Porođajna bol

[marta]

Svidio mi i način na koji je A. Robertson govorila o tome:
Bol nam poručuje da se usredotočimo, da nađemo sigurno mjesto, da se porod bliži. Bol u trudu koja ima svoj početak, vrhunac i kraj, a između trudova apsolutno izostaje je najbolji pokazatelj da je sve u redu.

Ja se ne slazem da je bol u porodu nuzna. Sto iz vlastitog iskustva, sto iz naucenog.

Zapravo mislim da tijelo krene slati bolne podrazaje onog trenutka kad shvati da ignoriramo sve one suptilne koje nam je dotad slalo.

Kad se to jos iskombinira sa strahom, imamo dobitnu kombinaciju za BOL.
Tijelo inace boli kad nesto NIJE u redu, a ne kad je i tesko da ce me netko uvjerit u suprotno.

Takodjer, htjela bih jos jednom podsjetit da porodom upravlja oksitocin, a ne endorfini. Ono sto se ne smije, odnosno ne bi trebalo poremetiti je odnos oksitocin-adrenalin. Endorfini su tu usput, na sam tijek poroda nemaju utjecaja.

[sorciere]

Ispada da smo na jednoj strani mi crkveni produkti koji mazohisticki velicamo bol, a na drugoj moderne zene koje zele roditi carskim rezom :/ .

jel ti to OZBILJNO??? :shock: :shock: :shock:

svoje mišljenje sam napisala, pa ostajem samo čitač ovog topika. ne kanim se boriti s glasom koncila (i sličnim glasovima).

[dijanam]

sorciere, ti u komunikaciji sa mnom na ovom forumu upotrebaljavas uglavnom ovo:
:shock: ili

Ocito smo predaleko

[Deaedi]

Bjezanje od boli bi za mene bilo bjezanje od zivota. Primiti ih spokojno kao zime zivota, sto rece Gubran, zivotna je mudrost. Barem za mene.

A ono sto sam mislila da u zivotnoj boli postajemo bolji ljudi se ne moze dokazati. To vrijedi ili ne vrijedi, osjecas ili ne osjecas. Meni se cini da ljudi koji prolaze kroz neku realnu zivotnu bol jasnije vide i razlucuju. Nevazno od vaznog i dobro od zla.

Nemam dokaz, mozda se varam.

A zasto je nekome bitno da li neka zena bjezi od boli (po tebi od zivota)? Da li po tom kriteriju biras svoju okolinu, prijatelje ili..? Mislim, svatko je krojac svoje sudbine, pa ako zeli pobjeci od boli, sta se mene tice, neka pobjegne gdje god zeli. A kako netko vidi i razlucuje, procijenjuje dobro i zlo, odnosno da li je dobar ili los covjek, sigurno necu procijeniti prema nacinu poroda. Osim toga, gdje su tu onda muskarci - da se podvrgnu nekoj operaciji bez anestezije, s obzirom da nemaju niti priliku radjati? Ili su po defaultu oni losi ljudi? A zene bolje?

[MGrubi]

Ja se ne slazem da je bol u porodu nuzna. .

kako nije nužna, kako da ti tijelo kaže : vrijeme je za porod
štucanjem?
nešto moraš osjetiti a da ti obrati pažnju
danas imamo kalendare, UZV.... termine... a kako da ti u sred prašume, godinama bez ijednog kalendara shvatiš da je vrijeme za porod, i da to što osječaš, npr. štucanje, ui biti je ozbiljno i počima porod
bol je prema tome najači signal
a osiguranje sigurnog mjesta za porod je od vitalne važnosti za čitavu vrstu

[marta]

Slazem se da nesto moras osjetiti.
Ali to ne mora biti bol.

I u idealnom slucaju, kad bi imala i znala da imas sigurno mjesto za porodjaj, tijelo ti ne bi moralo slati bol da te upozori na skorasnji porodjaj. Vjerujem da te ne bi morala prisarafiti i presjeci zesca bol da se "probudis". Ono malo nekakvih tekstova koje sam citala o porodu u drustvima koja jos zive povezana s prirodom, uopce ne spominje bol.

