u tome je istina, a ne u boli pritom proživljenoj.klia prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
u tome je istina, a ne u boli pritom proživljenoj.
ja bih rekla da ja zelim jos jedno dijete usprkos boli pri porodu...
I u boli pri tom proživljenoj.
Pričat ćemo kad je prođeš.
ovo nije nikako beznačajno kod boli u porodu. Ja se isto sjećam kad mi je primalja rekla da zar opet na wc, a maloprije sam bila, budemo kao išli kad se vrati mora ići nekud ... a ja sam pomislila ok, kad ne može pristojno, ja ću se sada prepustiti i raditi ono što mi tijelo nalaže, ne budem se ja susprezala i stiskala zbog tamo ne znam koga, e sad ćete vi fino čistiti što god izašlo iz mene, jer ja sam tu bitna, ne nikakav wc, plahte, osoblje i ne znam što ... i tako sam se prepustila da me tijelo vodi, i začas su primalje dotrčavale u sobu jer beba je krenula van. Sasvim drugačija je bol ta kojoj se prepustiš i ona kojoj se odupireš, kontroliraš, stiskaš se, prisjećaš se naučenog disanja i pokušavaš kopirati nekoga ili nešto.
Uz ispriku svima čitala sam na preskokce ali želim reći svoje mišljenje o temi. Apsurdno mi je izigravati ne znam ni ja što i trpit bol koju ne trebam trpit-rekli bi-nisam poludilaIz tog razloga željela sam epiduralnu ali spletom okolnosti nisam ju dobila. Sad, ta bol koju sam preživjela ispostavilo se da i nije tako strašno, ta preživjela sam, i ne vjerujem da me je ta bol povezala više sa mojom kćerkicom nego što sam povezana
The ponit is - opet bih epiduralnu, bez obzira što nije prestrašno boljelo, iz rauzloga - nisam luda da trpim ako ne moram
Ima još jedna stvar, ko voli nek izvoli, nema tu previše mudrolije
Anima, a sto je s bebom?
Naime, tvoja hormonalna reakcija puno pomaze bebi kojoj isto porod nije jako ugodan. Cak naprotiv, moze biti prilicno zastrasujuce iskustvo. Kad zaustavis svoju hormonalnu i svaku drugu prirodnu reakciju tijekom poroda, automatski je tvoja beba prepustena sama sebi.
Meni je to, iskreno receno, najzastrasujuci dio ove citave price. I ako prirodnim tijekom poroda mogu pomoci bebi da prodje kroz porod bezbolnije i sa manje stresa, onda mi se ne cini nimalo mudro uzeti nesto protiv bolova cisto zato da bih sebi olaksala.
Bebi je prolazak kroz porođajni kanal ovako i onako zastrašujuće iskustvo, pa onda bolje da mene manje boli...a nekako mislim da ako sam ja smirenija da je možda i bebi lakše...Ja sam po prirodi pozitivac i optimist i uvijek vjerujem da će stvari dobro ići a još bolje se završiti...i u razgovoru sa anesteziologom smo zaključili da nema razloga trpjeti...i želim vjerovati da ta medicina ipak zna što čini...i još uvijek nas se rađa više zdravih nego bolesnih...hvala Bogu
ali epiduralna nije nesto sto ne djeluje na dijete
i djetetu nije lakse s epiduralnom, svakako mu je manje prirodno i svi oni hormoni i igra hormona pri porodu, koja poamze i djetetu i majici bit ce poremecena...
ok, svatko se moze odluciti na epiduralnu, samo mora znati sto ona donosi sa sobom
a bebi svakako nije isto s epiduralnom ili bez
traumatično i za mamu i za bebu, ali vjerujem da i mama i beba na kraju sve što je isprva bilo patnja, pretvore u ljepotu života. (...samo što se svoje boli mama sjeća, a beba ne)
porod nije traumatican ni za mamu ni za bebu, ako je prirodni
pitaj lutonjicu, ona je rodila neki dan prirodno :D
rođenje mog djeteta jest ljepota života, sa boli ili ne...
