom dostojanstvu.

[k2007]

neću se petljati, ali me zanima... a menstrualna bol? gdje je njena korist i dostojanstvo?

slažem se sa činjenicom da je bol KORISNA. bol ne postoji samo da nas boli, da budemo žrtve ili tome slično. ona postoji da nas upozori da se nešto događa s našim tijelom, da nešto nije u redu itd. recimo, užasnula me slika djece koja nemaju osjećaja za bol pa si nesvjesno grizu kožu, prste i tako dalje, ne znajući da je to nešto loše za njihovo tijelo - jer ih ne boli.
ali recimo ovaj primjer... (nema ni približne veze s porodom ali ima s boli) ...opečeš se na plamen/vrući čaj/štogod. zapeče te odnosno zaboli i odmah potrčiš do hladne vode ublažiti opeklinu. je li to licemjerno? (kao što nazivaš bezbolni porod licemjernim)
nitko ne voli da ga boli. sve ostalo je sado-mazohistička priča. bar ja tako mislim.
(...a bolni porod nakon kojeg uslijedi neizmjerno zadovoljstvo ima veze s hormonima koji se luče, a ne boli)

[k2007]

Istina je da u zivotnoj boli postajemo bolji ljudi.

slazem se s ovim.
o ovom drugom necu, da ne pocnem pricu o izgubljenom dostojanstvu.

mislim da se previše miješa fizička bol i duhovni izazovi u životu. naravno da nema tuge ljudi ne bi znali što je radost. ali to nema veze sa fizičkom boli.
ranjavanje da bismo bili duhovniji je patološki.
istina, što te ne ubije - ojača te. ali to je povezano sa životnim iskustvima i bolima na duhovnom planu.
porod nije jedna od 'životnih boli'. to je čisto fizička bol (koja kod nekih ni ne uslijedi...) nakon koje slijedi životno zadovoljstvo

[Marna]

Meni se sviđa ono što je napisao K. Gibran!
Već sam napisala da sam imala brze i divne porode, ako se tako mogu izraziti! Ali čekajte, koji porod ne boli? Nemam ništa protiv formulacija "bezbolan porod" odnosno postupaka koji će ženi olakšati tu bol koju trpi. Osobno nisam tražila nikakvu intervenciju niti postupak da mi olakšaju, nego sam željela proći prirodan porod, o kojem ovdje piše dosta žena, odnosno kojega zapravo sve žene i priželjkuju. Istina je, nakon boli dolazi maleno sunašce!

[sorciere]

Istina je da u zivotnoj boli postajemo bolji ljudi.

tko je dokazao tu tvrdnju??

govorim o svim ljudima, a ne o osobnom stavu pojedinca. pojedinac ima pravo na takvo razmišljanje, ali ne i nametanje tvrdnje kao mjerila cijelom čovječanstvu.

meni osobno je pun kufer životnih boli. nemam ništa od toga što netko misli da postajem bolja osoba (po tom mjerilu). bolja osoba sam postala kad sam u ruke primila svoje dijete - rođeno BEZ boli.

[Marna]

dijanam je, pretpostavljam, mislila na jačanje čovjekova duha i duše kroz upravo teška iskustva koja prolazi u svom životu. Naravno, razlikujemo se međusobno, različita su nam poimanja boli, teškoća, problema ... Što se nekome čini problemom, drugome je to smiješno. Ne želim banalizirati, ali ... Dobro je da postoje forumi na kojima možemo podijeliti svoja razmišljanja, stavove, iskustva, pa i različita, kontradiktorna, besmislena, ali važno je razlučiti bit stvari odnosno gdje smo mi u tome svemu ili pak nismo. Ah, raspisala sam se ...

[sorciere]

marna - samo ti piši i dalje .

pa dijanam je tražila mišljenje iz naših iskustava. dosta mi je boli za 5 života. i duh i duša mi od boli dobivaju samo ožiljke, a leđa se svijaju...

ja bih ipak dokaz za tu tvrdnju.

[k2007]

jačanje čovjekova duha kroz teške životne situacije i iskustva, tu već vidim neku logiku. porod ne možemo smatrati jednom od takvih situacija, koliko god bolan bio. jer to je samo fizička bol. druga stvar ako je porod bio psihički stresan ili neželjen, pa je to teška životna situacija.....ali i tada se držim onoga da je patološki to smatrati prekrasnim i korisnim za naš daljnji tijek života.
(uživanje u boli poroda podsjeća me na opus diem i ta teorija o 'užitku i/li potrebi fizičke patnje' nikako mi ne sjeda)

[Ceca]

Ja sam od onih koja ne bas da boli, ni dusa, ni telo.

Ali se slazem da porodjajna bol i nije bol. Mnogo vise boli spontani porodjaj, zub i indukcija.

[Ceca]

Htela sam da napisem da ne volim da me bilo sta boli, ni dusa, ni telo.
Ali cinjenica je da iz dusevne boli ponekad mozemo da izvucemo pouke.

