Svaki trud je poput lavine kojoj se jednostavno trebas s povjerenjem prepustiti da te nosi. Sto se vise prepustis, to ti je lakse. Ako se uredotocis na bol, tada ona postaje tvojim gospodarom. Ako se usredotocis na nesto sto je iznad boli (svemir, boga, nesto sto ti predstavlja utociste ili daje snagu), tada to nesto gospodari boli. Izmedju svakog truda slijedi onaj dio koji je ispunjen blazenstvom (pod utjecajem hormona endorfina koji su prirodni analgetici). To je fantastican osjecaj opijenosti koji ti pomaze da se suocis sa novim naletom lavine iza kojeg opet slijedi blazenstvo. I tako sve dok se ne susretnes sa svojim malim borcem koji prolazi kroz slicna stanja kao i ti.
Ako je moguce da okolina bude takva kakva tebi odgovara (svjetlost, zvuk, miris itd...) i da je sve podredjeno tvojim zeljama, tim bolje.
Ako nije moguce, zatvori oci, iskljuci se i ne obaziri se na nikoga.
Ako te uhvati strah, ne dozvoli mu da te preplavi; zamisli nesto lijepo, nesto sto ti ulijeva povijerenje, nesto sto te osnazuje.
Um je, kaze vecina mislilaca, jaci od tijela
Sretno i blazeno!