Izgleda da se to gotovo svim mamama događa. Ja sam se prepala svog sina kad sam došla iz rodilišta: kako je mogao u ta tri dana tako narasti? A do tad sam mu tepala:" Bebo moja..." A sad mi se činio ogroman, ma kakva beba? I osjetila sam se tako udaljeno od njega, kao da su mi se zamrzli svi osjećaji, ne znam to bolje opisati... To je trajalo par dana, onda se polako sve vratilo u normalu. Pokušala sam svo slobodno vrijeme pokloniti njemu, pustila sam bebača mužu, a sa starijim otišla u parkić, knjižnicu, šetnju... I svaku večer prije spavanja imamo vrijeme za priču i maženje, barem nakratko... Sad mi maleni ima tri mjeseca i volim im obojicu najviše na svijetu, jednako snažno!