Za sebe znam sigurno da me boli strah.

Porod je fizioloska stvar. Kao npr. glad ili zedj. Ili eliminacija. Kako znas da si gladna? Znas, iako te ne boli. Tek kad preko nekoliko puta zanemaris to da si gladna pocne te boliti stomak. Kako znas da trebas kakat? Nije da boli. Ali ako dovoljno dugo zadrzavas, pocet ce bolit, itd.

[dijanam]

Za sebe znam sigurno da me boli strah.

Nije ni meni svejedno

Ono malo nekakvih tekstova koje sam citala o porodu u drustvima koja jos zive povezana s prirodom, uopce ne spominje bol.

Mozda zato jer im je "normalna". Nesto sto se podrazumijeva. Pa sto se tu ima posebno spominjati.

Zanimljivo mi je ovo sto pises o boli kao posljedici ignoriranja. Ali opet, intenzitet boli kod ignoriranja gladi nije ni priblizna onoj boli kad te legnu u trudovima.

[marta]

Kad te legnu u trudovima, osim sto to nije fizioloski polozaj, pa ti se tijelo buni, prisutan je i strah. A strah potice lucenje adrenalina, koji zaustavlja oksitocin, i u organizmu se uspostavlja karakteristicno stanje.

A to stanje je ono u kojem su udovi dobro prokrvljeni jer treba pobjeci od onog sto te plasi. A kad su udovi dobro prokrvljeni, maternica nije i to ti je vrzino kolo...

[MGrubi]

postoje dvije vrste boli: tupa i oštra
dok sam bila pod svojim trudovima, (ono na 4-5cm otvorenosti), bol je bila prisutna, ali je bila TUPA , i njen intezitet se je povečavao ali mi je bila podnošljiva
i onda sam zbog zelene vode pristala na drip, td počinje užas, ta bol je postala OŠTRA, i više uopće nije bii bitan intezitet, jer je bilo nepodnošljivo i bez predaha

[k2007]

Porod je fizioloska stvar. Kao npr. glad ili zedj. Ili eliminacija. Kako znas da si gladna? Znas, iako te ne boli. Tek kad preko nekoliko puta zanemaris to da si gladna pocne te boliti stomak. Kako znas da trebas kakat? Nije da boli. Ali ako dovoljno dugo zadrzavas, pocet ce bolit, itd.

upravo sam to i ja željela reći kad sam spomenula porođajnu bol kao 'fizičku kao i svaku drugu' (tj. kao naš urođeni alarm, ako baš tako hoćete da se izrazim). naravno, porod pritom ne osporavam kao nešto duhovno.

[k2007]

sad kad malo čitam unazad, vidim kako svaka tupi nešto svoje, a ustvari se više-manje slažemo oko istog.

I zasto se, sto kaze Maja, stalno zapetljavamo u pojedinacne primjere? Pa nikom oni ne mogu biti dokaz i kako se mjeri ljubav prema djetetu, (kako opet pametno rece Maja)? ...evo citiram dijanam. Maja je sve to pametno izrekla, ali da ste me bolje čitale, shvatile bi da i ja razmišljam upravo tako.

[k2007]

a sada, ako ikoga zanima što me točno vrijeđa u tekstu....


Dijete lišeno iskustva majčinih trudova ostaje zakinuto za djelovanje tih hormona, što može dovesti do različitih poremećaja u kasnijim godinama.

Odent podsjeća da je vrijeme trudova vrijeme intenzivne komunikacije majke i djeteta, vrlo važne za njegov budući razvoj. U tim posebnim trenucima dolazi do pojačanog lučenja »koktela ljubavnih hormona«, posebice oksitocina i endorfina. Dijete lišeno iskustva majčinih trudova ostaje zakinuto za djelovanje tih hormona, što može dovesti do različitih poremećaja u kasnijim godinama. Odent smatra da su nasilna ponašanja, autizam, anorexia nervosa i sklonost samoubojstvu moguće posljedice hormonskog nedostatka u vrlo osjetljivoj fazi života.

