Mi obavili prosli tjedan lijecnicki (sve OK), a danas, za par sati, je razgovor sa psihologom u skoli. Od one cuvene dileme oko uciteljice (trudnica ili majka 4 djece, znate onu temu ... ) dosli smo do toga da cemo spomenuti obje kao zeljene pa cemo onda dalje vidjeti sto i kako.

Sto se samog Vedranovog raspolozenja tice, ja kod nejga ne vidim bas neku posebnu ozbiljnost koju vi spominjete kod vase djece. Na razgovorima (doktorica itd) je OK, kao i dosad, razgovorljiv iako pomalo smeten odnosno s pocetnom tremom koja posliej nestane pa bi onda najradije jos ostao cavrljati ...

... ali zato je doma katastrofa, zbog svih tih promjena (pripreme za oprostaj s vrticem i polazak u skolu), a vjerojatno jos pojacana tekucim obiteljskim problemima (njegova sad zalijecena upala uha i crijevna viroza, moja tek zalijecena viroza, Zrinka koja vec dva mjeseca piski i po 5 puta dnevno u gacice). ispade kakve smo imali posljednjih dana nismo imali vec dugo tako da nam je vec pun kufer svega toga.

S jedne strane razumijem da ja pod pritiskom ... mi doma ne stvaramo nikakvu psihozu oko skole, no u vrticu (ne od teta, vec od druge djece i roditelja, kojima je svaka druga rijec na ustima "skola" i ljepote i strahote koje stizu sa njom) je ludnica potpuna ... s druge strane, ne mogu se ni njim baviti 24 sata dnevno, pogotovo sto je na drugoj strani Zrinka koja ima problema sa odvikivanjem od pelene, pogotovo kakanjem, i posljednjih dana jedva da hoda nego se samo nosa uokolo ... tako da je sad najcesca slika jedno s jedne strane, drugo sa druge, oboje naizmjenicno borbeno i cendrajuce raspolozeni ...