 |
|||
zivot u neboderu
kakav je? ne bojim se visina ali nikad nisam zivjela vise od 5.-6. kata a odrasla sam u kuci
i ne znam kakav je osjecaj, jel drugaciji kad se probudis na 11. katu pa pogledas kroz prozor
znam da je prednost visine prekrasan pogled, u vecini slucajeva
a koje su mane?
Predivan pogled. Po meni jedina prednost.
Nedostaci - hrpa susjeda sa svih strana.Liftovi koji nekad ne rade, pa ideš pješice na 13. kat sa hrpom kupljenih stvari u rukama.
Bljak.
uh teddy
:/
Jesam te razveselila?
Moram priznati da me ova priča sa liftovima najviše smeta. :/
a reci mi, kako je s bukom, nista ne cujes s ulice?
poslije kuce, nikad ne bi isla u stan (osim da jako, jako moram). kamoli u neboder...
ja jako volim lijepe poglede (zivjela par godina na devetom katu u rijeci, cijeli kvarner, otoci, istra, ucka - sve ko na dlanu...), ali zivot s djecom u stanu, na nekom visokom katu - no way...
te nosi spezu, pa djecu, pa kolica, pa bicikl (negdje - ili u podrum u supu, ili na kat na terasu stana...), pa bagere, kamione, pa opremu za na more, pa sto cuda i cudesa...
stvarno - nema sanse...
Ne bih se mogla dosjetiti niti jedne prednosti života u neboderu, a manama koje je TB nabrojala pridodala bih još i opasnost da dijete padne kroz otvoreni prozor - dovoljan je trenutak nepažnje...
Meni su ti neboderi prestrašni. Živim u zgradi s 4 stanara i čak je to previše za moj ukus. Zamisli kad se u neboderu moraš s nečim usuglasiti i treba tih pristanak svih stotinjak susjeda...
E, da, nemojmo zaboraviti buku ako je lošija kvaliteta zgrade - u Vrbanima sam godinama slušala kako susjeda s 4. kata pretrčava stan u klompama.
Buka sa ulice je manja od one koju proizvode susjedi...zrinka prvotno napisa
Nije jako prometna ulica, pa vjerojatno zato.
ja zivim na 3. katu, zadnjem, male zgrade bez lifta
do mene velika zgrada 10tak katova s liftom
ja do treceg, s njom u marami, spizom u ruci, kolicima, mislavom i njegovim biciklom - ispustim dusu
moja susjeda to ist, dodje do lifta, mala u kolicima i gore je zacas...
pa ti vidi
da se razumijemo, zivot u kuci je ideal
nisam ni znala koliko sam sretna sto sam tako odrasla
sad je ok, mi najzadnji, nitko nam ne skace po glavi, samo mi ovima ispod
u nasem portunu 8 stanova, sve ok
ali
bez lifta nije ugodno uspetri se na 3. kat s dvoje djece
ni kad rikne lift na 11.
hm, imas pravo
meni nije samo to. ja sam za neke stvari stvarno turbo jednostavna i ne kompliciram. ali od ono malo stvari od kojih mi se dize kosa na glavi, najjaca je - prljavstina. i to - tudja.
da mi klinci diraju (a dirat ce, ne mozes ih sprjecit), vrata od lifta, unutrasnjost, botune, ograde, kvake.... brrrrrrrrrr.... meni je to nocnamora...
zato mi skoro nikad ne idemo po gradu u parkove, preferiramo zelenilo sto dalje od guzve i betona/asfalta/neprirodnih podloga...
da se razumijemo - kad smo doma, cijeli dan smo vani, i ne smeta mi da prljavim rukama od zemlje, pijeska, cegagod (da nije necija izlucevina), odu rucat. nasa prljavstina - nase bakterije - sve pet...
ali u zgradi nemas mogucnosti na sve misliti i na sve paziti. netko mora nositi i tu biciklu, tu vrecicu s hranom, te stvari koje ti trebaju... a ne mozes ih ni ostaviti s jednog kraja (u stanu ili u/pored auta) dok ti odradis donosenje/odnosenje...
