Draga Mostarka!
Ja sam se nekako pomirila s tim strahom. Znala sam da to moram odraditi kak se spada i da nema natrag. I pokušala sam pobijediti bol.
Išla sam na tečaj za trudnice koji mi je pomogao shvatiti da se bol može kontrolirati. Bol sam kontrolirala disanjem, brojanjem i mislima da mi još 10 sekundi fali do prestanka truda.
Ma zapravo ja sam jedva čekala da beba izađe van jer sam htjela vidjeti kako izgleda. I kad je vodenjak pukao, ja sam bila u euforiji jer sam si rekla: KOnačno! Danas ću postati mama!
Znači, nauči disanje i u glavu stavi samo pozitivne misli o svojoj bebi. Pusti teške priče i bolne porode.

Ako želiš, ima među pričama s poroda i moja priča. Dosta sam detaljno opisala porod pa možda ti pomogne.