Proslo je i tri mjeseca od naseg posjeta Njemackoj (A. rodjendan) nikako da vas updejtam kako je bilo. Jednom rijecju KATASTROFA. Ja i djeca smo prezivjeli let ali se lako ne zaboravlja. Prvo na avionu smo se namucili. Plakali su dosta. 8 sati nije malo sa dvoje djece na rukama. Nedaju ti prakticki ustati. Protegnuti noge. Djeca smetaju stuardesama...i sve nesto. Kada smo polijecali Mejra se nije htjela vezati. Malo je falilo da nas izbace sa aviona zbog ovoga. Malo vise sam se proderala. Nasilu ju svezala. Preplaka je. Ahmed jos gore. Da nije bilo jednog finog Nijemca, poludila bi. Ahmeda je prakticki predrzao pri polijcanju i slijecanju. A on je divljacki plakao.
Proveli smo 4 sedmice kod mojih roditelja i sestri. 3 sedmice su bili bolesni. Ahmed 2 puta zavrsio na hitnoj Mejra 1. + u svemu tome Ahmed je dobio dva zuba. Cetvorke. Katastrofa.
Malo smo proslavili Ahmedov rodjendan, na silvestrovo. On nije htio spavati. 10 minuta i docekao bi novu godinu.
Ima i par slikica iz sve te muke.Idite na NOVI ALBUM...
Ah da, a pouka. Nikad vise putovati sama sa djecom. Posebno ne letjeti!!!