zato ja volim svoja 54 kvadrata. jer je oko njih jos 500 zelenih. mojih
mrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrzim svoj neboder. zivimo na 10. spratu, oko nas sami prljavci, alkoholicari, ljudi s prebucnom djecom - 2 sprata iznad nas djevojcice nose mamine stikle po kuci i tako kloparaju s kraja na kraj stana, doslovce kao po glavi.
ispod nas neuroticni mladi par koji u 9 navecer "upozorava" na buku od - zamislite, razgovora s prijateljima...
ne zna se jel gora buka s ulice ili od komsija, mrzim to sto cujem tudji wc i uriniranje nocu... mrzim to sto vi znaju kad dolazim, sta nosim u cekerima, jesmo li sta renovirali i na osnovu toga komentarisu koliko para imamo. to sto me zene koje po prvi put zamjecujem pitaju jesam li to trudna i koliko smo onda u braku posto nisam...
mrzim sto ne mogu imati cvijece u zardinjerama jer neko sa spratova iznad previse zalijeva svoje pa nase krepava... mrzim opuske na balkonu, oljupinu od luka, raznorazno smece koje mi doleti. mrzim interfon koji zvoni u nemoguce vrijeme jer je neko zaboravi kljuc pa slobodno budi mene dragocjenim vikendom. mrzim stanove iznad koji se iznajmljuju studentima pa slusamo muziku do sitnih jutarnjih sati, dernek i spremanje za pocinak u vrijeme kad bih ja uveliko spavala.
jesam spomenula da mrzim neboder?
shvatila sam
kani se, zrinka, trazenja stana u neboderima
11. kat? Hm, pa tako velika zgrada vjerojatno ima DVA lifta - onda nije frka ako jedan lift rikne jer malo je vjerojatno da će oba riknut istovremeno. A vremena redukcija su srećom prošlost
Između trokatnice bez lifta i 11+ nebodera s liftom, mislim da je bolje ovo drugo. :/
pa dobro, ovo nema bas veze sa zivotom u neboderu. da je koji moj klinac pao kroz otvoren prozor u kuci u kojoj smo zivjeli, isto se ne bi dorbo proveo. a bome ni sad, s drugog kata. a nismo u neboderu, dapace, u lijepoj trokatnoj zgradi.pridodala bih još i opasnost da dijete padne kroz otvoreni prozor - dovoljan je trenutak nepažnje...
Ha ha!
...ja sam na faxu imala cimericu koja je ooobožavala živjeti na visokim katovima..-zato smo stalno u Stud. domu u Rijeci bili na 9om katu....-ja živim oduvijek u kući i ..neznam..jeli bih se mogla priviknuti na život u zgradi/neboderu..tu imam odmah iza kuće šumicu..dole u njoj je potok..iza kuće imamo voćnjak i kokice i tako..selo moje malo....
p.s. ima koja forumašica da je bila u Stud. domu u Rijeci od 1992-1996?
ja
sori, u 909 sam bila (pomijesala sam 717 i 909
mi smo živjeli na 22. katu. u doba redukcija.
meni je bilo super jer sam bila klinka, a imali smo ogromnu terasu preko pola krova (bili smo zadnji), pa sam se mogla tamo igrati.
pamtim jedan događaj nakon kojeg smo se brzo odselili...ja sjedim na ogradi, s nogama prema van i lopaticom bacam snijeg...i brojim koliko treba da padne na cestu....veli mama da ak tad nije doživjela infarkt...
Ja nemam ništa protiv nebodera. Ne mora se nužno u neboderu živjeti na 11. ili 15. katu, može se i na 3. recimo a imati lift je dobra stvar. Ja sam u maloj zgradici s 4 kata, mi smo na drugom, nemamo lift i dušu ispustim tegleći vrećice iz dućana, zaspalo dijete u autosjedalici, kolica.. da ne nabrajam.
Prednost nebodera je što su obično stanovi jeftiniji nego u manjim zgradama. Ako se radi o zgradi starije gradnje (kao što je npr. ona gdje mi roditelji žive, 30 godina stara) izolacija je dobra i ne čuju se susjedi, osim kad buše bušilicom i slično.
