ljuta sam i moram ispričati nekome pa taman bila i kritizirana.
Moj D. je sad prvašić i pošto je stigao novi pravilnik da moraju učiti plivati u prvom razredu, oni sad idu na Utrine slijedeća tri tjedna.
E sad, moj sinko baš i nije neki hrabrica i sve što u životu prolazi treba dodatnog vremena (više nego ostali) dali radi našeg odgoja, neznam, možda smo ga odgajali prezaštitnički, možda genetski, jer smo svi u obitelji tihi, mirni i povućeni, ili nešto deseto.
Nije da se boji vode, ali nije ni suprotno, jednostavno kaska za drugima. Danas je bio vrhunac, zbog kojeg ovo i pišem, a što me baš naljutilo.
Prvi je na spisku i sve što rade novo, on radi prvi, i trenerica im je rekla da plivaju prema onom kraju bazena gdje je dublje i gdje nemogu stati nogom, a on naravno rekao da se boji i ona ni pet ni šest na sav glas: Evo ti onda jedan iz plivanja!!!
Vrlo poticajno!!! :shock:
I sad on sjedi doma, žalostan do neba, kaže, svi su mi se smijali, a ona je još i rekla da je on mala beba.
Dođe mi da ju nazovem i steram....
Baš me zanima kako će tek sad obožavati plivanje. Katastrofa.


Odgovori s citatom
).
Bije su dvije trenerice u grupi, jedna starija i vrlo glasna. B je od nje dobio bukvicu prvi dan jer je skočio u bazen bez da je ona rekla da smije. Ali on se valjda jedini nije pokolebao na njeno vikanje, dapače, bio je tužan kada ona ne bi bila na traningu. Klinac očito voli dominantne žene
. Roditelji su se na tribinama smijali kako j enajmlađi i jedini se ne boji te trenerice.
dok mu je ona pokušavala objasniti da mu se neće ništa dogoditi ako skoći, čak mu je stavila i dva kolutića oko pasa i nudila mu da se drži za neki štap, ali ništa nije pomoglo, nije skoćio, a kako ona nije odustajala na kraju se spustio uz rub i čvrsto držao za ogradu od stepenica i tako plakao. 