ćljuta sam i moram ispričati nekome pa taman bila i kritizirana.

Moj D. je sad prvašić i pošto je stigao novi pravilnik da moraju učiti plivati u prvom razredu, oni sad idu na Utrine slijedeća tri tjedna.
E sad, moj sinko baš i nije neki hrabrica i sve što u životu prolazi treba dodatnog vremena (više nego ostali) dali radi našeg odgoja, neznam, možda smo ga odgajali prezaštitnički, možda genetski, jer smo svi u obitelji tihi, mirni i povućeni, ili nešto deseto.
Nije da se boji vode, ali nije ni suprotno, jednostavno kaska za drugima. Danas je bio vrhunac, zbog kojeg ovo i pišem, a što me baš naljutilo.
Prvi je na spisku i sve što rade novo, on radi prvi, i trenerica im je rekla da plivaju prema onom kraju bazena gdje je dublje i gdje nemogu stati nogom, a on naravno rekao da se boji i ona ni pet ni šest na sav glas: Evo ti onda jedan iz plivanja!!!

Vrlo poticajno!!! :shock:

I sad on sjedi doma, žalostan do neba, kaže, svi su mi se smijali, a ona je još i rekla da je on mala beba.

Dođe mi da ju nazovem i steram....

Baš me zanima kako će tek sad obožavati plivanje. Katastrofa.