JA SAM DIJETE ROĐENO CARSKIM REZOM. BEZ IKAKVIH TRUDOVA, MAMA JE DOŠLA U BOLNICU, ZASPALA, I DOBILA LUTKICU NA RUKE. RODILA JE TAKO ZATO ŠTO JE MORALA - ALI PA ŠTO I DA JE SAMO ŽELJELA? ISPALA SAM SASVIM NORMALNA, DAPAČE PO PSIHOLOŠKOJ ANALIZI STABILNIJA OD DRUGIH (ZA KOJE NE ZNAM KAKO SU ROĐENI, NITI ME ISKRENO BRIGA), U MNOGO ČEMU IZNAD PROSJEKA. BEZ NAVEDENIH 'POREMEĆAJA'. I VRLO, VRLO POVEZANA S MAJKOM. I DAN DANAS.


»Mnoge babice smatraju da je porođajna bol važna za odnos majke i djeteta. To je srednjovjekovno razmišljanje!« - tvrdi Heleen van Royen, autorica knjige »Sretna domaćica« (Rowohlt, Reinbek, 2002). Opravdavajući slobodan izbor trudnice o načinu i vremenu poroda, prof. Elmar Joura sa Sveučilišta u Beču smatra dobrim što su »žene postale aktivan dio procesa«. U Italiji svaka druga trudnica zahtijeva »kemoterapiju porođajnih boli«. Vrlo je vjerojatno da je i to razlog što u Italiji nedostaje više od 1500 anesteziologa. Konačno, i mediji su poduprli »egzodus« žena od prirodnog poroda. Bespotrebne patnje trudnica tabloidi su obilježili parolom »too posh to push« (»isuviše otmjena da bi tiskala«), a primjerima Victorije Beckham, Liz Hurley, Kate Moss i drugih poznatih žena predstavili su model moderne majke.

SJETIMO SE DA SU ŽENE U HRVATSKOJ PRAVO GLASA DOBILE TEK '45, U ŠVICARSKOJ TEK 70-IH GODINA.... (???) ...A DAVNIJIH DANA SVAKU REVOLUCIONARNIJU ŽENU KOJA SE BORILA ZA SVOJA PRAVA PALILI SU KAO VJEŠTICU. PA NIJE SLUČAJNO NI DA JE MARIJA MAGDALENA OD CRKVE PROZVANA PROSTITUTKOM. ZATO HVALA BOGU NA NEPRESTANOM TIJEKU REVOLUCIJE I NAPRETKA ZA ŽENU, NJENE MOGUĆNOSTI IZBORA. NIJE MI ČUDNO ŠTO ŽELJA ZA IZBOROM PORODA ŠOKIRA (JER TAKO JE NA POČETKU SVAKE ŽENSKE BORBE ZA NEČIME DO SADA NEPRIHVAĆENIM) , ALI DA SE ŽENE TAKO ZGRAŽAJU NAD DRUGIM ŽENAMA I NJIHOVOM ŽELJOM ZA PROGRESOM U ODREĐENOM SMJERU...TO MI ZBILJA NIJE JASNO. I TO ME, NA KRAJU KRAJEVA, BOLI.

Mattel proizvodi 'barbie' lutke iz kojih djeca izvlače 'bebu' kroz otvor u trbuhu.« Odent upozorava da jedino otkrivanje zdravog odnosa prema prirodi i životu može smanjiti pohlepu za carskim rezom.

HAHA, OVO NAVODIM JER MI JOŠ NITKO NIJE ODGOVORIO...KROZ ŠTO BI DRUGO PLASTIČNA LUTKICA TREBALA "RODITI"...?

On se protivi da atmosferu rađaonice narušava brojno bolničko osoblje, te muškarci ili pak žene koje nisu majke: »Sisavci ne rađaju u blizini predatora!«

...OVO ME VRIJEĐA JER SMATRAM DA SMO PUNO DALJE KAO LJUDSKA RASA DOGURALI DA BI NAS NAZIVALI 'SISAVCIMA' ODNOSNO 'PREDATORIMA' (ŠTO GOD MI UISTINU BILI ILI NE...)