[MGrubi]

Svidio mi i način na koji je A. Robertson govorila o tome:
Bol nam poručuje da se usredotočimo, da nađemo sigurno mjesto, da se porod bliži. Bol u trudu koja ima svoj početak, vrhunac i kraj, a između trudova apsolutno izostaje je najbolji pokazatelj da je sve u redu.

ova rečenica opisuje smisao porođajne boli, da je nema (a jedino bol doživljavamo kao "dešava se nešto ozbiljno" ) kako bi shvatili da treba naći sigurno mjesto, da je porod krenuo? mislim, pa nema tijelo mogućnost da ti pošalje dopis, ili da ti da zeleno svjetlo, samo kroz bol ti može reći: krenulo je
zanimljivo je da boli samo otvaranje ušća (cervixa), kad krene izgon više boli nema (tako je bilo kod mene)

i mene taj izraz "bezbolan porod" pomalo iritira, bol se može umanjiti (voda), ublažiti doživljaj, ali je i dalje tu
pa zar je kod poroda bitno samo da ne boli? puno bitnije od važnosti prirodnog neinterveniranog poroda?

[zrinka]

j. porod ne možemo smatrati jednom od takvih situacija, koliko god bolan bio. jer to je samo fizička bol. druga stvar ako je porod bio psihički stresan ili neželjen, pa je to teška životna situacija.....ali i tada se držim onoga da je patološki to smatrati prekrasnim i korisnim za naš daljnji tijek života.
()

apsolutno porod nije samo fizicka bol ili kako si rekla cista fizicka bol
to je mnogo mnogo vise od toga

to je izuzetno duhovno iskustvo
dogadjaj koji se ne zaboravlja

nevjerojatno da porod netko moze smatrati cistom fizickom boli, ej pa jedan zivot se radja - to je svecani trenutak, to je velicanstven trenutak- rodjenje covjeka

(to sto nam kvare taj trenutak bolnickom atmosferom i drugim ljudima, nepotrebnim postupcima i sl te nam timr oduzimaju dostojanstvo, ne umanjuje znacaj toga)

[MGrubi]

jali i tada se držim onoga da je patološki to smatrati prekrasnim i korisnim za naš daljnji tijek života.)

:?
mi smo stvorene da rađamo
porođaj i trudnoća su normalni dijelovi našeg života

[zrinka]

bol kod poroda (iako bol zbilja nije prava rijec, to je jako intezivni fizicki, psihicki i emocionalni dogadjaj) nije ista kao bol (pa taman da je i intezitet bioli isti) kod nekog drugog zahvata ili povrede i sl jer ova bol ima smisla i vodi ka necem lijepom, i drugacije je trpis, znas da je tu i da ides prema velicanstvenom trenutku, i da te vodi.....

a druge boli, kad ides na operaciju, kad te bole ledja, kad slomis ruku i sl - to su boli kojih se naravno zelis rijestiti i ne zelis patiti jer nisu prirodne, ne vode nicemu - patnja takvih boli je patoloska

ali u tu kategoriju stavljati bol pri porodu -

[mikka]

mislim da ona recenica da zbog boli postajemo bolji ljudi znaci da kad prozivis nekakvu vrstu boli, kad osjetis sta to znaci, postajes "bolji" jer ne zelis da netko drugi prolazi kroz takvu vrstu osjecaja. znaci taj osjecaj boli te cini suosjecajnijim, empaticnijim, boljim. mislim da zene vise suosjecaju bas zato jer u zivotu imaju vise boli od muskaraca, iako ne mora biti pravilo.

[Luna Rocco]

bol kod poroda (iako bol zbilja nije prava rijec, to je jako intezivni fizicki, psihicki i emocionalni dogadjaj) nije ista kao bol (pa taman da je i intezitet bioli isti) kod nekog drugog zahvata ili povrede i sl jer ova bol ima smisla i vodi ka necem lijepom, i drugacije je trpis, znas da je tu i da ides prema velicanstvenom trenutku, i da te vodi.....

a druge boli, kad ides na operaciju, kad te bole ledja, kad slomis ruku i sl - to su boli kojih se naravno zelis rijestiti i ne zelis patiti jer nisu prirodne, ne vode nicemu - patnja takvih boli je patoloska

ali u tu kategoriju stavljati bol pri porodu -

Apsolutno se slažem sa zrinkom i uvijek svima naglašavam da je porođajna bol jedina bol koja ima smisla - i te kakvog smisla! Kad te boli zub, glava, trbuh...jedina "nagrada" za višesatne ili višednevne patnje je što ta bol konačno prestane, a kod porođajne boli nagrada je novo biće, najdragocjenije biće koje ćete ikada upoznati...Pa ako netko ne kuži razliku... :/

[Zorana]

A ova bol je meni karakteristicna i po tome sto je prozivljavaju dva bica istovremeno. Na svoja dva prva poroda sam bila skoncentrirana na svoju bol. Sada, u ovoj trecoj trudnoci, jako me zaokuplja djetetov dozivljaj poroda. Pa sve moje misli kad je bol u pitanju idu u tom pravcu.

