Naš doživljaj prvog djeteta nakon rođenja drugog

[V&NMama]

Ja sam rodila prije 2 tjedna, drugog sinčića. Prvi je sada 2,5 godine star, i do sada je bio sve moje, uživala sam u svakom trenutku s njim, imala energije za igru, strpljenja za normalne dječje ispade. sada kad imam još jedno dijete, novorođenče ovisno o meni, ja odjednom nemam strpljenja i dovoljno ljubavi za starijeg, živčanim na svaku njegovu riječ maltene, vičem na njega, ma strašno .. a do prije dva tjedna tako sam ga voljela .. Ja sam očajna, htjela bi vratiti vrijeme i biti samo njegova mama, a znam da je to nemoguće..i imam osjećaj da ovo strašno stanje neće nikada proći, ili da će trebati proći vrijeme i vrijeme da ponovo budem ona stara ja koja je bila najbolja mama na svijetu svojoj maloj ljubavi. a kada se osjaćaš ovako strašno i minute su duge kao vječnost, a kamoli mjeseci (koliko vidim većini vas su trebali mjeseci proći da se vratite u normalu). Je li za sve kriv i baby blues??? Imam osjećaj da sam zarobljena u jednoj preteškoj i bezizlaznoj situaciji... Voljela bi se čuti ako je moguće telefonom s nekom od vas, tako mi treba razgovor s ljudskim bićem, s mamom koja je prošla sve to. Ako neka od vas bi mogla razgovarati, može se javiti mi na pp. Hvala !

[Jurana]

Joj, draga, proći će... Ne mogu razgovarati, na poslu sam.
Samo ti šaljem zagrljaj