Anita, baš si to lijepo opisala. Drago mi je da priča ima sretan kraj!
I drago mi je da si to napisala jer mislim da to nije lako reći i o tome pisati. Rijetko koja mama bi tako nešto "priznala".

Ja sam se, slično kao Tonja_1, pitala da li ću moć jednog dana drugo dijete voljet kao ovo. Sad mi se to čini nemoguće....
Moja sestrična ima kćer od 5 godina koju ja stvarno obožavam, ko da je moja. Sjećam se kako mi je bila ogromna kad me posjetila s mamom u bolnici. Nekako mi tada više nije bila tako slatka i nježna i mala kao prije.
Sad mi je super gledati kako je ona opčinjena mojim djetetom, kako ga gleda i obožava.