Pohlepa za carskim rezom pokazatelj je poremećenog ljudskog odnosa prema životu. U medikaliziranom društvu patnja i bol nemaju niti vrijednost niti smisao, a moderna medicina narušila je sposobnost čovjeka da se s njima suoči.

POKAZATELJ POREMEĆENOG LJUDSKOG ODNOSA PREMA ŽIVOTU??? JAO, ČIME SE LJUDI BAVE. ŠTO NJIH BRINE. A ŽIVIMO U TAKVOM SVIJETU, PUNOM TAKVIH GROZOTA I IZOPAČENOSTI. ZLIH LJUDI. I ONDA JE ŽELJA ZA CARSKIM REZOM IZRAZ POREMEĆENOSTI?! TAJ TKO TO KAŽE BOLJE DA PROČITA MALO CRNU KRONIKU. ILI ZAVIRI U OBITELJ GDJE JE PRISUTNO NASILJE. PA ĆE VIDJETI ŠTO JE TO DOISTA "POREMEĆENI LJUDSKI ODNOS PREMA ŽIVOTU".
PATNJA I BOL NIKADA SAMI PO SEBI NEMAJU SMISAO, NI VRIJEDNOST. PATNJA I BOL POJMOVI SU KOJI NAS ČINE NESRETNIMA, U KOJIMA BI BILO BOLESNO UŽIVATI. TO ŠTO SE IZ NEKIH PATNJI I BOLI IZRODI NEŠTO LIJEPO, TO I DALJE NE UMANJUJE BOL KAO NEGATIVNOST, VEĆ SAMO VELIČA ONO DOBRO ŠTO SE DOGODILO KASNIJE.
ISTO TAKO SMATRAM KAKO BI ČOVJEK SVOJE SPOSOBNOSTI TREBAO RAZVIJATI U DRUGIM SMJEROVIMA, MOŽDA UPRAVO PROTIV PATNJE, A NE ZA NJU. NE TREBA ZAOBILAZITI PROBLEME, ALI PONEKAD JE ONO ŠTO IZGLEDA KAO NESUOČAVANJE, USTVARI RJEŠAVANJE. A SMISAO PROBLEMA JEST NJIHOVO RJEŠAVANJE, A NE UŽIVANJE U NEMOGUĆNOSTI PRONALASKA RJEŠENJA.[/b]

[MGrubi]

k2007
gle, mi JESMO sisavci, naše tijelo jest životinjsko, imamo instikte kao i svi ostali

[marta]

postoje dvije vrste boli: tupa i oštra

postoje raznorazne vrste boli, a ja osobno mislim da se nijedna ne javlja pri fizioloskim stanjima organizma kao znak normale.

[zrinka]

carski ne smatram progresom nego lijecnickom intervencijom u vidu kirurskog zahvata kojim se dovrsava porod

progres vidim u tome sto nam omogucava sretno dovrsenje poroda koji ne bi imali takav iskod da nema carskog reza, znaci u onda kad je neophodan

ali da je to progres u odnosu na prirodni porod?
ili da povucemo paralelu - da je adaptirano progres?
ne, ali je i jedno i drugo neophodno u nekim slucajevima i hvala Bogu da postoje....

[k2007]

gle, mi JESMO sisavci, naše tijelo jest životinjsko, imamo instikte kao i svi ostali

...samo što nas od životinja razlikuje svijest, mogućnost odlučivanja i odabira

[k2007]

carski ne smatram progresom nego lijecnickom intervencijom u vidu kirurskog zahvata kojim se dovrsava porod

ne mislim da je izbor carskog reza progres u odnosu na izbor prirodnog poroda . DALEKO OD TOGA. isto tako, daleko od toga da bih sve 'poslala' na carski. progres je u pravu izbora i mogućnosti da odlučimo same za sebe. drugo je kad priroda odluči, a drugo kad nam je nametnuta sudbina koju je za nas 'osmislio' neki čovjek, nebitan, bez naše suglasnosti.
zagovaram individualno pravo izbora načina rađanja (osim dakako u slučaju postojanja kontraindikacija) - potpuno prirodni porod, polu-prirodni (svi znate na koji mislim - to je onaj protiv kojeg se uglavnom sve zagovarateljice prirodnog bore), onaj s epiduralnom, onaj u vodi, na stolčiću, kod kuće, isto tako i onaj izveden operacijskim putem. progres je u pravu na odabir, štogod žena odabrala kao za sebe i svoje dijete najbolji put.

