kako preživjeti PPD ??

[ribica tina]

evo,nakon što sam napisala i stavila moju istinu s poroda,da malo još pojasnim svoje stanje...
puno sam plakala i u trudnoći(pročitali ste zašto...)i tada me počelo lomiti,da bi se na dan mog poroda slomila do kraja...
inače sam jako kreativna mama,stalno nešto radila s klincima-pap.lutkice,crtamo,izrezujemo,mijesimo,bojamo,srta mo po staklu,zidovima,ormare restauriramo,kuće za lutke radimo,zipke,krevetiće,robicu...pa oko kuće cvijeće,pijesak,fontana... da bi se sada uhvatila kako smo sjedim u kući i plačem,nekada zaboravim jesti i piti do popodne,nemam volje raditi ručak,guram kćeri od sebe- starija je još ok,jel je uvijek voljela biti sama u sobi i raditi nešto i tek kad završi onda nas zove da vidimo,ali mlađa je grizla nokte,pa kosu,pa sve rukave(nema majice koja nema rupice),noću se budi,dolazi nama u krevet,a ja nemam ni volje ni snage... uvijek joj dam Janu da ju maže s kremom,da ju drži da podrigne,da ju ljulja u krilu,ali nekako mi sve ide na živce i zamara me...ima dana kada Jana cendra od jutra svakih 2 min. kme-kme,pa razgrćem veš po sat vremena ili duže ,pa mi oko 17h kičma puca i samo čekam da dođe mm,da ju malo zabavi,a on dođe(izmoren od posla i tankih živaca jer mu je 100ljudi jašilo po glavi i samo želi 5min.mira da dođe k sebi...) i legne na trosjed i pita me za jelo...i tada nastane fajt jer ja trebam nekom izjadati moj dan)
ujutro se budim i odbrojavam kad će noć da idem u krevet,da mi što prije prođe dan...a znam da će mi biti žao,ali si nemogu pomoći...pitao me mm šta ja hoću od njega,rekla sam da me samo čvrsto zagrli kad dođe doma,ništa ne treba reći... a on misli da se ja šalim
već sam nekoliko puta "čvrsto" odlučila da ću biti bolja sutra,ali to "sutra" nikako da dođe,ja sam još na 02.02. svi nešto traže od mene,a ja sam potpuno prazna i nemam im šta dati...

[mama_jos_malo]

evo,nakon što sam napisala i stavila moju istinu s poroda,da malo još pojasnim svoje stanje...
puno sam plakala i u trudnoći(pročitali ste zašto...)i tada me počelo lomiti,da bi se na dan mog poroda slomila do kraja...
inače sam jako kreativna mama,stalno nešto radila s klincima-pap.lutkice,crtamo,izrezujemo,mijesimo,bojamo,srta mo po staklu,zidovima,ormare restauriramo,kuće za lutke radimo,zipke,krevetiće,robicu...pa oko kuće cvijeće,pijesak,fontana... da bi se sada uhvatila kako smo sjedim u kući i plačem,nekada zaboravim jesti i piti do popodne,nemam volje raditi ručak,guram kćeri od sebe- starija je još ok,jel je uvijek voljela biti sama u sobi i raditi nešto i tek kad završi onda nas zove da vidimo,ali mlađa je grizla nokte,pa kosu,pa sve rukave(nema majice koja nema rupice),noću se budi,dolazi nama u krevet,a ja nemam ni volje ni snage... uvijek joj dam Janu da ju maže s kremom,da ju drži da podrigne,da ju ljulja u krilu,ali nekako mi sve ide na živce i zamara me...ima dana kada Jana cendra od jutra svakih 2 min. kme-kme,pa razgrćem veš po sat vremena ili duže ,pa mi oko 17h kičma puca i samo čekam da dođe mm,da ju malo zabavi,a on dođe(izmoren od posla i tankih živaca jer mu je 100ljudi jašilo po glavi i samo želi 5min.mira da dođe k sebi...) i legne na trosjed i pita me za jelo...i tada nastane fajt jer ja trebam nekom izjadati moj dan)
ujutro se budim i odbrojavam kad će noć da idem u krevet,da mi što prije prođe dan...a znam da će mi biti žao,ali si nemogu pomoći...pitao me mm šta ja hoću od njega,rekla sam da me samo čvrsto zagrli kad dođe doma,ništa ne treba reći... a on misli da se ja šalim
već sam nekoliko puta "čvrsto" odlučila da ću biti bolja sutra,ali to "sutra" nikako da dođe,ja sam još na 02.02. svi nešto traže od mene,a ja sam potpuno prazna i nemam im šta dati...