[/quote]
kako možemo znati je li bebi rođenje zastrašujuće iskustvo? meni se više čini kao predivno, napokon otkriva novi svijet koje je čekala/o 9 mjeseci...svijet u kojem će biti voljen/a i pažen/a najviše na svijetu... Čini mi se da bi tako trebale vjerovati pogotovo one žene koje svoju porođajnu bol naglašavaju kao prekrasnu i nezamijenjivu. ako vama nije traumatično, zašto bi bilo bebi? baš bih voljela pitati bebu zašto zaplače kad se rodi? vjerujem da kaže - mama, hvala ti.
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...t2ID=&Show=766
evo bas mi pao na pamet tekst s portala
'Pitajte bebu kako bi željela biti rođena!'
ja se isto tu mogu potpisati. prvi sam put rodila uz drip (non-stop), injekcije protiv bolova (dolantin ili neka slična droga), šivanje i poslije toga sam bila skomirana...
drugi put bez ikakvih gluposti. nisam morala ležati u trudovima, nisu me niti pokušali rezati (niti sam pukla), liječnici nisu obigravali oko mene (vidjela sam "kutu" na početku i na samom kraju kad je beba već bila vani)... nakon 2 sata sam sjedila, sama išla na wc, šetala...
čitavo vrijeme poroda bila sam bistra, razgovarala sa frendicom, zezale se, smijale (da, da!)...
ne kažem da je traumatičan. to je netko gore napisao, pa ja samo prepisala. no nekima je traumatičan prirodan, ako je bilo komplikacija, ili ako ga nisu željele takvog. u čemu je onda problem npr uzeti epiduralnu? dijete se ovako i onako ne sjeća poroda (ispravite me ako bilo koja od vas pamti kog je prvog ugledala, i kako se pritom osjećala). mislim da joj se više u podsvijest mogu usjeći mamine reakcije, mamina sreća ili, s neke druge strane - trauma.
Apsolutno se slažem da ne možemo zapravo znati kakav je bebi porod, možemo pretpostaviti da je traumatičan kad se rodi jadno svo izubijano, sa hemtomima i sl. -to ne može biti ugodno... Ali, što bi se reklo who cares, mora biti rođeno, sreća je da se ne sjećamo toga... Ići sad u dubioze je druga stvar :?
Ne. Kaze - daj mi zraka!
Beba zaplace jer joj je to prvi udah, plac je refleksan kako bi bebu "naucio" kako potegnut zrak u pluca jer ga vise ne dobiva preko pupcane vrpce.
btw da bi dijete moglo reći mami - hvala ti što si me rodila, treba proći još duugo godina i iskustva
Sto se tice bebinog iskustva poroda, meni se jako svidjaju Leboyerova dva teksta na Rodinom portalu u rubrici Porod. Iskreno receno, ne mislim da je bebama nista manje zastrasujuce nego sto zvuci u tim tekstovima.
Ja ne mogu sto posto znati ni tvrditi kako se jedno dijete osjeca tijekom poroda. Ali, mogu intiuitivno osjecati i zdravorazumski pokusati shvatiti....i to sve nevezano za cinjenicu sto se toga nitko kasnije ne sjeca. Pricamo o porodu. Ne sjecam se prakticki nicega ni iz vremena kad mi je bilo godina ili dvije pa svejedno necu reci da mi to vrijeme nije vazno.
Meni je vazno da slijedim svoju prirodu ako je ikako moguce. Jer znam da time cinim najbolje i djetetu tijekom poroda.
Djeca nisu lutke bez osjecaja. Znamo da vec u periodu trudnoce osjecaju. Nije to odlazak u dubioze. To su cinjenice koje mozemo ili prihvatiti ili ignorirati.
