Pribojavam se toga koliko ce uciteljica imati sluha za Emin stil ucenja "ne mozes me nauciti onome sto me ovaj trenutak ne zanima i dok ja to ne pozelim, a sad me pusti da dignem kuhinju u zrak eksperimentirajuci".
Naime, Ema vecinu stvari usvaja iskljucivo sama. Promatra nas ili skuplja info kroz igru i razgovor, ne dozvoljava da joj se mijesamo i onda najednom zabljesti u punom sjaju s necim novim usvojenim. Mene to cesto frustriralo, ali sam naucila s time zivjeti.

Npr. djeca u njenoj vrtickoj grupi su vec debelo prepisivala kratke tekstove, ona se znala samo potpisati jer ni u ludilu ne bi prepisala nesto ili dozvolila da joj netko napise slovo/rijec pa da ona prepisuje.
Isto tako za citanje - nema sanse da je netko slovkao ili joj pokazivao rijeci. Mi joj oduvijek jako puno citamo i u zadnjih je par mjeseci stalno pitala "gdje pise (neka rijec koju je cula)", ja bih joj ponovila rijec, podvlaceci je prstom i slovkala.

Onda me prije nekoliko mjeseci, dok smo u krevetu citale Anicu i veliku tajnu, pitala da li moze ona citati. Citaj! (mislila sam da ce "citati" izmisljajuci radnju) Procitala je bez pogreske 15 stranica knjige, ostavila me da skupljam vilicu po podu. Sad ima dana kad zeli citati i dana kad nema sanse da procita svoje ime (i vice da ne zna).

Iako me zaista uvjerila da djeca uce vrlo lako, kad zele i kad im je zanimljivo, istovremeno me strah ulaska u sustav i toga kako ce se u njega uklopiti jer mi se cini da ne funkcionira bas najbolje po tudjim pravilima. I to je nesto sto cemo morati marljivo uciti. :/