[studeni]

neobično da nitko nije spomenuo trajnost boli.
tijekom cijelog poroda priroda nam je namjenila bezbolne pauze koje ne postoje kod zubobolje, križobolje i operacijske rane. tijekom tih odmora žena razgovara, jede, pije, ide na wc... zdrava je
tu izražavam sućut onima koje su imale drip i nisu ni osjećale pauzu jer je naprosto bila prekratka

[ms. ivy]

zrinka

[Maja]

Meni je sam osjećaj porođajnih "bolova" bio posve drugačiji od drugih bolova u životu, i drago mi je da se zovu trudovi - jer ja sam ih tako nekako i doživjela - ne kao bolove. Kao kad bicikliram i noge mi otpadaju u jednom trenutku, ali sredina mosta je tu i znam da počinje nizbrdica, preplivavam uvalu i skoro sam bez daha, ali obala je tu, planinarim i skoro će vrh, a poslije ručka ću nizbrdo.

[k2007]

j. porod ne možemo smatrati jednom od takvih situacija, koliko god bolan bio. jer to je samo fizička bol. druga stvar ako je porod bio psihički stresan ili neželjen, pa je to teška životna situacija.....ali i tada se držim onoga da je patološki to smatrati prekrasnim i korisnim za naš daljnji tijek života.
()

apsolutno porod nije samo fizicka bol ili kako si rekla cista fizicka bol
to je mnogo mnogo vise od toga

to je izuzetno duhovno iskustvo
dogadjaj koji se ne zaboravlja

nevjerojatno da porod netko moze smatrati cistom fizickom boli, ej pa jedan zivot se radja - to je svecani trenutak, to je velicanstven trenutak- rodjenje covjeka

(to sto nam kvare taj trenutak bolnickom atmosferom i drugim ljudima, nepotrebnim postupcima i sl te nam timr oduzimaju dostojanstvo, ne umanjuje znacaj toga)

krivo sam shvaćena i citirana. hoću reći da je porod prekrasno iskustvo zbog donošenja novog života na svijet, a ne zbog svoje boli. porođajna bol prisutna je iz istih razloga kao kad slomiš ruku, opečeš se ili ogrebeš - da upozori kako se s tijelom nešto događa. i nije ljepota poroda u njegovoj boli, bolesno je tako razmišljati. ljepota je kad primiš svoje dijete u ruke..sa boli ili bez. a ono o 'nagrađivanju nakon boli' - za mene je to čisto tješenje samog sebe nakon muke. zar su žene koje su rodile bezbolno manje nagrađene, zakinute za nešto...??
hoću reći da je uživanje u porodu jedno, a u porođajnoj boli nešto sasvim deseto (i meni neshvatljivo).
porod nas duhovno uzdiže, ali ne njegova bol nego njegov smisao. i kad sam rekla da je porod čisto fizička bol, mislila sam na porođajnu bol (da smisao njenog postojanja javlja baš kao i svaka druga fizička bol), nisam svela donošenje novog života na svijet samo na fizičku bol. za mene je ludo uživati u ikakvoj boli. jer da nema djeteta kojeg kasnije primiš na ruke...pa kome bi rađanje bilo ugodno??

[ms. ivy]

k2007, porođajna bol je drugačija. ima smisao i svrhu, dolazi iznutra a nije nametnuta izvana, trud ima početak, vrhunac i kraj. a onda vidiš da se beba pomaknula još malo niže.

(i sve to moguće je osjetiti i na dripu)

da, ljepota poroda je u uzimanju svojeg djeteta u naručje - ali i u putu koji ste zajedno prešli do tog trenutka.

priroda se dobro pobrinula, tu su hormoni koji te nose kroz proces - samo što obično proces bude narušen izvana, i tu nastanu problemi.

[k2007]

moram dodati jer su ovdje svi toliko skoncentrirani na ljepotu poroda (koju ne umanjujem) da nitko ne shvaća što želim reći...
porod te duhovno uveća zbog donošenja djeteta na svijet, ne zbog svoje boli


(...a to što u boli 'uživaš' jer znaš što slijedi, to je druga priča...ali bolesno je bol poroda predstavljati kao nešto prekrasno i duhovno jer bol je fizička, a naši osjećaji i naše dijete, to su duhovne i stvarne ljepote)

[studeni]

bol u porodu itekako ima duhovnu dimenziju. bolje da ne komentira bol u porodu osoba koja ju nikad nije osjetila. nije mjerodavno, a ima učinak na druge.

