Dogodilo mi se te s Anjom kad se Aleksandar rodio. Ali ja se nekako uopće nisam oko toga zabrinula. Nekako sam znala da ćemo doći u ravnotežu.

Kad se rodila Rahela to se nije dogodilo, ali vjerojatno jedino iz razloga što ja nju nisam ni vidjela prije nego sam došla doma iz bolnice i zato jer je ona 3 tjedna ipak bila odvojena od nas. Tada mi se dogodilo upravo suprotno, da sam se ponovno bezgranično zaljubila u svoju stariju djecu ali i u muža. Kao da je neki višak energije ljubavi lebdio oko mene a nije mogao doći do onog do koga je bio namjenjen.

Zato sam nekako sigurna da je priroda to tako i zamislila i da zbog toga nismo lošije majke nego upravo onakve kakve i trebamo biti.