Polako, marči, to što opisuješ je sasvim normalno za ovu dob, a osobito za blizance. Ja za sada ne bi ništa forsirala, glavno da vi s njima normalno razgovarate kao s odraslima i strpljenja!
Ne bi bilo loše povremeno jednu po jednu izvesti u šetnju (da nema oslonac u seki koja ju uvijek kuži i bez riječi) pa vidit kako onda ide...