[k2007]

da, ljepota poroda je u uzimanju svojeg djeteta u naručje - ali i u putu koji ste zajedno prešli do tog trenutka.

znači, porođajna bol je prisutna kako bi se mama kasnije mogla osjećati 'nagrađena', nakon teškog puta kojeg je prošla... :? :? malo mi je to prešovinistički. porođajna je bol znanstveno i zdravstveno lako objašnjiva. čak i meni kao laiku, kad si zamislim da cijelo jedno djetešce treba proći kroz mene. naravno da će boliti. i mala je to cijena koju treba platiti, slažem se. ali da je 'bezbolan porod' licemjerje...?? (prvi post na ovom topicu) žena bi se trebala osjećati nagrađenom pa makar se tek probudila iz narkoze - sa spoznajom da je donijela dijete na svijet. o tome ja pričam. nismo žene da bi nas boljelo, nego da bismo rađale.
PS.ne znam zašto žene toliko ogorčene lječničkim intervencijama ne rađaju doma, ili na nekom pustom mjestu. pa ako se nešto i zakomplicira....zar nije priroda tako htjela?

meni je trudnoća recimo bila najgore razdoblje u životu. jako teška, zbog mnogih događaja i situacija u kojima sam se našla. neću nabrajati. i tih 9 mjeseci koje proživljavaš dok je beba u trbuhu, i to je vaš zajednički put, zar ne? dal bi ja sad bebi trebala veseliti više ili manje od neke koja je cijelo vrijeme bila sretna i nasmijana, bez ijednog problema? potpuno svejedno. obje bi se trebale veseliti jednako. barem ja tako mislim. isto o porodu. sa boli ili bez, jednaka sreća će uslijediti (trebala bi).

[k2007]

bol u porodu itekako ima duhovnu dimenziju. bolje da ne komentira bol u porodu osoba koja ju nikad nije osjetila. nije mjerodavno, a ima učinak na druge.

da, ima duhovnu dimenziju zato što znaš što slijedi. ne sama po sebi. neću komentirati, ali rado bi da komentiraju one koje su je zapamtile u negativnom svjetlu i takvu će je pamtiti cijeli život. ili one koje su rodile carskim pa je nisu imale prilike osjetiti (a i dalje su u jednakoj 'duhovnoj dimenziji' koja se običava nazivati majčinstvom). no takvih nema na ovom forumu, nitko se ne osudi pričati o svojim traumama javno (a čula sam tooooliko iskustava i jadikovki iz prve ruke).

[studeni]

žene ne rađaju doma jer je doktorima i primaljama zabranjeno da im pri tom pomažu. zašto bi porod kod kuće morao biti neplaniran i neasistiran? one bi rado rađale kod kuće kad bi sustav to omogućavao.
a probuditi se iz anestezije nije baš najljepše na svijetu; i žene nakon carskog isto trpe bol od rane ali su sretne da im je bebica dobro i rado pretrpe tu bol. znaju da će proći, isto kao i trudovi

[ms. ivy]

k2007, nemoj izvrtati moje riječi da ih uklopiš u svoj stav.

porođajna bol potrebna je da bi dijete moglo izaći iz mame. to si i sama rekla.

ono što ja i ostale cure pokušavamo objasniti je da je bol dio poroda i da od nje ne treba bježati, prezirati je niti je se bojati - što ne znači da je ne moraš pokušati umanjiti. hodaj, skači na lopti, tuširaj se - i već ti je lakše. ajde mi pokaži tko je ovdje rekao da mamu treba zavezati za krevet i ostaviti je uz riječi "pati bejbe, pati"?

pardon, sad karikiram ali vidim da dio cura ide drumom a dio šumom...

[k2007]

upravo tako. bol ne smeta (bilo od rane ili porođajna) jer znaš kakav divan događaj je prethodio, odnosno uslijedit će. ali da netko veliča BOL samu po sebi, to mi je apsolutno neshvatljivo. no, dakako, ja neću komentirati, nadam se da nikad niti neću imati prilike.

[k2007]

nje ne treba bježati, prezirati je niti je se bojati - što ne znači da je ne moraš pokušati umanjiti.

uopće ne govorim da od nje treba bježati ili je umanjivati. to je nešto potpuno prirodno i normalno. ali u njoj ( B O L I samoj po sebi) uživati nije sasvim na mjestu. u svom djetetu uživati, to da. i ne samo da nego - daaaaaaaaa

sve o čemu ja govorim odnosi se na post osobe koja je pokrenula temu, točnije na njeno viđenje želje za bezbolnim porodom kao nečim licemjernim.

[k2007]

..i najvažnije - neće te duhovno uzdignuti i učiniti boljom osobom to što si doživjela bol pri porodu već to što si rodila.

