Naš doživljaj prvog djeteta nakon rođenja drugog

[sunčica vk]

Evo da podignem malo temu. Ja imam veliki problem. od rođenja moje druge kćeri je prošlo 8 mj. Moja starija kćer koja ima 5 uskoro i 6 godina je jako dobro prihvatila seku, voli ju jako i stalno ju mazi pazi pomaže. Ali ja ne znam kako bih drugačije objasnila moje osijećaje prema starijoj kćeri. kada se želi maziti ili me grli ljubi meni to smeta ne mogu si pomoći ali to je istina. ne znam što se događa , ona je divno dijete, bila mi je centrar svijeta ali od kada se rodila druga kćer...još uvijek se moji osjećaji nisu vratili u normalu, čitam da je nekima trebalo puno kraće da se sve posloži. jako mi je žao, puno vrmena ona provodi sama, pogotovo od kada smo se preselili prije 2 mj , nema društva, i znam da joj je teško i da je ona još dijete, ali nikako da joj to olakša da joj se više posvetim. zaokupirana sam mlađom i nekim dr. stvarim , brigama, navečer kad ona ode spavati bude mi tako žao jer dan prošao u glavnom u svađi i nekom natezanju, umjesto u miru i igri. ona se trudi, jako i vidim da ne prihvaća to moje odgurivanje nje...ali bojim se da će sve ovo ostaviti posljedice na njoj...a to ne želim. što da radim...kako da sebe promjenim, vjerujte pokušavala sam, probudim se ujutro sa snažnom željom da ovaj dan budem uz nju i sa njom ...al uvijek se to nekako pogubi u svađi, natezanju itd, itd.. ima li itko ovakvih iskustava? pomoć!!

[Omerta]

Evo da podignem malo temu. Ja imam veliki problem. od rođenja moje druge kćeri je prošlo 8 mj. Moja starija kćer koja ima 5 uskoro i 6 godina je jako dobro prihvatila seku, voli ju jako i stalno ju mazi pazi pomaže. Ali ja ne znam kako bih drugačije objasnila moje osijećaje prema starijoj kćeri. kada se želi maziti ili me grli ljubi meni to smeta ne mogu si pomoći ali to je istina. ne znam što se događa , ona je divno dijete, bila mi je centrar svijeta ali od kada se rodila druga kćer...još uvijek se moji osjećaji nisu vratili u normalu, čitam da je nekima trebalo puno kraće da se sve posloži. jako mi je žao, puno vrmena ona provodi sama, pogotovo od kada smo se preselili prije 2 mj , nema društva, i znam da joj je teško i da je ona još dijete, ali nikako da joj to olakša da joj se više posvetim. zaokupirana sam mlađom i nekim dr. stvarim , brigama, navečer kad ona ode spavati bude mi tako žao jer dan prošao u glavnom u svađi i nekom natezanju, umjesto u miru i igri. ona se trudi, jako i vidim da ne prihvaća to moje odgurivanje nje...ali bojim se da će sve ovo ostaviti posljedice na njoj...a to ne želim. što da radim...kako da sebe promjenim, vjerujte pokušavala sam, probudim se ujutro sa snažnom željom da ovaj dan budem uz nju i sa njom ...al uvijek se to nekako pogubi u svađi, natezanju itd, itd.. ima li itko ovakvih iskustava? pomoć!!

Dizem temu, ali moram citirati ovo.. identicna situacija i precudan osjecaj. Takodjer razlika 5 godina. Mladja sad ima 3mj, a starija 5 i pol. Voli bebu, njezna je prema njoj i stalno je mazi. Mene isto grli, govori da me voli, a ja se odjednom osjecam kao "drvo" i mislim da joj ne pridodajem dovoljno paznje i njeznosti. Inace je sitnija od vrsnjaka, takve je gradje na nas, a kad se beba rodila, odjednom mi je sva ogromna, kako ste pisale, glava, oci, ruke, noge, stopala, kao da je u trenu narasla. Pa si onda gledam njene slike dok je bila beba, koju godinu mladja.. jer do nedavno mi je bila centar svijeta i takodjer sam se nekad pitala kad budemo imali drugo kako cu tu ljubav koje prema njoj osjecam raspodijeliti, a sad se pitam zasto se osjecam tako "tupavo" i prazno. Iskreno se nadam da ce me to proci i da cu naci malo vise strpljenja i volje pogotovo kad trazi da se igramo.

Da nadodam da imam taj neki problem jos od malena.. i prema roditeljima sam bila drvo, rijeci volim te, oprosti nikad nisam prva izrekla.. kao da me nesto kocilo i koci jos dan danas. Inace, partner je stranac i pricamo na engleskom. U tom slucaju mi je to sve nekako lakse za izgovoriti, ali se bojim koliko je to onda iskreno.

Sent from my HTC One M9 using Tapatalk