Drage moje, nisam mislila da ću uopće poslati ovaj post al stvarno sam ljuta i nekako mi je lakše ako cijelu priču, iako se mene direkto ne tiće, podijelim s vama i malo se defrustriram.... Dakle ukratko, postoji jedna sindikalna povjerenica, koja se sasvim usputno kandidira za neke više funkcije, istovremeno ima rejting jako drage i dobre osobe, velike zaštitnice i promicateljice ženskih prava.....e sad ,sve to skupa bilo bi prekrasno kad bi bilo istinito Naime,u sklopu valjda svoje predizborne kampanje (ne govorim o politici),teta je odlućila unaprijed utjecati na sve na što misli da može pa tako i na izbore za šefa odjela.S obzirom da je vrlo svjesna činjenice da njezina opcija teško može proći valjda je došla do zaključka da je najlakše lupiti po onima kojih trenutno nema u kolektivu pa je nakon prvih posve legitimnih izbora izvukla odnekud teoriju da DJELATNICE KOJE SU NA PORODILJNOM(onom do godine dana) nemaju nikakva prava pa tako ni pravo na glasanje na izborima za šefa jer tko im je kriv što su baš sad na porodiljnom kad su znale da će biti izbori Naravno, ta teorija nebi joj mogla proći ni u jednoj normalnoj instituciji ali u ovoj dotičnoj je prošla bez ikakvog problema. Tko je vidio da trudnice i mlade mame imaju ikakva prava ) povikaše svi uglas i poništiše izbore. U međuvremenu se, naravno, aktivirala i ova druga strana koja je svog kandidata legitimno izabrala, curke na porodiljskom su poludile, ostatak mahom ženskog društva u čitavoj instituciji pa i šire pružio je masovnu potporu i tako su uz silne zavrzlame ,veze i vezice izvućeni citati iz zakona, ponovljeni izbori uz glasanje SVIH pa tako i curka na porodiljnom, izabran isti kandidat kao i prvi puta. Međutim glavna "junakinja" ove priče i dalje nije zadovoljna i ne odustaje od svoje namjere . Pokušava van dotičnog odjela diskreditirati čitavu suprotnu ekipu proglašavajući ih nemoralnima (jer zamislite imaju djecu a nisu udane), čudnima (imaju puno godina a još nemaju familiju), glupima( zamislite misle da će napraviti nešto od karijere a i imaju doma muža i čak dvoje ili troje djece),na mala vrata do ekipe dopiru prijetnje kako nikd neće napredovati. "Pa nećete valjda podržati NJIHOV izbor"!!!!! , viće na sve strane i dobiva skoro pa večinsku potporu,brdo "uticajnih" klima glavom, neki u čudu, neki s razumijevanjem, a izabrani šef mora se potvrditi i na višoj istanci. Pukom srećom ili pak opakim trudom ipak je potvrđen, jer u krajnjoj liniji svaka dobra prića završava happy endom . Pa ipak ,kada su me u poznali s pričom unatoć tom happy endu ostao mi je gorak okus...i bezbroj pitanja. :? :? :? :? :? :? Kako se uopće tako nešto može događati u jednoj akademskoj zajednici? Kako netko takav može biti sindikalni povjerenik koji bi trebao prije svega štititi prava radnika (a to ako do sad netko nije znao ukljuću je i ženski dio populacije, a osobito onaj na porodiljnom )?Kako je moguće da se nešto takvo uopće događa i izgovara u jednom otvorenom društvu????

Za neko kratko vrijeme "junakinja" će obrazložiti svoju kandidaturu za vodeće mjesto, možda biti izabrana (kolektiv je velik i svatko ima svoje legitimno pravo na izbor)o njoj će u velikoj mjeri ovisiti sudbina svih onih glupih, čudnih, nemoralnih, preliberalnih.......a ja ću vjerovatno ponovo biti samo vanjski neovisni promatrać,živcirati se zajedno s onima koje se sve to direktno tiće, dijeliti njihovu zabrinutost i bijes, nemoć ali i čvrsti stav da smo zajeno jaće ...i naravno napisati još pokoji ogorčeni post tek tolko da saznate što je bilo dalje(ako vas zanima).Velika pusa svima!!!!!