[studeni]

pa nitko ne veliča bol, a bezbolni porod je utoliko licemjeran termin jer uvijek nešto boli. ako ne trudovi, onda rana od carskog, a tu su i sitnije boli- stezanje maternice nakon poroda, dojke, bradavice, epiziotomija, rebra ako su tiskali po trbuhu, hemeroidi ako su se dogodili....
blagodat prirodnog poroda je u tome što boli samo ono što nam je prirodno dano i obično to sasvim dobro podnosimo (unatoč strahovima i zastrašivanjima okoline), a dva sata nakon poroda možeš se tuširat, hodat, dojit, smijat se.... i ako nisi u hrvatskoj većinom možeš par sati nakon poroda otić doma. ž
to ja zovem bezbolno. bezbolan je onaj porod koji je bezbolan za dušu

[Maja]

k2007, nije to baš tako jednostavno, obzirom da u porodu itekako vrijedi "no pain no gain" - bez odgovarajuće boli, napora, Truda, žena neće (pa onda niti beba) dobiti endorfine koje treba i koji su ključni za njezino raspoloženje kada beba stigne i za bonding koji uslijedi.

[Maja]

..i najvažnije - neće te duhovno uzdignuti i učiniti boljom osobom to što si doživjela bol pri porodu već to što si rodila.

dakle, čisto tehnički - čisto fizički (pa onda valda i duhovno) te uzdiže baš to što doživljavaš bol u porodu, ne to što si rodila.

[k2007]

k2007, nije to baš tako jednostavno, obzirom da u porodu itekako vrijedi "no pain no gain" - bez odgovarajuće boli, napora, Truda, žena neće (pa onda niti beba) dobiti endorfine koje treba i koji su ključni za njezino raspoloženje kada beba stigne i za bonding koji uslijedi.

a što vrijedi za one koje su 'too posh to push'?
ili one koje nisu 'posh' ali moraju tim putem? mislim da mene moja mama (koja rodila carskim) ne bi mogla više voljeti nego što me voli. sada, i onda kad me rodila. a bez urlikanja, trudova, patnje, ili napora.

[k2007]

bezbolan je onaj porod koji je bezbolan za dušu

s time se slažem apsolutno

[Maja]

Ma naravno, gle, uvijek zapnemo na tim pojedinačnim slučajevima, iskustvima, naravno da ništa nije zapisano u kamenu i da majčinska ljubav ovisi o puno stvari sasvim sigurno ne samo o načinu na koji smo rođeni, i o načinu na koji smo rodile. I ljubav se, osim toga, uči.
Ja pričam stvarno općenito, o fiziologiji poroda, ne želim ništa implicirati o ničijoj ljubavi prema djetetu.
Činjenica je ipak da se to neadekvatno povezivanje u prvim trenucima (kao posljedica miješanja u porod) povezuje recimo s problemima u dojenju, što je meni recimo kao savjetnici bilo jako zanimljivo kad sam čula.
I, ja sam rodila bez ublaživača bolova, al nisam urlikala, niti bih rekla da sam patila. No, niti da zato "više" volim svoju djecu (ma kako se to uopće mjeri???? ).

[studeni]

dijete dobije endorfine i sve što treba ako je mama bila u porodu i završila na carskom, jer je samo izgon tako dovršen zato što nije moglo drugačije. dogovoreni carski je druga priča.
znači je samo tvoja mama ispravno tebe rodila, a naše mame su urlikale, patile i mučile se? odkud uopće predodžba da prirodni porod izgleda tako?
u svakom slučaju, sad znamo da je to stvarno istina, transfer s majke na kćer

[k2007]

dijete dobije endorfine i sve što treba ako je mama bila u porodu i završila na carskom, jer je samo izgon tako dovršen zato što nije moglo drugačije. dogovoreni carski je druga priča.
znači je samo tvoja mama ispravno tebe rodila, a naše mame su urlikale, patile i mučile se? odkud uopće predodžba da prirodni porod izgleda tako?
u svakom slučaju, sad znamo da je to stvarno istina, transfer s majke na kćer

patnju i muku spomenula je maja u svom postu od malo prije. ne kažem da me rodila ispravno, rodila me apsolutno NE prirodno. ali nije me manje voljela ili se manje oduševila kad me vidjela zbog nedostatka nekakvih endorfina ili čega već. a bio je dogovoren carski.
ako je žena spremna postati majkom i ako se tome unaprijed veseli, nema toga što će ju spriječiti da zavoli svoje dijete najviše na svijetu - kakav god porod prošla, onaj s 'tiskanjem' ili onaj s bolnom ranom od carskog. ili onaj bez ikakve boli! nažalost, ima puno onih kojima nikakvi hormoni ne pomažu da zavole bebu.

a ovo transfer majke na kćer... shvatit ću uvrijedljivo. i njeni su i moji razlozi bili vrlo važni i nimalo beznačajni, iako su se razlikovali svojim podrijeklom. i otkud ikome pravo da mene ili nju ospori kao dobru majku (ili majku općenito??) samo zbog nužde ili pak želje za drugačijom vrstom poroda....??

[studeni]

zašto uvredljivo?
to je činjenica, majke nam prenose svoje iskustvo, stajališta i mišljenje a većinu svog života to ne preispitujemo i uzimamo zdravo za gotovo kao "pravu stvar". i u svoj porod donosimo priču o tome kako smo se mi rodile, tj. kako nas je mama donijela na svijet. a to što nam je prenjela mama ne mora biti ona istina koju trebamo.