[ronin]

Zanimljivo da je i ovaj topic nekako uspio postati svađa o carskom/ili ne.

[dijanam]

Pitanje je da li je odluka za carski rez bez medicinskih indikacija uvjetovana željom za izbjegavanje boli ili ne? (Utoliko se to tiče ove teme.)

[mama courage]

Dijete lišeno iskustva majčinih trudova ostaje zakinuto za djelovanje tih hormona, što može dovesti do različitih poremećaja u kasnijim godinama. Odent smatra da su nasilna ponašanja, autizam, anorexia nervosa i sklonost samoubojstvu moguće posljedice hormonskog nedostatka u vrlo osjetljivoj fazi života.

nu, evo nas: mama i 'cer delikventi. ako sam ikad imala zelju samoubit se to je citajuci clanke poput ovih i ucestvovati u jalovim topicima poput ovih. ajd barem nadjoh novu ideju za potpis.

[marta]

Pitanje je da li je odluka za carski rez bez medicinskih indikacija uvjetovana željom za izbjegavanje boli ili ne? (Utoliko se to tiče ove teme.)

Ukoliko jeste uvjetovana zeljom za izbjegavanje boli onda je na klimavim nogama.

[k2007]

o carskom se krenulo zbog hormona koji se luče, kroz trudove. kod carskog to, eto, izostaje. žao mi je ali na onako jezivo komičan tekst morala sam komentirati. nemojte mi zamjeriti.

[dijanam]

Ma o carskom se krenulo zbog onog clanka koji je tu kopiran.

Moja namjera otvaranjem ove teme je bila nesto drugo. Zelja mi je da zene koje jos nisu rodile citanjem ove teme dobiju poruku "ta bol je lijepa, ta bol je itekako smislena".

Uostalom, velika vecina zena koja rodi carskim rezom prvo prodje sve one "porodjajne muke", cesto vece od onih koje na kraju rode vaginalno.

[k2007]

Moja namjera otvaranjem ove teme je bila nesto drugo. Zelja mi je da zene koje jos nisu rodile citanjem ove teme dobiju poruku "ta bol je lijepa, ta bol je itekako smislena".

ustvari pokušavaš onim ženama koje nisu rodile objasniti kako se te boli ne treba bojati, jer je prirodna i nakon nje slijedi nešto predivno?....ako sam dobro shvatila
jer s tim se objašnjenjem porođajne boli potpuno slažem. uspuhala sam se jer prvi post zvučao prilično sado-mazo, kao da te bol uzdiže a ne porod i dijete.
no...bitno da se svi na kraju slože...

[zrinka]

k

[Tiwi]

Zelja mi je da zene koje jos nisu rodile citanjem ove teme dobiju poruku "ta bol je lijepa, ta bol je itekako smislena".

Uostalom, velika vecina zena koja rodi carskim rezom prvo prodje sve one "porodjajne muke", cesto vece od onih koje na kraju rode vaginalno.

Tako je
Meni je drago da sam to prosla jer nikada ni u najdaljem kutku svoje svijesti nisam mogla zamisliti kako se osjeca ta bol, koliko je predivno jaka, posebna, i sve sto ste vec pisale. Ja sam se pri svako trudu smijesila. Na kraju, hodajuci u operacijsku, pa penjuci se na stol smijesila sam se u sebi, jer sam htjela svaki dozivjeti u svojoj punini. Carski kod mene je ispao nuzno zlo, ali sve prije njega (i dripa) je bilo pravo, prekrasno, bolno i uzviseno iskustvo.