Ja bi radije izabrala stan u neboderu starije i kvalitetnije gradnje iz doba kad se nije štedjelo u odnosu na novogradnju upitne kvalitete.
pa evo, ja sam kao student živjela godinu dana na 17 katu i bilo mi je super... pogled je bio fantastičan... istina nikad nisam htjela tako živjeti zauvijek, htjela sam imati svoju kućicu i vrt, pogotovo kad budem imala djecu. Istina bila je situacija pri selidbi kad sam došla s preteškim koferom punim puncatim knjiga a ni jedan od 3!!! lifta ne radi...
S druge strane kad sam bila manja živjeli smo u neboderu na 8. katu i meni nije bilo loše, nikad nismo bili nešto ekstra bolesni, možda se malo previše bojite tih bakterija. Ali većina drugog stoji.
Ja sam odrasla u zgradi od 9 katova i opet živim u zgradi. S liftom, koji me spašava. Nemam ništa protiv nebodera. Mislim da je super pogled na višim katovima, a susjeda u okolini stana opet ne može biti više nego u zgradi. Kad čuješ susjede da lupaju, barem te ne peče savjest kad tvoja djeca lupaju.
Mislim da nema nikakve razlike između zgrade i nebodera, osim eventualno tog s liftom. Ali neboderi obično imaju više liftova. I, za razliku od socijalizma, u današnje vrijeme servis liftova izlazi odmah na poziv na popravak. Jedino ako je u Splitu drugačije.
Pitaj u tom neboderu nekog susjeda koliko često se kvari lift. I takve zgradurine znaju imati u prizemlju prostorije za bicikle i dječja kolica za koje ključ imaju samo stanari pa ne moraš tegliti gore.
Da je lijepo živjeti u kući vjerujem i nadam se jednog dana, ali gro ljudi živi u zgradama pa nisu umrli od suživota sa susjedima i liftovima.
Možeš imati grozne susjede i u kući. Recimo da mu se baš kosi ispod tvog prozora u 7 am vikendom ili da baš mora popraviti karburator na autu.
ajme, anki, od te slike meni se oznojili dlanovi od straha :shock:
Ovaj u kojem ja živim je negdje iz 70-ih i izolacija je nikakva. :/
kod mene liftovi crkavaju u paru
neboder,ne hvala
Ma ja imam traume od najružnija tri nebodera u gradu - Braće Domany. Tamo je za vrijeme moje osnovne škole troje djece skončalo na taj način + još jedna beba u kolicima na koju je pao samoubojica koji je skočio s te zgrade. Meni neboder budi samo negativne i jako ružne konotacije (srećom nikad nisam živjela u jednom - u Vrbanima je bila zgrada s 4 kata, što mi je isto koma, ali ipak bolje od 20 katova).
još jedna nezgodna stvarčica: kad nije bilo struje, na 12. katu nije bilo ni vode jer nisu radile pumpe
ovo je negdje na tragu kako i ja mislim
Živjeli smo na 17. katu (najviši kat), sami, kojih 10ak godina, u doba kad su neboderi bili in.
Meni je bilo fantastično. Pogledam na ulicu, ne vidim je od magle. A kod mene prekrasni sunčani dan..i sunčanje na teresi.
Ja sam obožavala svoj neboder. Moja mama nije. Živjeli smo baš u "ono doba potresa"....i dobro se tresli. Mama je jedva čekala da zamijenimo stan. Na kraju jesmo.
Loše strane (još neke): zimi se nikako ugrijati (vlastita kotlovnica), jer se ovi na nižim katovima kuhaju, a kod nas (doslovno) 13 stupnjeva. :/
I da ne pričam o pješačenju na 17 kat (starije koke: sjećate se par-nepar dana?
sjećamo se.... 8)
E da, to sam zaboravila...
Meni je OK u mojoj srednjevelikoj zgradi (5katova) u centru grada. Ponekad čujem moje susjede, ponekad i zvuk kola hitne pomoći ali to me uopće ne smeta i ne živcira, i tako rijetko boravim u totalnoj tišini, uvijek mi je upaljen barem radio.
U idealnom slučaju opet bih voljela imati stan u blizini centra, pa i u visokoj zgradi, s prekrasnim pogledom i velikom terasom, dvoetažni, s privatnim liftom koji me vozi direktno u moj stan.
Kuću bih voljela imati samo kao vikendicu, i to ne preveliku, malu prizemnicu s potkrovljem, a sve u zelenilu i cvijeću... eh snovi..