[Luna Rocco]

Joj, kud je ovo otišlo...

Ajmo se vratiti na porođajnu bol. Ne mogu reći da sam u njoj uživala (pogotovo u tranziciji kad sam si poželjela brzu smrt ), samo sam htjela naglasiti da je jedina bol koja ima svrhu - i to kakvu.

A žene koje na nju pristaju ne čine to iz pukog mazohizma već zato što znaju da je tako najbolje za bebu. Da sam gledala po sebi, vjerojatno bih se nafilala svim i svačim...No u tom trenu ja sam na drugom mjestu. Ne kažem da svatko mora tako osjećati, ali meni je to bio jedini ispravan način i motiv (a ne uživanje u boli).

[studeni]

dijanam nas je otjerala u dubioze

ali kaj se uživanja tiče, čitala sam priče u kojima je ženama bilo ugodno i uzbudljivo, a neke tvrde da su imale orgazam u izgonu. ozbiljno, ima na netu. nije da mi se dogodilo. nisam ja te sreće.

[sorciere]

vidim da ima dosta citata iz ovog članka - pa umjesto komentara - najbolje pročitati sve odjednom.

"uživanje u boli" - ma kojeg uzroka ona bila - za mene spada u domenu medicine.

http://www.glas-koncila.hr/rubrike_p...l?news_ID=1064



Pri)govor znanosti

Pohlepa za carskim rezom


Vrijeme trudova vrijeme je intenzivne komunikacije majke i djeteta, vrlo važne za njegov budući razvoj. U tim posebnim trenucima dolazi do pojačanog lučenja »koktela ljubavnih hormona«, posebice oksitocina i endorfina. Dijete lišeno iskustva majčinih trudova ostaje zakinuto za djelovanje tih hormona, što može dovesti do različitih poremećaja u kasnijim godinama.

Carski rez je kirurški zahvat kojim se prekida trudnoća, a dijete se kroz napravljeni abdominalni otvor izvlači iz majčine utrobe. Taj jednostavni operacijski zahvat nije nikakva novost u medicini, a primjenjuje se u situacijama kada je prirodni, vaginalni porod vrlo rizičan za zdravlje majke ili djeteta.

Komplikacije pri porodu koje opravdavaju carski rez uglavnom su rijetke. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije učestalost takvih zahvata trebala bi biti manja od 10 posto. Međutim, u posljednjih nekoliko desetljeća učestalost carskih rezova znatno je porasla (Int. J. Gynecol. Obstet. 2003, 82, 399). U SAD, Meksiku, Italiji, Brazilu i Kini gotovo svaki treći porod završava se carskim rezom! Godine 1981. u Francuskoj učestalost carskog reza iznosila je 10 posto, g. 1995. više od 15 posto, a danas oko 20 posto. Sličan trend vrijedi i za Veliku Britaniju, Njemačku, Tursku i druge zemlje u kojima se svako peto dijete rađa operacijskim rezom majke. U indijskim gradovima učestalost carskog reza u posljednjih 40 godina porasla je čak osam puta. Za takav nagli porast broja carskih rezova ne postoje posebni medicinski razlozi, već je to posljedica izbora samih trudnica. Sve je veći broj majki koje se, bez ikakvih medicinskih indikacija, samovoljno odlučuju za carski rez (Br. Med. J. 2000, 320, 1072).

Epidemija carskih rezova

Michel Odent, svjetski poznati porodničar, smatra da se radi o nepotrebnoj epidemiji carskih rezova s nepredvidljivim posljedicama za buduće naraštaje. U svojoj najnovijoj knjizi »Ceasarean« (Free Association Books, London, 2004) upozorava na tu »civilizacijsku bolest« zbog koje je rođenje sve većeg broja djece obilježeno specifičnim otporom majke prema prirodi. »Pohlepom za carskim rezom« izbjegava se iskustvo iščekivanja termina, trudova i napora tiskanja, a porod se pretvara u programiranu operaciju koja se prema dogovoru može naručiti i »obaviti« po danu, u vrijeme vikenda ili u vrijeme dežurstva osobnog liječnika. Odent podsjeća da je vrijeme trudova vrijeme intenzivne komunikacije majke i djeteta, vrlo važne za njegov budući razvoj. U tim posebnim trenucima dolazi do pojačanog lučenja »koktela ljubavnih hormona«, posebice oksitocina i endorfina. Dijete lišeno iskustva majčinih trudova ostaje zakinuto za djelovanje tih hormona, što može dovesti do različitih poremećaja u kasnijim godinama. Odent smatra da su nasilna ponašanja, autizam, anorexia nervosa i sklonost samoubojstvu moguće posljedice hormonskog nedostatka u vrlo osjetljivoj fazi života.

