zavrtilo mi se u glavu od svih vasih postova...

Anita, Sanjica... ivana, tvoj me post ganuo, uf...

Kod mene slicno kao kod Ivane, samo su mi starija djeca bila odjednom ogromna.

Ali sjecam se kad se rodilo drugo, a prvo stiglo u rodiliste s tatom. Ja sam izasla na hodnik. I gledam ga, svaki detalj mi i sad jasan, znam što je imao na sebi, mogu ga opipati, omirisati, gledam ga kako mase nogicama jer mu je klupa visoka. I gledam ga ja i ne mogu vjerovati da je to moj Andrija. Nekako mi je bio previse lijep. A samo ga dva dana nisam bila vidila. Nisam ga se mogla nagledati.

Kad se rodilo cetvrto (a nije se rodilo malo), stigle mi doma, a meni ovo trece izgleda oooogromno. I onda mi se tako ooooogromno uvali na cicu!! Što ću OVO čudovište dojiti???

A čudovište je najslađe na svijetu. Večeras cica i ja je pitam: "je li ukusno?" Ona ne pušta nego odgovara vrlo brzo i uvjerljivo kimajući glavom". A ja pitam: "jel ukusnije od jogurta?". A ona se skine i kaze: "Ukusnije je od čokolade!!" i navali...


I opet moram citirati svoj omiljenog fratra koji kaže: roditelj svakom svojem djetetu može reći "volim te najviše na svijetu" i neće lagati. Svako voli na poseban način.