I ne zaboravlja se. Jako mi je zao sto sam stalno slusala tu meni cudnu izjavu (moje mame, isl) Sve zaboravis kad vidis bebu! Ma dajte! Ja kad ga i danas vidim ponekad osjetim u sebi neke leptirice, sjetim se svih detalja, kako mi se javljao dan prije, kako se par dana prije poroda smirio i samo ponekad javio da znam da je sve okej, kako smo zajedno odradjiovali prve trudove doma, u tisini, mirni, cekajuci da se sve zalaufa, i tako dalje. Mi smo to cinili zajedno, posebno je to i ne mogu zaboraviti. Niti zelim.

[fegusti]

mislim da porod nije uvijek bolan. što je s onim ženama što se porode u wc školjku a da nisu ni znale da je porod u toku?
da li je njima umanjen doživljaj majčinstva? ne vjerujem i zapravo im zavidim na prirodno bezbolnom porodu.

[MGrubi]

doživljaj majčinstva ovisi i o samom karakteru i osobnosti majke

[ivanaos]

meni su trudovi bili strašno bolni i intezivni, bez ikakvog odmora-pauze doslovno par sekundi- i nisam mogla misliti ninašto, ni na bebu, samo sam se koncentrirala na disanje. jednom sam se i ispovračala. sva sreća pa sam rodila za sat i po. a mislila sam da imam visok prag boli.

[Tiwi]

Danas sam o ovoj temi razgovarala s direktoricom. Prvo se nismo kuzile, jer me zacudjeno pogledala i pitala: "Jel te boljelo? I kakva ti je bol? I stvarno ti nije to nesto grozno??? Meni je to najgore iskustvo u zivotu".
Ja sam rekla da mi je to najljepse iskustvo i da je zaista jako boljelo ali da sam se smijesila ili u sebi ili se osmjeh vidio na licu. I dodala sam kako nikad necu oprostiti doktorima sto su mi "pokvarili" kraj.

Bila je zbunjena. Nije me bas razumjela. No kako smo nastavile razgovarati, shvatil smo u cemu je kvaka. I ona i ja mrzimo istu stvar i ista nam je stvar najgori dozivljaj u zivotu. Drip. Naravno.
Ona je jadna u noci ostavljena 4 sata na dripu, mucila se, gubila svijest, pocela se kociti :shock: utrnulo joj je lice i kad su skuzili, onda su ej brzo skinuli s dripa, jedna sestra joj je napravila epi a druga sebacila na trbuh i curica je bil vani. Sve to nije bilo u Hrvatskoj.

Na kraju smo zakljucile da je sve do dripa bila velicanstvena bol i velicanstven osjecaj.

[klia]

Pročitala sam nekoliko vaših odgovora, ne sve.

Ali evo što ću vam reći ja koja sam se porođajne boli bojala toliko da sam 3 godine odgađala trudnoću.

Da mi je netko ovako kao Dijana tada progovorio o porodu i da mi je netko objasnio razliku između bola i truda, sigurno ne bih uspoređivala menstrualne patnje s porodom.
Premda čak i menstrualna bol ima svoju funkciju, uvijek sam bila za to da se protiv nje uzme analgetik, ako ti ometa normalan život (a to se meni događalo). Ali tada sam pomišljala - majko mila, ako ovo toliko boli, onda kako izgleda porod...? I s tom predrasudom sam zatrudnila, ali kada je moja čežnja za djetetom postala veća od straha što će boljeti.

Kad se još k tome pribroje predrasude kojima me šopala okolina, prenapuhivanje porođajnih patnji, a nitko mi ni jednom riječju nije opisao upravo ovo - da ću kroz bol (ALI ne ZBOG boli) rasti... Našla se, srećom, osoba koja me provela kroz sve što sam morala znati, ali posve bez duhovne dimenzije. Ipak, bilo je duhovno, rastuće iskustvo.
Od trenutka prvog poroda trajala je moja duhovna priprema za drugo dijete.
Neki od vas znaju da sam na drugi porod krenula s pjesmom i osmjehom i da mi je doktor rekao da sam previše nasmiješena za ženu koja rađa. A nisam perverznjakuša koja uživa u boli (tko me uspije nagovoriti da odem zubaru, podižem mu spomenik, neke pretrage odgađam godinama jer se bojim boli....).