Da.kani se, zrinka, trazenja stana u neboderima
Mi donedavno zivili u neboderu: prezaguseno ljudima sa svih strana. Na kraju nismo vise mogli stati u stanu od muke, spasili bi se kad bi dosla noc i onda bi se osjetilo malo mira. Cak i nije neka buka bila, ali se to jako osjecalo.
Pa veca mogucnost da zivi netko puknut u zgradi. Nama preko puta bila neka ludjakinja koja je stalno vristala na muza (ili sama sa sobom). Totalno luda zena, ja sam se vise puta mislila zvati policiju ili hitnu da je pokupe na firule u podrum
Previse je sve bilo zabetonirano i zrak u stanu radi toga katastrofa. Sve puno prasine i pre suho.
MM voli visinu pa mu je to bio gust, ali meni je paranoja ta velika visina i kad bih isla spavati imala sam dojam da se cijela zgrada ljulja (a navodno se te velike zgrade i ljuljaju)...Brrrr
Jedino pogled nam je bio mrak.
Ja nisam u neboderu, već u zgradi koja ima 8. katova.
Mi smo na zadnjem, 8. katu, i meni je odlično. Stan je trosoban, imamo zasad dovoljno mjesta, zato se i tako teško odlučujemo o većem stanu ili kući.
Iz šale ga zovemo naš penthouse.
Lift se ne kvari tako često, redovito se održava, možda tri-četiri puta godišnje idem pješice. I to mi uopće nije problem, trebala bih tako svaki dan.
Susjedi su mirni, nikoga ne čujem, iznad mene nema nikoga pa mi nitko ne skače po glavi. Niti djece nema puno u zgradi pa je uglavnom čisto.
Imam predivan pogled koji ne bih mijenjala nizašto. Zato i nemam zavjese. I nitko me ne vidi jer ispred sebe imam livadu i grad na dlanu. Okrenut je na južnu i sjeveroistočnu stranu, imam sunca cijeli dan.
Krov je u redu, zgrada je stara 25 godina, još ništa nije prokišnjavalo. Iako smo ispod ravnog krova, nije nam ni vruće jer je cijeli stan klimatiziran. Buku ne čujemo jer smo visoko i imamo izo stakla. I prašine je manje.
E da, zaboravih na visinu i djecu.
Naši svi prozori imaju ključ i zaključani su da ih dijete ne može otvoriti.
potpisujem!ovo je negdje na tragu kako i ja mislim
a šta se tiče buke, kako kaže moj brat, svaki portun ima svoga lera
Zrinka, kao što znaš i mi tražimo stan. Nedavno smo bili jako u dilemi zbog jednog stana na 11 katu - pet soba, prekrasan pogled, odličan raspored, u širem centru Zagreba, ali 11. kat u ogromnom, napučenom neboderu. Nismo se mogli za to odlučiti. Živjela sam u neboderu s roditeljima - sve se čuje, za sve se je teško dogovoriti, jer ima jako puno ljudi, atmosfera je kao u selu, jer svi sve znaju (vide i čuju), a ima jako puno problema sa zgradom - masa prozora po stubištima, terasa, kanalizacija, radijatori otkazuju, uglavnom, mislim da ima puno više troškova nego u manjim kućama. Što se mene tiče i visina je problem, jer se bojim visine. Ja ti ne bih savjetovala neboder, mislim da je to u principu loša investicija. Osim ako nađeš super povoljni stan s terasom i pogledom na otoke...
cure hvala
ja fakat nikad nisam zivjela u tako velikim zgrada
mm je odrastao u kineskom zidu, prilicno velikoj zgradi, ali ne neboder, 8 katova je i puno portuna i kaze da mu je bilo super, i pogled i stanovi odlicno projektirani...
sbučkov, u kojem ste neboderu zivjeli? nije valjda u spinutu negdje?
ja sam prvo zivjela u kuci, pa onda u neboderu, 13. kat, a sad smo u zgradi na 3. katu. moram priznat da mi je neboder bio drazi nego kuca. zadnji kat, nikog povise nas, izolacija ok. a kuca u kojoj smo stali mi je bila koma, ko da si na selu, okolo kokosi, a sami beton.
ovo sad mi je idealno, zgrada 4 kata, lift
Mertojak, tamo poviše ambulante
mora da smo bile susjede :/Mertojak, tamo poviše ambulante
ja bila doverska 11. i od tamo imam najljepša sjećanja na stanovanje u životu
na koncu... sve ti je to srića.
kad budem kupovala idući stan krenit ću od prizemlja zvonit na vrata i pitat ljude za mišljenje makar me
odma strpali u onaj tamo spomenuti podrum
jesmo. ja bila 5
ja sam zivila i u prizemlju, uzas.