Ti nisi loša i ne trebaš odlučiti biti bolja. Ti si hrabra, jer si iskusila težak porod posve sama, ti si hrabra jer si se s tim znala nositi, ti si hrabra i snažna, jer si rodila prekrasnu curu, unatoč problemima na početku trudnoće. I nije čudno da si još na 2.02. Dala si prekrasne troje djece i stvorila divnu obitelj. Baby blues se događa i češće nego mislilmo, a ti si imala snage i hrabrosti reći svoju priču.
TM treba shvatiti da nije lako iznijeti trudnoću, roditi, brinuti se o dvoje starije djece, kuhati, voditi brigu o kućanstvu, kuhati i sve to bez podrške i pomoći.
I to nije šala. Vas dvoje ste roditelji, podjednako odgovorni za djecu, nije sve na tebi i ne trebaš za sve preuzeti odgovornost.

Želim ti da se što prije razvedriš, da uživaš u svojim curama, prekrasne su i da nađeš bliskost sa svojim suprugom.

[mendula]

Ne boj se, sigurno će proći
Imaš li neku osobu od povjerenje, nekog svog, mamu možda ili prijateljicu, da ti dođe? Ne mora svaki dan, bar svaki drugi ili treći... Da ti pravi društvo, da joj se izjadaš, da ti pomogne ako treba. Vjerojatno baby blues neće proći odmah, ali će ti biti lakše. Kad osjetiš olakšanje možda dobiješ volju da se baviš svojim djevojčicama i manje će te mučiti grižnja savjesti zbog njih.

U svakom slučaju, to neugodno raspoloženje će sigurno proći. Treba ti vremena da se fizički i psihički oporaviš, da uhvatiš novu rutinu s novim članom obitelji, da se navikneš. Shvati nedostatak volje za akcijom kao normalnu potrebu tijela da se posveti sebi i svom oporavku. Koliko god ti se činilo da sve već znaš, da si sve predvidjela i pripremila, organizirala vrijeme za svakoga... tvoje tijelo treba odmor i prilagodbu. To se lako zaboravi.

[martinaP]

Sve ovo što si sad napisala nama (uključujući i priču s poroda), pokaži mužu. Pretpostavljam da on pojma nema koliko je tebi ovaj period težak (hoću reći, iz mog iskustva, muževi eventualno vide tehnički dio, znači koliko posla imaš oko cura i kuće, ali ne vide džumbus u našim glavama ako im ga ne "nacrtamo") .

Možete li si priuštiti neku pomoć u kući, znači ne mamu/sveki koji bi te još i davili svojim savjetima, nego nekoga kome bi platili da barem koji dan u tjednu dođe i pomogne ti (pospremiti, opeglati, razgrnuti veš...)? Tako bi ti bilo barem fizički lakše.

Vidim da ti dosta racionalno govoriš o onome što ti se dešava, pa mislim da te trese baby blues, a ne nešto ozbiljno kao PPD. U svakom slučaju, ako potraje, nemoj se ustručavati potražiti pomoć psihologa, po mogućnosti psihoterapeuta. Sama činjenica da si svjesna problema je dobar početak rješavanja istog.

[rinama]

I tako dočekaš noć i odeš leći i očekuješ odmor, a umjesto njega ustaneš do jutra po 15 puta i prođe noć i dođe dan, a od odmora nula, a kaos u kući i našoj glavi umjesto da se smanjuje, sve više raste, buja, gomila se.
Ovorim srce tada sama sebi i priznam da više nemogu sama, gledam te svoje anđele koje volim više od svega i ta ljubav je jedino što me tjera naprijed, iako iscrpljenu i iscjeđenu. Tjelo se bori samo protiv sebe, sve više klonem i psihički i fizički i tada iznesem svoju tugu i jad najboljim, ali totalno nepoznatim osobama, koje me dižu sa dna, uljevaju mi snagu, volju, hrabrost, suočavaju me sa spoznajom da nije loše ponekad i biti umoran, bezvoljan, nikakav , a zbog toga se ne osjećati loše. A ja ih poslušam, jer me ne kritiziraju, jer me ne traže da im objašnjavam, jer ne dosađuju, ali suosječaju. I znaju koliko majčinstvo iziskuje predanosti cijele sebe u potpunosti, a zbog toga te čine snažnijom, jer više nisi sama, nisi više sama, jer znamo kako ti je. Jadaj se, piši, plaći s nama i zasjat će i tebi sunce, jer imaš sada prijateljsko rame za plakanje koje te neće radi tvoga umora poprjeko gledati i koje te razumije iz dna duše i srca.