Evo tekst, drugi dio je u istoj rubrici:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=144&Show=1338
Zorana, meni su sve to dubioze, ali između ostalog zato i jesmo na forumu...voljela bih dalje raspravljati ali idem domeka s posla i nema me tri dana...pusa svima
nevjerojatno kako iz one 'divne romantične perspektive' porođajne boli, sada dječji plač podrazumijevamo kao 'daj mi zraka' uz znanstveno objašnjenje. naravno da zato zaplače. očito se ja izražavam preapstraktno i dvosmisleno da bi se shvatile moje poruke. a što se tiče teksta o tome 'kako bi beba htjela biti rođena', pročitala sam ga još prije, i - napadnite me sada snažno koliko želite - smatram ga licemjernim i degutantnim načinom za provođenjem onoga što je ustvari majčina volja, tj. iskorištavanje "dječjeg glasića" (a pitanja postavlja i na njih odgovara autor teksta, samo bezvezno nagađajući) kako bi se zagovarao prirodan porod. mene je moja mama isto pitala kako bi htjela biti rođena. doslovce me pitala, na glas. mazila me danima po trbuhu i molila da se okrenem da ne mora na carski, jer bila sam okrenuta poprečno. pričala je sa mnom, dragajući me preko svoje buše, moljakala 'ajde, zlato, okreni se, ajde zlato...'. njeno se zlato nije okrenulo.....i tad je valjda započela moja borba za carski koju provodim i danas
ja glasić svoje bebe ne osluškujem preko tekstova na ikojoj internetskoj stranici (pa tako ni rodinoj). ja ga osluškujem preko svoje intuicije, jer to je najjače sredstvo nematerijalno koje čovjek (a pogotovo žena posjeduje). dok je u meni (a i kad će biti izvan mene), odgovaram za njega svakim postupkom, ali to znači i da odlučujem umjesto njega (sve do njegove 18.g., po zakonu). dakako, odabirem odluke koje smatram najboljima.
Kaj je ovdje netko govorio iz perspektive porodajne boli kao divne i romanticne? Ja sam dobila dojam da se o njoj govori kao necem prirodnom, potrebnom, o njenoj svrsi, ulozi.
nedovoljno romantičarski i idealistički ispričano? (oprosti dijanam što te citiram, nemam ništa protiv tvog shvaćanja porođajne boli...da se opet ne petljam u istu raspravu...)
pa neznam, ja to bas ne bih opisala kao romantiku al sto ljudi-sto cudi (i sto definicija romantike).
nisam mislila romantika kao večera uz svijeće u suton. romantika kao nešto gdje su odnosi fini, ugodni, nenametljivi, na nekom višem - duhovnom nivou...
uh, kako me na cudan nacin zbunjuju ove prepirke oko poroda...
zapitam se sto sam dozivjela tada... imam li uopce svojih rijeci...
lucky day, ja bih bas volila procitati sto ti mislis
nama su danas na tečaju rekl ida epiduralna ne prolazi kroz postečljicu i da nema utjecaja na bebu pri porodu!
jel to istina?
Jel zna netko nešto o tome :?
naravno da ima utjecaja na bebu
na tecaju gdje pricaju o epiduralnoj, trebaju vam objasniti i sve rizike iste, nadam se da su to ucinili...
recimo
sa http://www.medicina.hr/clanci/epiduralna_anestezija.htmNedostaci epiduralne anestezije
ˇ Porod se može usporiti jer se majka ne može pokretati i koristiti gravitacijom
ˇ Majka treba ostati u krevetu s glavom na istoj razini tijekom cijelog poroda
ˇ Majci su potrebne neprestane infuzije i praćenje djetetovih otkucaja srca
ˇ Majci se treba učestalo mjeriti krvni tlak
ˇ Potrebna je kateterizacija
ˇ Možda će biti potrebna uporaba forcepsa za dovršenje poroda
ˇ Majka će imati vrlo malo kontrole nad svojim tijelom i vjerojatno neće uopće osjećati proces porođaja. Ovo može poremetiti vezu majka-dijete.
ˇ Majka potpuno ovisi o sestrama i liječnicima za sve svoje potrebe
ˇ Iznimno rijetko, ali ipak, postoje ozbiljni zdravstveni rizici kojih oba partnera trebaju biti svjesna
Zrinka meni je ovo sve što si ti nabrojala posve prihvatljivo osim izvlačenje djeteta kliještima...i nevidim tooliku opasnot...ljudu, pa to ipak boli, to što će se malo odužiti ili što će mi glava morati uvijek biti na istoj razini(a ne boli) je mačji kašalj naspram bolnog poroda..a malo mi je promaklo ovo o ljepoti bolova kod poroda...mislim da nisam dobro čula..
nisam se bojala boli jer sam znala da mora boljeti
bojala bih se da nije boljelo
nije bilo ugodno, pogotovo 17 sati otvaranja i ne volim ih zbog toga što su me šopali do te mjere da sam se u jednom trenutku ulovila u misli - što god bilo samo nek već jednom prođe - ne vjerujem da je to bilo od boli, više mi se čini da je to bilo od nečeg protiv bolova
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom