Pokušala sam ja to riješiti na razne načine. Ignoriranjem, zabranom dolaska u krevet, razgovorom tijekom dana , prije spavanja...ništa nije upalilo. Kad je bio mlađi čitala sam mu razne priče (nije želio Vuka i 7 kozlića jer mu je to bilo strašno), niti sam nije volio gledati "ružno animirane" crtiće, ako i gleda neki "teži" film što nije često zažmiri ako mu nešto smeta. Evo pred dva sata je legao u naš krevet, gleda nogomet i kad je završila utakmica tražio je da ga malo pomazim,5 minuta smo popričali i ja sam otišla van iz sobe te sjela za PC.. Samo što je skužio da sam ja u poslu digao se i spustio roletu ...znamo radi čega.I kad je bio mala beba radio je cirkuse sa spavanjem , barem sa uspavljivanjem jer se noću uglavnom nije budio do cca 2 godine. Tada sam ga počela puštati u svoj krevet s time da moram spomenuti kako je on od mjesec dana starosti sam spavao u sobi, a mislim da dolazak u krevet i strah od mraka moramo razdvojiti-nije nužno povezano.