[antigona]

znam osobu koja je prošla kroz PPD.
Ja bit ti preporučila da potražiš pomoć doktora-psihologa jer to je normalno stanje koje se nekima događa,
ali ako je ozbiljno (PPD) mora se liječiti tabletama. Rezultati se počinju pokazivati nakon 10ak dana terapije,
ali samo pijenje lijekova traje nekoliko mjeseci.
na kraju smo se zezali na tu temu i sada je sve super, kao da ništa nije bilo.

[ribica tina]

I tako dočekaš noć i odeš leći i očekuješ odmor, a umjesto njega ustaneš do jutra po 15 puta i prođe noć i dođe dan, a od odmora nula, a kaos u kući i našoj glavi umjesto da se smanjuje, sve više raste, buja, gomila se.
Ovorim srce tada sama sebi i priznam da više nemogu sama, gledam te svoje anđele koje volim više od svega i ta ljubav je jedino što me tjera naprijed, iako iscrpljenu i iscjeđenu. Tjelo se bori samo protiv sebe, sve više klonem i psihički i fizički i tada iznesem svoju tugu i jad najboljim, ali totalno nepoznatim osobama, koje me dižu sa dna, uljevaju mi snagu, volju, hrabrost, suočavaju me sa spoznajom da nije loše ponekad i biti umoran, bezvoljan, nikakav , a zbog toga se ne osjećati loše. A ja ih poslušam, jer me ne kritiziraju, jer me ne traže da im objašnjavam, jer ne dosađuju, ali suosječaju. I znaju koliko majčinstvo iziskuje predanosti cijele sebe u potpunosti, a zbog toga te čine snažnijom, jer više nisi sama, nisi više sama, jer znamo kako ti je. Jadaj se, piši, plaći s nama i zasjat će i tebi sunce, jer imaš sada prijateljsko rame za plakanje koje te neće radi tvoga umora poprjeko gledati i koje te razumije iz dna duše i srca.

hvala

[ribica tina]

ići ću za Uskrs do mojih,jer su 250km dalje... ovdje nemam nikoga toliko bliskog da mogu plakati i otvarati srce,a da to ostane među nama...tj.da imam u tu osobu potpuno povjerenje...)
iako sam mišljenja da bi mi zagrljaj mm i njegovo prihvaćanje mog problema pomoglo 70%,ali eto..."ja sebi umišljam i izigravam patnicu..."

[mendula]

ali eto..."ja sebi umišljam i izigravam patnicu..."

Moje iskustvo mi govori da je sad dobra prigoda da produbite svoj odnos.
Da, on ne razumije. To je istina. Kad/ako budeš imala volje i snage, pokušaj mu objasniti. Iz njegove perspektive možda, ti si doma s bebicom koja uglavnom spava i dvije curice koje si dosad odlično hendlala sama, a njega non-stop gnjave i skaču mu po glavi nepoznati ljudi. On ne zna kako se ti osjećaš i ne može pretpostaviti - zato mu ti reci. Bez optuživanja, bez obaveze da tvoje teškoće riješi. Imaj, kao i do sada, sluha i za njegov loš dan. Jednostavno mu se pojadaj, pomazi se s njim, podijelite teškoće. Već time ćete se bolje osjećati pa taman da sve ostane isto. Ne bih te htjela opterećivati ako nemaš volje ni snage za to. Ako imaš, toplo preporučam!

[Paulita]

Ribice, malo ću se osvrnuti na muža. Moj radi vani i dolazi doma za vikend. On se želi odmoriti. Ja se želim odmoriti. Lovro bi stalno bio pored njega i stalno mu je za petama i onda on kaže da mu nije jasno kako ja mogu s njim kada njega nema. Jer MM bi išao spavati, Lovro mu skače po krevetu, ja imam posla s Ledom, njegovom radnom robom, ručkom.....I tu redovito pucamo po šavovima. Tu te razumijem jer i mene boli kada se očekuje da mi sve stižemo i da se ne jadamo i ne kukamo da nam je teško.

[ribica tina]

Sve ovo što si sad napisala nama (uključujući i priču s poroda), pokaži mužu. Pretpostavljam da on pojma nema koliko je tebi ovaj period težak (hoću reći, iz mog iskustva, muževi eventualno vide tehnički dio, znači koliko posla imaš oko cura i kuće, ali ne vide džumbus u našim glavama ako im ga ne "nacrtamo") .