Medikalizacija života

Epidemija carskih rezova uklapa se u opću medikalizaciju društva. Spolnost, starost, smrt i rađanje predstavljaju tek biokemijske procese koji se mogu regulirati i ispravljati znanstvenim otkrićima. Rađaonice su pretvorene u »tvornice djece«. Tako je Polyclinique de l'Atlantique poznata »baby factory« nedaleko od Nantesa u Francuskoj koja godišnje »producira« više od pet tisuća beba. Odjeli za porod opremljeni su kemijskim arsenalom protiv patnje i boli - anestetici, analgetici, narkotici, sedativi, trankvilizanti... »Mnoge babice smatraju da je porođajna bol važna za odnos majke i djeteta. To je srednjovjekovno razmišljanje!« - tvrdi Heleen van Royen, autorica knjige »Sretna domaćica« (Rowohlt, Reinbek, 2002). Opravdavajući slobodan izbor trudnice o načinu i vremenu poroda, prof. Elmar Joura sa Sveučilišta u Beču smatra dobrim što su »žene postale aktivan dio procesa«. U Italiji svaka druga trudnica zahtijeva »kemoterapiju porođajnih boli«. Vrlo je vjerojatno da je i to razlog što u Italiji nedostaje više od 1500 anesteziologa. Konačno, i mediji su poduprli »egzodus« žena od prirodnog poroda. Bespotrebne patnje trudnica tabloidi su obilježili parolom »too posh to push« (»isuviše otmjena da bi tiskala«), a primjerima Victorije Beckham, Liz Hurley, Kate Moss i drugih poznatih žena predstavili su model moderne majke.

Cijena opsesije

Prema podacima britanskoga Nacionalnog zdravstvenog sustava, godišnje se potroši 206 milijuna dolara više zbog euforije carskog reza. Jedan carski rez je 1800 dolara skuplji od prirodnog poroda. U privatnim klinikama, poput razvikane klinike Portland, kompletan paket usluga za carski rez stoji oko 15 tisuća dolara! Stoga mjerodavne institucije nastoje smanjiti broj i učestalost carskih rezova. No Michel Odent smatra da se organizacijskim i financijskim mjerama ne može utjecati na opsesiju carskim rezom: »Potreba da se prereže trbuh i izvadi dijete postala je fiksacija, san, ljudska fantazija. Taj san nije mrtav. Legenda o Apolonu opisuje rođenje njegova sina - otvaranjem trbuha njegove žene. Fantazija je i danas prisutna. Mattel proizvodi 'barbie' lutke iz kojih djeca izvlače 'bebu' kroz otvor u trbuhu.« Odent upozorava da jedino otkrivanje zdravog odnosa prema prirodi i životu može smanjiti pohlepu za carskim rezom. Trudnoj ženi nisu potrebni stalni pregledi ultrazvukom, već mir, sigurnost i privatnost, te mudrost i podrška žena koje su prošle iskustvo prirodnog poroda. On se protivi da atmosferu rađaonice narušava brojno bolničko osoblje, te muškarci ili pak žene koje nisu majke: »Sisavci ne rađaju u blizini predatora!«

Pohlepa za carskim rezom pokazatelj je poremećenog ljudskog odnosa prema životu. U medikaliziranom društvu patnja i bol nemaju niti vrijednost niti smisao, a moderna medicina narušila je sposobnost čovjeka da se s njima suoči. Svojom službom prisilila je žene na beskrajnu potragu za porodom koji je optimalan prema međunarodnim kriterijima, potraga koja će ih zauvijek pretvoriti u potrošače. »One ljude koji žele slaviti življenje, nasuprot pukom održanju života«, Ivan Illich, autor knjige »Medicinska nemeza« (Marion Boyars Publ., London, 2002), poziva da »umjesto brige oko zdravstvenog sustava, skrenu svoj pogled, svoje misli prema umijeću življenja, umijeću patnje, umijeću rađanja i umijeću umiranja«.

Kršćanska inicijativa »Pro scientia«



Glas Koncila, broj 18 (1558), 2.5.2004.

[sorciere]

zašto uvredljivo?
to je činjenica, majke nam prenose svoje iskustvo, stajališta i mišljenje a većinu svog života to ne preispitujemo i uzimamo zdravo za gotovo kao "pravu stvar". i u svoj porod donosimo priču o tome kako smo se mi rodile, tj. kako nas je mama donijela na svijet. a to što nam je prenjela mama ne mora biti ona istina koju trebamo.

dokaz za tu "činjenicu"?????? imaš li ga???

ja sam rođena "prirodno". vrlo lagano, vrlo brzo. nisam čula niti jedno loše slovo o svom rođenju. naprotiv - za poželjeti.

što, kako, na koji način je meni preneseno???????????????????????????