No, teško je to nekome objasniti tko nije prošao smijanje u patnji i plakanje od sreće na kraju... I ja sam ostala začuđena.

Ali dijete - vrijedno je TRUDA.
Tu sve počinje.
S TRUDOM:
kad ga nosimo - u trudnoći,
kad ga rađamo u trudovima,
kad ga dojimo trudimo se,
kad zbog njega ne spavamo, kad plače, a ne znamo kako da ga umirimo, kad ga odgajamo, kad na neposluh ne odgovaramo udarcem, već se TRUDIMO razumjeti ga, kad nam prkosi TRUDIMO se još jače voljeti to dijete. Kad nas u pubertetu "otkači", opet ćemo se TRUDITI biti mu bliski, ali ga i ostavljati slobodnim, opet ćemo se TRUDITI biti budni zbog njega.....i tako valjda čitav život.

Eto, to su mi dali trudovi. Jedna je kukavica postala žena koja bi ih mogla roditi puno (i svi bi bili željeni, makar možda i neplanirani).

Trud mi je donio i ljude s kojima sada djelujem u Izvoru. Trud u odvajanju slobodnog vremena i nešto svojih darova za zajedničko dobro, trud u djelovanju među posve različitim osobnostima s kojima bih se inače svađala, a ovako se - ljubimo.

_To je bila moja ljuska o kojoj govori Gibran.
I još nije posve pukla, naravno.

[aries24]

ajme klia, prekrasno rečeno

[dijanam]

Klia

I da, bas imamo lijepu hrvatsku rijec - TRUD.

I bio bi mi jako drago da se jednog dana BOKS pretvori u nesto drugo
Naravno i semanticki i materijalno. Kako ga uopce sluzbeno zovu?

[Marna]

klia, bravo! Vrlo lijep i pozitivan post!

[dijanam]

ps....zanima me samo, ovako malo da karikiram cijelu situaciju, kako bi barbika drugačije trebala 'roditi'? :?

ovako:

http://static.iftk.com.br/mt/2007/03...its_possi.html

[klia]

Groteskno

[mamuška]

bravo za barbie!!! bez dripa, epiduralne, rezanja, porod kod kuće...!!! :D

[MGrubi]

a i liniju je vratila odmah

[mamuška]

a i liniju je vratila odmah

to sam se pravila da ne vidim!!!
a rodila je uz psa i konja!!! pravi prirodni porod!!!

[k2007]

katastrofa

[marta]

[Mary Ann]

Moje iskustvo sa poroda je prestrašno i ne bi ga poželjela nikome, zato su sretne žene koje su rodile prirodnim putem sa svojim trudovima.

Htjela bi skratiti svoju priču i u par crta vam dočarati što sam prošla i
zašto do sada (moja M ima 4 mj.) nisam smogla snage na forumu pisati o tome.

Najviše na svijetu sam željela prirodni porod ali sam morala na indukciju jer sam prenjela i zbog plodne vode. Sve se tako zakompliciralo da sam skoro završila na carskom ali sam ipak rodila vaginalno ali uz epiduralnu i osamnaest sati trudova na dripu. Neću vam niti spominjati kako mi je beba izgledala kad se rodila (sva je bila omotana u pupčanu vrpcu).

Svaka čast svemu ali ja tu bol i strah za svoje dijete ne bih više htjela ponoviti.

[TinnaZ]

da dodam na temu duhovne dimenzije boli, i zašto bol u porođaju nije uvijek samo bol ...
na prvom porodu sam doživjela bol pod dripom koja je bila najgora bol koju sam ikada osjetila, mogla bih čak reći općenito nešto najgore u mom životu.
Na drugom porodu koliko toliko prirodnom bol nije bila samo bol, toliko su me šibali moji hormoni sreće, da sam tu bol osjećala kao ushićenje, energiju, sreću, skup najjačih emocija pomiješanih sa boli - iza čega je slijedila najveća sreće - moje dijete.
I to je nešto što bih mogla opet ponoviti.
I u prirodnom porodu bol vjerojatno može dosegnuti granicu izdržljivosti - ali to bih shvatila kao znak za povećani oprez.