Možete li si priuštiti neku pomoć u kući, znači ne mamu/sveki koji bi te još i davili svojim savjetima, nego nekoga kome bi platili da barem koji dan u tjednu dođe i pomogne ti (pospremiti, opeglati, razgrnuti veš...)? Tako bi ti bilo barem fizički lakše.

Vidim da ti dosta racionalno govoriš o onome što ti se dešava, pa mislim da te trese baby blues, a ne nešto ozbiljno kao PPD. U svakom slučaju, ako potraje, nemoj se ustručavati potražiti pomoć psihologa, po mogućnosti psihoterapeuta. Sama činjenica da si svjesna problema je dobar početak rješavanja istog.

rekla,pokazala...
sada oboje šutimo već 2 dana.... ustvari mm šuti,jer mislim da se ne zna nositi s tim i da mu treba vremena da mu se slegne... :?
a,ja i dalje svako jutro čekam veče,da se sama dok Jana cica...

[bubica27]

Evo ti puno i , s vremenom će biti bolje, bit ćeš svjesna koje bogatstvo imaš i koliko si puno napravila u svom životu!
Probaj malo živnit, sad će i vrijeme bit sve ljepše pa će i to sigurno pozitivno utjecat na tebe! Bit će bolje, vidit ćeš

[Paulita]

Ribice, morate to riješiti, nemojte šutiti! Potakni ti razgovor. I nemoj da se to pretvori u svađu. Ali stvarno mislim da nije šutnja riješenje, samo ćete se još više udaljiti.

[Lora163]

ribica tina,
točno to što pišeš se i s menom događalo.... ali ja nisam bila svjesna da sam u ppd dok je nisam prevladala ( tek nedavno! )
bila sam prazna, ništa mi se nije dalo, svi su mi išli na živce, jedva sam čekala večer da legnem, Korina bi plakala i derala se cijele dane..... nisam shvatila da sam ja ta koja ima problem....
nedavno, odjednom, sve se preokrenulo, samo od sebe :? :? :?
kako, zašto.... nemam pojma.... rasplakala sam se MM ( 1. puta od kad se znamo ), pričali smo i jednostavno je prošlo
od kad sam se ja sredila i Korina je ok
sad smo nerazdvojne
nadam se da ćeš i ti uspijeti izaći iz tog stanja.... u stvari, sigurna sam da hočeš.... neznam, probaj popričat s TM o tome....

[ribica tina]

evo mojih prvih 24h bez ijedne suze.došao nam je krevet,pa smo ga ja i mm stručno sastavljal i zajedno se smijali nakon gotovo 2mj. :D :D
nadam se da je to novi početak....

[disciplina]

:D :D
nadam se da je ovo vaš novi početak...
vibram za tebe i TM da se svaki dan smijete kao danas..~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~

[martinaP]

:D

Baš mi je jako, jako drago zbog vas .

[Pliska]

super ribica :D Iskreno ti želim da su muke iza tebe i da ćeš se od sad pa nadalje često smijati i uživati u tvojoj prekrasnoj obitelji

[fegusti]

draga ribice,
u potpunosti te razumijem i jako, jako mi je drago da se stvari pokreću na bolje. tako je ljudski ponekad se pod opterećenjem slomiti.
mi žene i majke imamo snagu koju muškarci ne poznaju i ne razumiju. mi smo te koje pokreću svijet, a sudeći po tvojim postovima ti snage imaš za cijelu četu.
tebi, ribicama i velikoj muškoj ribi (daj mu još zadataka tehničke prirode da se i on osjeti korisnim u cijeloj situaciji)

[mendula]

:D

[ribica tina]

velikoj muškoj ribi (daj mu još zadataka tehničke prirode da se i on osjeti korisnim u cijeloj situaciji)

nisam sigurna da je to dobra ideja

[fegusti]

hoćeš reći da mu takve stvari baš i ne leže? da, više mi liči na intelektualca. hm... pojma nemam, poškakljaj ga percem

[Hobita]

RIBICA TINA

[bubica27]

Napravi mu kolač
(je l ovo sad "vadimo " tm iz depre ili tebe? 8) )

[ribica tina]

e,kad bi to bilo tak lako,danas sam pukla već 3 puta i...
a,totalno glupi razlozi... :/
i,naravno,sveopća bezvoljnost....
sve što je lijepo kratko traje...

[Ana :-)]

Šta je bilo draga ?