[k2007]

mene je mama rodila carskim jer je morala, inače me vrlo vjerojatno danas ne bi bilo, možda ni nje, tko zna. moja je želja za istim potekla iz potpuno drugačijih okolnosti, drugačijih razloga i mišljenja.
vrijeđa me teza o 'transferu'. pogotovo zato onaj tamo prisutan smajli koji plače. čak i da želim carski zbog polaska 'majčinim stopama' (što je nešto najgluplje što sam ikada čula, ali dobro - ti ne poznaješ ni mene ni moju majku da bi o nama mogla zaključivati), ne vidim u tome išta loše. carski rez žalosti sve rodine forumašice, a mene žaloste misli michela odenta.
pročitala sam već odlomke iz glasa koncila koja je sorciere dala u prilog nekoliko puta, i moram priznati da ih nalazim nevjerojatno uvrijedljivima. vrijeđaju me kao ženu generalno, zatim kao dijete rođeno carskim rezom, a i kao buduću majku koja će evenutualno roditi na jednak način. iako velika vjernica (no u Boga, a ne Crkvu), ne šokira me tekst jer drugo od glasa koncila i ostalih crkvenih 'produkata' nisam ni očekivala

ps....zanima me samo, ovako malo da karikiram cijelu situaciju, kako bi barbika drugačije trebala 'roditi'? :?

[flower]

ja ne volim bol, nije mi ugodna ni pomisao na nju, mislim da imam nizak prag.

no, trudovi su mi bili nesto drugo, to je bila bol sa smislom, osluskivala sam je, bila povezana s djetetom (cijelo sam vrijeme mislila kako je njoj i kako da joj olaksam), ponasala sam se onako kako mi je tijelo naredjivalo - spavala medju trudovima dubokim snom pravednika, a onda aktivna bila u trudu i tako naizmjenice.

cesto cujem zene oko sebe kako im je ta bol bila nesto najgore i ne osudjujem ih (jer kako osuditi necije vidjenje i necije iskustvo), meni je svaki trud bio vrlo smislen i nemam negativna sjecanja na njih.

[flower]

a sam porod mi nema asocijacije na patnju, mene su u trudovima pucali neki kozmicki, animalni (nimalo bozanstveni ni duhovni) filmovi. ja sam tad osjetila da smo stvarno zenke i zivotinje, osjecala sam neku snagu i uzvisenost i bila sam jako ponosna na sebe i nju.

[dijanam]

Iskreno - nisam ocekivala ovakav smer diskusije .
Nisam slutila da cu ovim nekoga pogoditi, zao mi je sto je tako ispalo.

Namjera mi je bila pricati bas o porodjajnoj boli kao o necemu sto nas obogacuje. O zivotvornoj boli.

Isla sam ponovno citati ovaj clanak iz Glasa koncila koji je stavila Vjestica, a kojeg sam citala davno, ne sjecam se vise koliko davno. Clanak mi je odlican.

Medjutim, nisam mislila da ce se i u ovoj temi naci materijala za jos jednu paljbu protiv Crkve. Ili sam prenaivna? Ispada da smo na jednoj strani mi crkveni produkti koji mazohisticki velicamo bol, a na drugoj moderne zene koje zele roditi carskim rezom :/ .

Kad sam rekla da mi je termin "bezbolan porod" zvucao licemjerno mislila sam na to vrijeme kad sam prvi put bila trudna. To je bilo prije 8 godina. Tada je epiduralna analgezija bilo neko cudo iz Amerike i pod terminom "bezbolan porod" sam podrazumijevala neke newage gluposti koje prvo nemaju veze s istinom (uvijek nesto boli ), a drugo - bilo mi je cudno to bjezanje od boli (a tada mi je dosla pod ruku i knjiga pod takvim nazivom, a napisalo ju muško-što je to nego licemjerno? ).

Bjezanje od boli bi za mene bilo bjezanje od zivota. Primiti ih spokojno kao zime zivota, sto rece Gubran, zivotna je mudrost. Barem za mene.

A ono sto sam mislila da u zivotnoj boli postajemo bolji ljudi se ne moze dokazati. To vrijedi ili ne vrijedi, osjecas ili ne osjecas. Meni se cini da ljudi koji prolaze kroz neku realnu zivotnu bol jasnije vide i razlucuju. Nevazno od vaznog i dobro od zla.

Nemam dokaz, mozda se varam.

[dijanam]

k2007 vracam se jos jednom clanku u kojem stoji:

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije učestalost takvih zahvata trebala bi biti manja od 10 posto. Međutim, u posljednjih nekoliko desetljeća učestalost carskih rezova znatno je porasla

A. Robertson govori cak o 5%. I smatra ako je ona veca od 5% da su uzroci neki drugi, osim onih medicinske prirode.

I zasto se, sto kaze Maja, stalno zapetljavamo u pojedinacne primjere? Pa nikom oni ne mogu biti dokaz i kako se mjeri ljubav prema djetetu, (kako opet pametno rece Maja)?

U clanku se govori upravo o bjezanju od boli, u bjezanju od zivota, o situacijama kad carski rez nije medicinski indiciran.

Ali ja bi, za razliku od clanka, rekla da su razlozi vise van zena nego u njima, ali to je druga prica.