[traktorka]

Jako je zanimljivo sve ovo sto ste napisale ,pogotovo Klia , a ja cu samo kukavicki dodati da mrzim bol bilo koje vrste !

[elie]

sama se sebi cinim freak koliko se jutros bavim porodom, ali maleni spava, a ja jos imam ptsp od poroda...

uglavnom, isla sam u bolnicu kad su me uhvatili trudovi sva vesela, bez straha, spremna na bol i odlucna da porod bude sto prirodniji...
no, imala sam nesrecu da spadam u statisticki mali broj zena kojima maternica ne reagira kako bi trebala.... zato je cijela prica bila iznimno dugotrajna i neopisivo bolna - zadnjih 15 minuta se ne sjecam jer sam se od boli onesvijestila. u svakom slucaju, ne bih ponovila iskustvo, iako svakako zelim jos jedno dijete...

[Kora]

Uvijek sam se smatrala osobom koja može trpiti bol, koja je strpljiva i koja će proći kroz porod bez trauma. Porod, ili bolje reći bol pri porodu me iznenadila kao ništa do tada u životu. Čini se da nisam bila spremna na porođajnu bol, na trudove i sve što me snašlo pri mom 36 satnom porodu. Meni je bol kod trudova bila nešto strašno i na granici nepodnošljivog. Čak ni danas ne vjerujem da se ta razina boli može istrpiti. Znam da nije svakome tako, i čula sam jako lijepa iskustva drugih žena, ali ovo pišem i za one koje se ne nalaze u svim vašim pozitivnim iskustvima. Najljepša stvar kod poroda i najčudnovatija, i najoptimističnija je trenutni prestanak boli onog trenutka kad se beba porodi i kad vam ju stave na prsa. Meni je to gotovo fascinantno. Istog trenutka sve prestaje i ništa se više ne čini važno i ne možeš si niti pomisliti da si toliko dugo trpio bol. Ali to još uvijek ne umanjuje činjenicu da porod (trudovi) boli kao ništa do tada proživljeno.

[Kora]

Ali i uz svu tu pretrpljenu bol, želim barem još jednog malog anđelčića i želim osjetiti ono blaženstvo kad se konačno odvoji od moga tijela i onaj ponos da je to malo predivno biće, taj MALI ČOVJEK moje remek djelo.

[klia]

I upravo zbog te boli koju opisujete uvijek ćete se sjećati toga koliko ste na samom početku uložile u to dijete.
Koliko ste se radi djeteta približile granici vlastite izdržljivosti, čak je i nadišle.
Jeste li ikada ranije u životu toliko nadrasle same sebe kao kad ste davale život drugome čovjeku?

U tome vidim sličnost majčinskog s božanskim, odnosno duhovnu dimenziju poroda. Pogotovo što i vas s traumama nešto iznutra vuče da kroz sve to prođete ponovno.

U paradoksu je istina

[Zorana]

Ja samo znam da se na trecem porodu imam namjeru prepustiti boli puno ranije nego na prosla dva. Tocno se sjecam tih situacija kako se nosim s boli, trpim, trpim i onda pred kraj, kad sam mislila da vise ne mogu sama sebi sam rekla: ok, gotovo je, vise ne mogu, nek bude sta ce biti. I tada bi se dijete rodilo. Kasnije kad sam vrtila te filmove u glavi nekako mi se cinilo da sam mogla proci bolje, tj. da je porod mogao trajati i krace da sam se prije prepustila....ovako me bas taj osjecaj trpljenja i odupiranja puno kocio u svemu.

[traktorka]

U tome vidim sličnost majčinskog s božanskim, odnosno duhovnu dimenziju poroda. Pogotovo što i vas s traumama nešto iznutra vuče da kroz sve to prođete ponovno.


Potpisujem