[bubica27]

Mislim da trebaš sebe sad malo razmaziti.. pokušaj uključit tm u što više aktivnosti oko djece, a ti si priušti toplu kupku prije spavanja i malo isključi iz svega!
U tih pola sata neće se ništa strašno dogodit, a tebi će puno značit!
~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da se malo odmoriš i skupiš snage

[ribica tina]

ma,mm zabavlja janu i daje curama večeru,ujutro razvozi u vrtić,školu..., :D ali sam sama od jutra pa do mraka kada on dođe(oko 19h)a nemam baš nekih susjeda kojima možeš na sok ili razgovor(jer nismo domaći,a i ljudi su tako teški,zatvoreni,škrti,a ja navikla na suprotno... ),a i jana je ujutro nemoguća,(kako spava od 22-08h bez hranjenja,to nadoknađuje,pa je prištekana stalno i samo je po meni),a kad mm dođe to je drugo dijete,leži sama,priča,smije se.. .pa ispada da ja imam uživanciju cijeli dan,pa hrpe veša od cura koje nemogu dan bez 2 presvlačenja,pa složi se štrika,pa speglaj,pa razgrni drugi dok je lijepo vrijeme,pa na brzinu ručak dok jana cvili,telefon zvoni(mama,svekrva,šogor,sestra,kolegica,baka,tet ka...-svi su mi daleko,pa se često čujemo),pa te davi svadljivi susjed zbog nekih računa,pa pogledaj zadaću,pa vježbaj matematiku,pa se igraj s A.neku igru ili da mi čita ili crtani ili...??pa dođe K. iz vrtića,pa mama ja bi ovo,ja bi ono,hoću drugi crtani,hoću crtati,hoću držat seku,a ova se dere,pa hoće da joj iznesem bicikl na terasu,pa bi sad role ili romobil,pa iskopa kubik blata i raznese po terasi,po stepenicama,po kući,pa usisavaj,peri,meti,jana se počne derati,pa nemam vremena ni na wc,ni popiti vode....samo gledam na sat kad će mm doći da vidi nered....a on dođe i mir-a.i k. su konačno našle što će raditi,jana šuti,ja uplakana i slomljena,a kuća i oko nje u rasulu...
jedva čekam spavanje da napunim malo baterije za sutra-jer me čeka opet isto...
kad bi ja imala volje i osmijeh,sve bih mogla,još i puno više,ali kada se budim bez volje za ustajanje iz kreveta,onda je bilo što drugo-jaaako teško...
valjda me ko razumije....
mislim,kad si dobro i zdrav onda možeš sve,a kad ti je muka i bezvolja,onda je i kap planina.

[upornamama]

Je li ti muz vikendom kuci? Onda bi mogao vidjeti sto se inace desava tokom dana a i pomoci ti.

[ribica tina]

Je li ti muz vikendom kuci? Onda bi mogao vidjeti sto se inace desava tokom dana a i pomoci ti.

jedan vikend u mj.dana,ali tad odemo nekamo ili bar u šetnju pol dana ili netko dođe nama...pa vrijeme leti

[Točkica]

Cure moje, moja prijateljica ima dečkića od 2,5 godine i još se liječi od ppd koja je s vremenom prestala biti ppd a postala prava, teška depresija.
Molim vas svakako potražite pomoć, i stručnu i obiteljsku i vjerujte u sebe......

[anki]

a da probaš razgovarati sa curama? probaj ih uključiti...daj im neke zadatke zbog kojih će se one osjećati jako važne, tebi će malo pomoći, a i biti će neko vrijeme zaposlene pa ne budu radile štetu. npr. neka jedna vadi veš iz vešmašine, a druga ga vješa....ili nek slažu veš; nek peru suđe....možda ne budu baš lude od sreće, ali probaj im objasniti da je tebi jako teško i naporno i da bi ti stvarno puno značilo kad bi ti pomogle.

što se tice TM; mislim da je osnovni problem u razdvojenosti. naravno da si depresivna, pa ne viđaš ga uopće! koliko vremena provodite sami? koliko je to kvalitetno? rekla si da svaki dan dolazi u 7; i da je doma jedan od 4 vikenda u mjesecu. to je puno premalo. fali ti. fale vam zajednički trenuci.
i ne vidiš izlaza iz toga jer čovjek mora raditi, morate od nečega živjeti!
razgovaraj s njim, nemojte šutjeti. i njemu je teško; sigurno bi ti htio pomoći, a ne zna kako. da li ima kakve šanse da si uzme tjedan dana godišnjega? ili bolovanja? pa da odete svi zajedno negdje na miru, da se malo opustite i uživate...jer ovako živčanoća i napetost s tebe prelaze na djecu i muža, i sve se vrti u začaranom krugu.

jako mi je žao kaj se tak osjećaš; znam da je lako sad nama dijeliti savjete, ali ti si ta koja to svaki dan proživljava.

ako ti bar malo pomaže to što pišeš, znaj da je uvijek netko tu da to pročita i pošalje ti kojeg

[fegusti]

anki napisa:
ako ti bar malo pomaže to što pišeš, znaj da je uvijek netko tu da to pročita i pošalje ti kojeg

evo i od mene

znam iz iskustva da ti treba puno više vremena da se pribereš nakon teškog ili razočaravajućeg poroda, ali proći će to i ponovo ćeš se buditi s osmijehom na licu.

[vertex]

Ja ne znam baš da li si ti u PPD, ja mislim da je tebi objektivno teško. Moj muž spada u valjda 2% muškaraca po tome koliko je uključen u odgoj, a opet često osjetim koliko je puno toga samo na meni. Razgovaram s njim o tome, ali tu se nište ne mijenja preko noći. Više koračić po koračić.

[ribica tina]

ma,uključim ja cure,jedna skine janu,druga ju umiva i maže kremom,biraju šta će joj obući,ali su obje jako zahtjevne,mlađa ima 4.5g,sve čita,računa do 10,a sad hoće da ju učimo i dalje,zna puno i engleskih riječi-igramo memory i govorim im svaku sliku kako se kaže na engl.-tako su i naučile....i što joj više daješ,ona hoće još,još,trebala bi imati 12h nekoga da ju uči a starija više voli sama čitati knjige,enciklopedije...pa onda ispituje mene ako joj neš nije jasno...
da,svatko bi mi mogao pozavidjeti,ali nije baš tako bajno...
mlađa je počela gristi nikte,zanoktice(zna joj se zagnojiti,ispao joj nokat,krvare joj prsti nekad...),mazali svime i svačime,pa je počela jesti kosu,pa je pojela sve rukave od majica,piđama....(rupice su),pa 30puta dnevno plače za svaku glupost,pa sam jučer saznala da mi stariju kćer tuku :shock: u školi...molili smo se i tad sam rekla da se moramo pomoliti za ljude koji su zločestida postanu dobri....tad je počela plakati da ju njih 4-5 lupa nogom u potkoljenicu(a ja sam ju stalno ispitivala od čega su joj šljive) i da se ne žele igrati s njom...nemam pojma zašto,među najboljima je u razredu,ima sve 5,5,5....ne psuje,ne vrišti,jako je obzirna,stalno je prijatelji zovu pitat za zadaću,bilo ih je 10 na rođendanu....ona kaže da su u školi svi drugačiji,pa i njena "najbolja" prijateljica kod koje ide preko tj.,kod koje je prespavala na vikend,s čijom mamom sam super,a da ju u školi lupa po nogama i dere se na nju...rekla je učiteljici,ali ova je neka nova došla,pa imam osjećaj da ih se boji...
anđela dođe bijesna,tužna iz škole i onda se zna iskaliti na klari(zbog gluposti ju lupi po glavi,zgrabi joj ruku,uštipne ju...)pa kad pitam što je,govori-slučajno sam ju...
najednom od dvije divne djevojčice za koje su se svi divili kako sam ih lijepo odgojila,kako se pristojne,pažljive,dobre...imam 2 plačljiva huligana koji mi trgaju živce koje sam ostavila na porodu... lomim se i ne vidim izlaz,pa zato počnem plakati i zaključavam se u kupaonu...

[vertex]

Ne mislim ja samo na praktične poslove (iako je i njih užasno puno i teško je sam, i ne treba sam), mislim više na osjećaj odgovornosti. Ja se u svakom trenutku osijećam odgovorna za djecu i osijećam da njihova dobrobit izravno ovisi o meni. Vidim da je kod mog dragog to puno labavije, on si dozvoljava odmake jer zna da sam ja tu. Ne radi to namjerno niti svjesno, ali mene to zna opterećivati.
Ti nisi ja i možda ovo sve skupa nema veze, ali meni se čini da se osijećaš sama pred velikom odgovornošću i velikim poslom, a muževima je to najčešće teško za razumjeti. Mislim da bi bilo važno da tvoj suprug shvati koliko je on važan za cijelu obitelj.
Oprosti ako gnjavim.

[ribica tina]

mm kreće sezona zbog lijepog vremena i svakim danom će biti sve više na poslu,tako da se ljeti gotovo i ne vidimo,bilo je da po tj.dana ne vidi cure,jer dolazi kasno,pa ih poljubi dok spavaju ili se čuju telefonom. ne možemo si priuštiti da mijenja posao ili izostane,jer je tako kako je. a i moja i njegova obitelj je daleko...svi rade...
sve više razmišljam da s curama budem u rodnom gradu oko 10 dana-2 tj.dok je ferije,ali moramo spavati kod svekrve,jer kod mame nemam gdje,a to mi je još gore nego da sam sama jer se baš i ne slažemo po pitanju odgoja,a cure to koriste i samo mi bude još gore,jer me totalno ignoriraju,a baka im u svemu popušta...a kad god sam ja prigovorila izbijo je rat,ja sam nezahvalna,ja sam ovakva,onakva,ja ju nepoštujem...a nemogu se boriti ovakva protiv nje i još bi bila bez mm.
ni sama ne znam što ću...ne znate vi tu ženu... :shock:
bojim se da bi mi to malo što bi provela s njom više štetilo,nego koristilo...

[Mercedes]

Onda nemoj ići nigdje! Znaš kakvo te razdoblje čeka i psihički se pripremi na to. Ja te razumim dijelom, jer mm isto radi od danas do sutra, ali nemam troje nego samo 1 dijete, pa mi je utoliko lakše.
Teško je sam, puno puta sam rekla da sam kao samohrana majka, ali bitno je i puno pričati sa tm (odnosno mm), da postane koliko-toliko svjestan situacije.
Obavezno ga upoznaj sa novom situacijom koju proživljavaju curice i dogovorite se kako im pomoć.

[ribica tina]

evo,ponavljam što sam napisala na zimnicama i zimnićima...
"sinoč sam našla priču o PPD od annie,pa sam je ostavila na komp.da mm pročita,pa je napokon došao k meni u krevet i pitao kako mi može pomoći...napokon me saslušao,napokon smo se pokrenuli...
a ja sam nakon 2mj.plakanja došla u fazu paranoje-na sve načine pokušavam izvagati janu,pa joj pipam noge jel se deblja,ruke...a jutros sam priznala mm da imam i paniku i plač zadnjih 10ak dana ujutro....pošto se ja ustanem oko 07 da mu pomognem spremiti cure za vrtić i školu,doručak...mm ih odveze,a ja ostanem sama,popijem capuccinno i jedem,a ako se jana do tad ne probudi,oko 08h buljim pred mini televizorom od kojeg je kamera kod jane na kinderbetu i plačem...bojim se otići u njenu sobu jer mislim da je....................
jutros je k. otišla u sobu,rondala s roletom,pa ju dragala po glavi,a ona...ništa,ni da se pomakla....umrla sam od straha...
poslala sam mm sms i kad me nazvao nsam mogla govoriti
mrvica je tako čvrsto spavala
mm je zvao njenu visost dr.(njemu se hoće javiti ,ali to je duga priča... ),pa idem na razgovor i po lijekove kod nje u utorak,a do tada sam na nekim kapsulama iz biljne...

eto,toliko,janica mi se budi... "

[Joe]

ribica tina,
jedan virtualni zagrljaj

[mama2x]

i ja imam nažalost slična iskustva kao i ti.
u konačnici-ljekovi. no izvukla sam se fala bogu.
moj savjet-ako ikako možeš da neko bude uz tebe-mama ili neka teta ako si možete priuštiti, da što više pričaš, da se ne zatvaraš u sebe.
a ono što je meni najviše pomoglo i što me definitivno izvuklo iz dna je brzi povratak na posao (počela sam raditi nakon 6 mjeseci), iako sam bila u groznoj situaciji i mislila sam da ja to nikako neću moći.
moraš izići van ne zatvarati se u začaranom krugu i sve dublje tonuti.
ljekovi će ti pomoći ali neće definitivno riješiti tvoj problem (kao što je bio i kod mene slučaj).
moraš promjeniti filozofiju života i preokrenuti nešto (otići raditi, baviti se s nečim drugim osim samo s djetetom).
moraš se odmaknuti na neki način od cijele priče (osamljenost, stalno iste radnje-dojenje, pelene,).
zaboravih napomenuti što mi je doc. reko, vrlo važna uloga je umor, iscrpljenost i neispavanost.
osim tableta koje će ti doc. prepisati preporučila bi ti vitamine b-kompleks (ja dobila 10 injekcija).
znam kako ti je kroz sve sam prošla, trebalo mi je 6 mjeseci i neponovilo se.
ali imaj vjeru da će proči i da će sve biti po starom, samo to isto tako ovisi o tebi ali i onima oko tebe.
puno pozdrava i

[ribica tina]

[upornamama]

ribice, ne znam sto bih ti rekla ali vjerujem da ce ti dr. pomoci. Moze li ti mama doci na par dana da ti malo pomogne, makar da samo pricuva bebu dok ti prosetas?
Kako su ti vec rekli, moras se malo distancirati od svega, odi na kavu, do grada...ne znam...

[zmaj]

joj draga!!! a ja mislila da sam ja u "banani"...u rodilištu smo bili 10 dana...i ajd pretrpim carski, pretrpim mastitis...al, kad smo došli kući...eh....ja sam NON STOP plakala jedno 2tjedna...lupala glavom od ormar....malac je spavao recimo 20min, pa vriska....no stop na meni...ja ti nisam ni jela, ni pila, ni wc....niš....sad kužim zašto...a kužim i zašto je mališa bio takav...mica moja....i da nitko to nije znao osim mm....al, hmmm, eto uvik nekako ispadne da muževi SLABO kopčaju...moj me je gledao, žalio, al nije znao pomoći....ustvari zahvalna sam mu što je bio tamo...jer mi je bilo tak grozno da sam se bojala za malog...da mu neš ne napravim .....kako da kažem....volim ga do neba i nazad...al što mi je tad išao na živce!!!!!
sad...je beskrajno bolje...još sam prije cca mjesec dana imala fazu opet 2tj... i opet naravno da se i mali totalno ubedira...i počne VRIŠTAT....spavat sam na meni, jest na jedvite jade....ah... :/ ... Bože dragi...ak ga tad nisam izbacila kroz prozor (a i sebe)....uf....
meni puno pomaže vjera...duhovne pjesme....čak sam jedno vrijeme OZBILJNO mislila uzet kakvu pomoćnicu/družicu!!!! mama, iako je ispod mene, nije od neke pomoći...ne pričamo baš...prijeteljice?? a sve imaju posa....
mm?? hmmm...mogli bi smo biti u puno boljim odnosima...ispada da od kad se malac rodio....da nismo baš naj naj...ja o malom, on o poslu....najgore mi je kad ponekad kaže "pa što si ti radila?!"... il kad sam malog pod mojom temp od 39,3 nosala 5 sati, hranila...a on nakon što ga je nosao 10min komentirao "u je težak"...spustio da plače i ajd ti mama ...uf...
zar su muški stvarno TOLIKO "blesavi" (sorry) pa ne kuže kak je ženama...
ej il kad nakon 6do8 sati kaže kak se nije naspavao...a što bi ja na to?? koja se budi cca svakih 2sata..... uf...
bit će da ne odgajamo samo dicu neg i VELIKU DICU

[ribica tina]

SVI moji i SVI od supruga su 250km dalje od nas!! svi oni rade,bila mi je mama 10 dana kad sad rodila i to je to...a,nemam baš neku susjedu kojoj mogu pustiti bebu od 2mj,a taksiranje klinaca u vrtić,škola,4 puta dnevno ...danas sam ja počela,jer mm nikako više ne može izostajati s posla.

[upornamama]

a mozes li si financijski priustiti pomoc u kuci na par sati tjedno? mozda bi ti to olaksalo.

[ribica tina]

a mozes li si financijski priustiti pomoc u kuci na par sati tjedno? mozda bi ti to olaksalo.

ne :/
doći će mi sestra idući tjedan!!!!!bit će 4dana!!!! :D :D :D :D :D :D :D

[upornamama]

Super!!! Bar ce ti ona malo olaksati. Drzi se.

[ribica tina]

bila sam danas kod dr.psih. u klinici...jako simpatična ženska,lijepo sam se napričala da me sve jezik boli ,potrošila kutiju maramica... ,iako sam noćas cvilila mm da ne bi išla. mislila sam da će mi srca puknuti od straha kad sam ulazila u tu zgradu...
bit će to dug put i borba da neš pokrenemo na bolje,ali nadam se...
vidjeli smo i dr.Finderlea ,tako sam sretna svaki put kad vidim da uvijek može odvojiti minutu-dvije da nas pozdravi,odmah osjetim neko olakšanje što postoje ljudi kojima je stalo,a mm kaže kako iz tog čovjeka zrači dobrota
(prvi korak će biti česti razgovori,a zatim ćemo dogovoriti terapiju...)

[bubica27]

bila sam danas kod dr.psih. u klinici...

Bravo! Svaka čast