Živjela sam godinu dana u neboderu na Fallerovom šetalištu, 7. kat, a kad smo kupovali svoj stan, uvjet je bio: NE neboder.
Razlog: sve nabrojano. Bio je prljav, neodržavan, liftovi su crkavali, previše susjeda...
(ali pogled na grad bio je fantastičan... a pogled na Klek u vedro zimsko predvečerje... ahhhhh... ali ipak ne bih živjela u neboderu samo zbog lijepog pogleda).
Ja ne znam za bolje od nebodera. Lazem, dok sam zivjela vani bila sam u turbomodernoj trokatnici uredjenoj poput hotela s pet zvjezdica, al necu sad o tome
Odrasla sam u neboderu na drugom katu, a sad sam trinaesti.
Kao posebne prednosti ne bih nista nabrojala, nas pogled je na istok, samo s komadicem mora. Buke je stvarno manje, insekata isto, nismo vidjeli komarca u tri godine, a ako nesto i uleti to je velicine helikoptera pa se lako istjera vani. Za prasinu ne znam, kod mene je ima, ali nemam poznate susjede nize pa ne mogu usporediti
Nestanci struje i vode - u tri godine mozda tri-cetiri puta i najduze deset minuta. Imamo dva lifta, upravo su pred remontom i cesto se kvare, ali rijetko oba istovremeno. Jedino sto mi kolica ne stanu rasklopljena u mali pa se malo pomucimo, ali samo sam se dva put prisilno penjala pjeske (a ponekad neprisilno kad me uhvati manija za vjezbanjem).
Susjedi - u ove tri godine znam ih (i to samo na koju rijec vise od dobardan) tek cetvero-petero. Kad se nesto treba odluciti za zgradu, okupe se u portunu i uz par iznimki, sve prolazi uredno. Sad su se malo ganjali oko predstavnika zgrade, ali mi u to, osim jednog potpisa, nismo bili ukljuceni.
Buka susjeda - zanemariva. Cujemo ponekad samo susjede iznad, kad nesto padne ili kad su uredjivali stan (to je razumljivo), te u WCu mumljanje kroz ventilaciju. Nista strasno. Da, parlafon ponekad zazvoni bezveze, ali nije ni to strasno.
Visina prozora - mi smo promijenili otvore na lodjama i jako visoko pocinje prozor, meni u visini prsa, a prozore drzimo na kip, tako da ce i dijete morati biti vece i s tim svjesnije ako bas zeli otvarati i naginjati se.
Ne mogu se sad niceg vise sjetiti. Kao dijete sam obozavala neboder jer sam imala puno djece za druzenje, bili smo ekipa, a sad mi je OK, iako bih vise voljela manju zgradu ili najbolje kucu, sto cemo pokusati i ostvariti za par godina kad se rijesimo kredita.
ja živim u neboderu, I. kat, ispod mene je butik a do mene nitko ne živi u stanu, tako da mi je dosta mirno, susjedi iznad su mirni i rijetko kada ih čujem, ulaz je relativno dobro održavan, nedavno smo dobili nove liftove i nije da baš osjećam tu negativnu stranu života u neboderu
ja uvijek ovo ističemzato ja volim svoja 54 kvadrata. jer je oko njih jos 500 zelenih. mojih
nego što da se ljuljaju, ja sam radila nekoliko godina u Zagrepčanki i kad bi bio malo jači vjetar ljuljali smo se :shock: da ne spominjem dva potresa koje sam tamo doživjela :shock: ali čovjek se navikne[ imala sam dojam da se cijela zgrada ljulja (a navodno se te velike zgrade i ljuljaju)...Brrrr
inače bih radije kupila stan u novijoj zgradi, ali ako je izbor između niske zgrade i nebodera iste starosti mislim da nema velike razlike...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom