I rodila se Dolina Nila....

[abonjeko]

...pripremajući ispit za 9.mjesec (jedan jedini koji mi je ostao) iz vizualne kulture osjetila sam komešanje u stomčiću...znala sam da je to još jedan niz Nilinih udaraca koji obično u to vrijeme slijede i na koje sam se već navikla, strpljivo čekajući da me izmlati do besvjesti!!!

Legla sam s dečkom te vruće ljetne noći 28. srpnja (prošle godine)...on je zaspao a meni su lagano počeli trudovi...probudila sam ga ali me on nije shvatio ozbiljno...molila sam ga da mi skuha i spremi u termosicu za bolnicu čaj od malinova lišća jer on kao omekšava porođajne puteve (kanale)...ali ništa...digla sam se sama i skuhala ga hopsajući lagano na lopti...kako je noć odmicala tako su meni trudovi postajali sve žešći...dečko se još uvijek nije budio iako sam ga ja stalno drmala govoreći mu da je ovaj put za ozbiljno!!!!

Tek oko 4 ujutro nacrtali smo se u bolnici...nakon što sam oprala cijelu kupaonicu i dala uputstva za spremanje kuće...on izbezumljen skroz...vise mu hlače do pol koljena...trči po bolnici ko lud...na odjelu nikog nema, zvonim na vratima rađaone 5 puta i konačno iz nutra dopiru mrzovoljni pospani glasovi..."skoro pa mirna noć..."...kada sam pitala smijem li donijeti loptu babica mi se nasmijala (bez odgovora, naravno)...evo još jedne zahtjevne!!!!

Pogledao me je doktor, prst otvorena (samo toliko, mislim si, a umirem od bolova svakih 5-10 minuta)...Danas ćete roditi, kaže on meni i ode u bezdan (nepovratno, više ga nisam vidjela)...babica me obrijala derući se na mene cijelo vrijeme kako to drzim noge...da sam sva skupljena, da kako ću ja roditi...melje li ga melje bezveze a meni već slabo od svih njih i od pristupa i od deranja koje nikome ne pomaže..te dvije babice su bile tipičan primjerak velikih, krupnih i grubih žena...pitala sam ih zašto su tako grube i ironične pa su se nakon toga zbunile i nisu ništa govorile...poslale me u predrađaonu da šećem unutar tih 5 metara...na hodnik nisam smjela pa sam se opet svađala s njima da mi ne daju moja prava koja zaslužujem...sudbina mi je bila zapečaćena...molila sam boga da mi se što prije promijeni smjena...sati su prolazili užasno brzo...dale su mi klistir i nako toga sam doživljavala gadne blackout-ove od boli...previjala sam se od trudova...to je bio kraj...mislila sam da ću se raspuknuti kada je uletila krevet do mene jedna cura koja me je gledala prestrašeno...ona nije imala nikakve simptome a puko joj je vodenjak...meni vodenjak nije puknuo i stalno sam se pitala koliko još moram čekati da Nila izađe...previjala sam se od boli kada je uletila babica i pitala me je što je sa mnom i jesam li ja normalna...rekla je ovoj drugoj djevojci kraj mene "ovo ovdje (misleći na mene) je tipičan primjer kako se ne smije ponašati"...poludila sam, dečka su mi istjerali iz predrađaone, nisu mu dali ni blizu, nisu mu dozvolile ni da im donese prijavu iz bolnice nego sam ja sama morala ići po nju!!! Bila sam sama cijelo vrijeme, prikačena na CTG bez mogućnosti hodanja a kamo li hopsanja...pitala sam ih da li su oni ikada čuli za stolčić, za loptu, za kadu u kojoj se rađa..???

Dolazi doktor oko 8 (nova smjena, hvala Bogu) i šalje me u rađaonu...mislim si da li je bolje što sam sama i što nikoga ne slušam i ne gledam ili nije??!!!...čistaćica je cijelo vrijeme kružila oko mojeg kreveta ubacujući neke, meni nerazumljive, komentare...nisam smjela imati vode...srećom što sam ponijela mali Vichy-jev sprej s termalnom vodom pa sam se stalno prskala...urlikala sam ko konj...babice su me stalno dolazile provjeravati i smirivati jer me ne mogu slušati druge žene u predrađaoni koje su došle nakon mene!!!

moja mama je stalno zvala babice provjeravajući da li sam rodila, doktor je potvrdio da se uredno otvaram i naredio mladoj babici da mi ipak, za svaki slučaj, da drip...ušla je mlada babica i počela instalirati kraj mene to čudo...pitala sam je namjerava li meni itko obavijestiti da ću primiti drip i da li me itko namjerava uopće pitati želim li ga??? Ne želim ga...babica kaže kako to moram objasniti doktoru...dolazi doktor i pita me "Što je dušo??" Ja mu odgovaram kako ne želim drip ni u ludilu...jedva izdržava i ove bolove a kamo li one na dripu...i on meni..."dušo, ti si tek na pola puta...ako želiš rađati do sutra, izvoli!!!" Meni pao mrak na oči, što on to priča, ja ne mogu više izdržati ni sata a kamo li da rađam do sutra i tako ja sebi mrmljam u bradu ali drip ne želim ni blizu pa makar morala rađati do prekosutra!!! Oko 10 sati sam osjetila da mi se tijelo razdvaja i da Nila izlazi i vičem ja njima da rađam i da mi netko podhitno treba pomoći...ja sam u tom međuvremenu već naučila sama disati pravilno kroz porod jer mi je to pokazala čistaćica.
Sama sam se napela par puta i kada sam vidjela da Nila nikako ne izlazi zvala sam upomoć iz petnih žila...

Nakon što su došle babice rekle su mi da se sada trebam naprezati kao da kakim...i ja sam počela rađati, konačno, govoreći mladoj babicu "vidiš, ipak mi drip nije bio potreban"...iz dva pokušaja nisam uspjela iako mi je babica cijelo vrijeme masirala međicu...tada mi je rekla, "ajde sada, jako se nategni" i ja njoj govorim kako me bole hemoroidi i kako sam ja već i prije imala problema s njima i ona poludila skroz i počela se derati na mene u mojem ključnom i najsavršenijem trenutku...trenutku u kojem sam trebala postati majkom...i ja se nategnula i vidjela da ne ide, čistaćica mi je tada legla na trbuh na što sam se ja proderala kako mi to ne smije raditi, molila sam ih da me ne režu ukoliko to nije potrebno ali u tom trenutku sam osjetila dubok rez i val krvi koji je procurio...taj rez me nije bolio...više su me bolili trudovi i izlazak glavice...sreća me je preplavila...napokon je izašla moja slatka curica...dali su mi je na prsa da je poljubim...stavili su je u uređaj za grijanje dok sam ja čekala da me zašiju...mlada babica je tada stala ispred mene i zabuljila se u moj otvor...bila je blijeda na što sam i ja problijedila i zaključila da mora da su me gadno izrezali kada ona ne može odvojiti pogled od tog...nisam je željela pitati koliko su me rezali...bolje je da to ne znam..svejedno mi je sada da li su to tri, pet ili deset šavova...meni je bilo bitno da ja više ne osjećam one silne bolove od kojih sam padala, u gotovo pa, nesvjesticu....čistaćica mi je rekla da sam super prošla za prvorotkinju, da one rađaju i po 24 sata...a ja samo 12...

Došao mladi doktor, markantan, na šivanje...mene je bolilo to šivanje i molila sam ovu mladu babicu da me malo primi za ruku, ona me je blijedo gledala kao da ne postojim, molila sam ih da mi daju vode, bacili su mi mokri ručnik....doktor je tada počeo pričati o forumu RODI i rekao kako on to ponekad čita i da tamo žene jako puno lažu i govore gluposti...nisam se htjela svađati s njim, bila sam koncentrirana na šivanje i želju da što prije to dovrši...nakon jedno 10 minuta šivanja (očito su me jako zarezali) pustili su me u hodnik da čekam svoju bebicu...nakon dva sata Nila mi je došla u naručje i odmah sam je stavila na sisu...na hodniku smo bile puna dva sata...za nas nije bilo mjesta na odjelu

Nikoga nisam ni čula ni vidjela, tek taj dan za vrijeme posjeta sam vidjela dečka i bilo mi je žao što sam imala takav porod, samotan...porod uz nepoznete grube žene...ali opet ponosna što sam je donijela na svijet najprirodnijim mogućim putem...

[Tiwi]

[pikulica]

Važno da ti imaš svoju Nilicu!

[Iva]

abonjeko - bit će bolje drugi put

[belurka]

u kojoj to bolnici ti se cistacica nalegla na trbuh???

[Balarosa]

čistaćica mi je tada legla na trbuh na što sam se ja proderala kako mi to ne smije raditi

Što, domar je bio zauzet?

I trebaš biti ponosna.

[Ivanna]

Žao mi je za takav grozan odnos prema tebi!
I čestitke na maloj ljepotici!

[abonjeko]

ma dajte cure, nije to sve skupa ispalo tako lose, ali odnos je zaista bio los..mozda je bio problem u meni, mozda u njima, sada je svejedno...glavno da mi je Nilutka sada tu kraj mene!!!!

[Erin]

Čestitke na Nilici!!

[aleksandra70vanja]

u kojoj to bolnici ti se cistacica nalegla na trbuh???

Možda je imala poderanu uniformu, ali ne vjerujem da je bila čistačica.
Ako je, imaš debelu osnovu za tužbu.

Ja sam onda imala kraljevski tretman, meni se na trbuh navalio doktor od 100 kg.

[danchi79]

Čestitke na malom anđelu
A za tretman na porodu

[anima]

Isuse, ja kad ovo čitam dođe mi zlo, kao da živimo u neznamtinija kojoj državi, kao na kraju svijeta, koje seljačine Bože mi oprosti, ali stvarno sam izvan sebe
Hvala Bogu na SD i koliko čitam ovo rodilište u Rijeci, još su koliko toliko ljudi

Nila - prekrasno prekrasno ime

[traktorka]

Prica nazalost uobicajena, a Nila prekrasno ime!!!

[Smajlić]

Isuse, ja kad ovo čitam dođe mi zlo, kao da živimo u neznamtinija kojoj državi, kao na kraju svijeta, koje seljačine Bože mi oprosti, ali stvarno sam izvan sebe
Hvala Bogu na SD i koliko čitam ovo rodilište u Rijeci, još su koliko toliko ljudi

Nila - prekrasno prekrasno ime

i ne zaboraviti OB Varaždin!

[sis]

Rodila sam u istoj bolnici, ali moja priča s ovom ima samo jednu stvar zajedničku- mislila sam od babice da je čistačica, a shvatila sam da nije tek nakon nekoliko dana.

[Ancica]

Zao mi je sto si morala prozivjeti taj poseban trenutak uz tako nehuman pristup.

A ti, doktore, koji citas ove stranice, ja cu ti reci da ti LAZES i GOVORIS GLUPOSTI. Nek te je sramota!

abonjeko, dobro si se borila, iako ne bi to trebala, i cestitam ti na tvojoj prekrasnoj Nili

[bubimira]

Tužno je, stvarno tužno da se ovakve priče s poroda pišu u 21. stoljeću.

abonjeko...grli svoju djevojčicu, koja je hvala Bogu zdrava i živa.
šaljem vam pusu s nadom i vjerom u skora poboljšanja u ovom našem sustavu nehumanih rađanja

[jadro]

Nili

[ivona]

prekrasnoj djevojčici prekrasnog imena

[Fidji]

ma dajte cure, nije to sve skupa ispalo tako lose, ali odnos je zaista bio los..mozda je bio problem u meni, mozda u njima, sada je svejedno...glavno da mi je Nilutka sada tu kraj mene!!!!

Svi se mi tješimo...glavno da je s bebeom sve ok, glavno da je prošlo.

ALI TAKO NE SMIJE BITI I NEĆEMO TO ZABORAVITI NIKADA!

Čestitam ti na hrabrom držanju u tim sramotnim uvjetima.

[Elinor]

No comment
Čestitke tebi na hrabrom držanju i malom Nili!

[Anvi]

gledam naslov teme i mislim si: pa kakvo je to ime "dolina Nila..."
Čestitam od

[Mama Natasa]

Još ne vjerujem da je ovakvo nešto moguće u 21. stoljeću...

[mamma san]

Abonjenko, stvarno grozan tretman.

Ali čestitam ti na Nili i, uz sve što si proživjela, na tvojoj hrabrosti!

[gogga]

ajme koja prica...... :shock: ...samo me podsjeti na moju
ali...sve je gotovo.
CESTITAM od srca, i moram se pridruziti opcem odusevljenju zbog imena Nila .
Predivno je

[cvijetak]

Potpisujem Ancicu!
A tebi, abonjeko, čestitke što si se tako hrabro borila i izrekla što mnoge ne bi imale snage ...

[patricija]

u kojoj si bolnici rodila?
cestitsm ns bebi i hrabrom drzanju

[minići]

Isuse, ja kad ovo čitam dođe mi zlo, kao da živimo u neznamtinija kojoj državi, kao na kraju svijeta, koje seljačine Bože mi oprosti, ali stvarno sam izvan sebe
Hvala Bogu na SD i koliko čitam ovo rodilište u Rijeci, još su koliko toliko ljudi

Nila - prekrasno prekrasno ime

Ljudi su i u ovoj bolnici. Čula sam sasvim suprotne komentare, tj. u Zg si samo broj, i sl. Ovo je prvi put da čujem da je netko imao ovako loše iskustvo. Baš čudno...

[Asimon]

Ovo je prvi put da čujem da je netko imao ovako loše iskustvo. Baš čudno...

ma daj, pa ovo je sasvim normalno iskustvo kod nas, čak jedno od boljih s obzirom da nije pristala na drip i imala se hrabrosti boriti za svoje želje!
Ja svojevremeno nisam :/

abonjeko na hrabrosti, i curi lijepog imena. Nadam se da sresti i uživo!

[sis]

Ne bi htjela da ispadne prepucavanje o Du rodilištu, jer imala bih i ja što (negativno) reći... Ali razgovarajući sa ženama koje su rodile i u Du i negdje drugdje, ispada da je Du rodilište privatni sanatorij. Opet, čitajući ovakve postove ispada da nije. Možda je stvar kuta promatranja i doživljavanja, trenutka neke sestre, rodilje ili liječnika...
Izgleda da nema pravila, ali ja sam sigurna da ne bih rađala u nekom drugom...

[Asimon]

Ja ću još jednom, pa onda šutim (zauvijek )

slažem se da Du rodilište slovi za totalno mama i beba friendly....
Ali krajnji ishod i zadovoljstvo jako ovisi i o očekivanjima i željama rodilje. A mislim da je malo onih koje uopće žele i razmišljaju o prirodnijem porodu.
Ja bih išla roditi negdje drugo, ali Graz i Varaždin, pa i Rijeka su daleko..

[jaginamamica]

Abonjeko svaka ti cast,sto si odbila drip i sto si imala volje s njima raspravljati. Ja uopce ne mogu zamislit da donesem loptu u radjaonu jer sam bas tako nekako zamisljala njihovu reakciju.

I slazem se s drugima , sve ti ovisi sto ocekujes od poroda, i od osoblja...
Ja sam se bila pripremila na tu bol i sve pa i na taj odnos , da su takvi i to je to .Nisam se cula , ni glasa pustila , pa sam ja za razliku od tebe dobila sve pohvale ... Jer sam ih postedjela . Zao mi je samo sto nisam molila da me ne rezu ukoliko to ne bude potrebno, premda nisam sigurna da bi to ista promijenilo...ali eto mogla sam probati. Nije mi znaci porod bio trauma , vjerujem i ubjedjena sam da nece ni drugi, jer ovaj put cak i tata moze biti sa nama ...a to mi puno znaci. Trebam rodit bracu svome jagicu , radujem se tome dogadjaju i vjerujem da ce ovaj put biti cak lakse. Na kraju krajeva , mislim da zena sama sebi najvise moze pomoci informirajuci se , i citajuci o porodu , tj.dobrom psihickom pripremom... koncentracijom na disanje i slusanje uputa osoblja.
Onda su i oni nekako obzirniji kad vide da suradjivas.

[minići]

Abonjeko svaka ti cast,sto si odbila drip i sto si imala volje s njima raspravljati. Ja uopce ne mogu zamislit da donesem loptu u radjaonu jer sam bas tako nekako zamisljala njihovu reakciju. Zašto ne? Ko će uvesti promjene ako ne žene? Neče valjda doktori!

I slazem se s drugima , sve ti ovisi sto ocekujes od poroda, i od osoblja...
Ja sam se bila pripremila na tu bol i sve pa i na taj odnos , da su takvi i to je to .Nisam se cula , ni glasa pustila , pa sam ja za razliku od tebe dobila sve pohvale ... Jer sam ih postedjela . Zao mi je samo sto nisam molila da me ne rezu ukoliko to ne bude potrebno, premda nisam sigurna da bi to ista promijenilo...ali eto mogla sam probati. Nije mi znaci porod bio trauma , vjerujem i ubjedjena sam da nece ni drugi, jer ovaj put cak i tata moze biti sa nama ...a to mi puno znaci. Trebam rodit bracu svome jagicu , radujem se tome dogadjaju i vjerujem da ce ovaj put biti cak lakse. Na kraju krajeva , mislim da zena sama sebi najvise moze pomoci informirajuci se , i citajuci o porodu , tj.dobrom psihickom pripremom... koncentracijom na disanje i slusanje uputa osoblja.
Onda su i oni nekako obzirniji kad vide da suradjivas.

Nema ništa bez suradnje...

[minići]

zašto ne bi donjela loptu? Ko će uvesti promjene ako ne žene?Neče valjda doktori!

[Felix]

mislim da zena sama sebi najvise moze pomoci informirajuci se , i citajuci o porodu , tj.dobrom psihickom pripremom...

tocno
minici, potpisujem!

[eda]

citajuci ovaj post sjetila sam se sebe dok jos nisam rodila i straha i strepnje koju bih osjecala kad bih cula ovako lose iskustvo s poroda. pa jos kad bih cula da je to iskustvo vezano uz dubrovnik gdje sam planirala roditi bilo bi mi koma...zato jednostavno moram i ja reagirati i sloziti se sa sis da je svako iskustvo individualno.
jako mi je zao abonjeko i ovog sto joj se dogodilo, ali moj porod u dubrovniku je bio potpuno drugaciji. bez dripa, cistacica, dozvolili mi setanje, davali mi vode, tj. mokru gazu, iako muz nije smio biti na porodu, nakon poroda ga uveli, slikali nas...jako lijepo iskustvo!

[minići]

I moje iskustvo je jako dobro. Mislim da je bitan pozitivan stav žene prema porodu i ustanovi gdje će rađati. Strah i nepovjerenje mogu jako loše utjecati na sam doživljaj poroda, a to je ipak nešto najljepše u životu. Svi imaju pravo odbiti ono što ne žele ali se mnogi boje- ne osoblja, niko neće tući ženu jer odbije npr DRIP, nego posljedica. Ko je dovoljno hrabar da reče "neču DRIP iako sam prenjela 10 dana" ? Ja nisam.

[Felix]

Ko je dovoljno hrabar da reče "neču DRIP iako sam prenjela 10 dana" ?

mislis 10 dana nakon termina ili prenijela 10 dana nakon 42. tjedna?

[minići]

Ko je dovoljno hrabar da reče "neču DRIP iako sam prenjela 10 dana" ?

mislis 10 dana nakon termina ili prenijela 10 dana nakon 42. tjedna?

Svejedno. Nije bitno koliko dana. Htjela sam reći da možemo biti dobro informirane i možemo željeti prirodan porod ali ne možemo znati što se sve može dogoditi. Netko je možda hrabriji sve prepustiti prirodi, ali ponekad je priroda okrutna... Moja poznanica je rađala mrtvo dijete a prenjela je samo 10 dana ( od termina ).Patološki nalaz nije pokazao nikakve abnormalnosti. A samo pet dana ranije bilo je sve ok. Čak su je pitali da li želi indukciju! Taj dan bila je naručena na amnioskopiju ali za bebu je bilo prekasno.Kucaja nije bilo a voda je bila mekonjska. Mislite li da joj je lako sada misliti" što bi bilo da sam..." ? A da je sve prošlo ok i da je rodila živu i zdravu bebu, bila bi sretna što je odbila indukciju i rodila prirodno. Ja priznajem da nisam dovoljno hrabra da tako nešto riskiram. Ali sigurno bi odbila DRIP da već imam trudove i da je beba ok.
Teorija je jedno a praksa drugo. Zdravstveni radnici su sigurno doživjeli i vidjeli puno loših slučajeva i zato su kruti. Ponekad je to loše, a ponekad dobro.

[minići]

dečka su mi istjerali iz predrađaone, nisu mu dali ni blizu, rijavu iz bolnice nego sam ja sama morala ići po nju!!! bez mogućnosti hodanja a kamo li hopsanja...

...urlikala sam ko konj...babice su me stalno dolazile provjeravati i smirivati jer me ne mogu slušati druge žene u predrađaoni koje su došle nakon mene!!!

...tada mi je rekla, "ajde sada, jako se nategni" i ja njoj govorim kako me bole hemoroidi i kako sam ja već i prije imala problema s njima i ona poludila skroz i počela se derati na mene u mojem ključnom i najsavršenijem trenutku...trenutku u kojem sam trebala postati majkom...]

Malo čudna priča. Prvo se žališ da si morala sama ići do mladića po prijavu, a onda ti nije pravo jer nisi mogla hodati.
Čula si za loptu i hopsanje, a nisi čula za disanje, nego si "urlikala ko konj"!?
A u najsavršenijem trenutku, i za bebu najtežem, umjesto da surađuješ ,ti misliš samo na sebe i pričaš o hemoroidima! I čudiš se što te je babica tada zavikala (jer pričaš nebitne stvari u kritičnom trenutku), i još se čudiš što su te urezale. [quote[/quote]

[abonjeko]

dečka su mi istjerali iz predrađaone, nisu mu dali ni blizu, rijavu iz bolnice nego sam ja sama morala ići po nju!!! bez mogućnosti hodanja a kamo li hopsanja...

...urlikala sam ko konj...babice su me stalno dolazile provjeravati i smirivati jer me ne mogu slušati druge žene u predrađaoni koje su došle nakon mene!!!

...tada mi je rekla, "ajde sada, jako se nategni" i ja njoj govorim kako me bole hemoroidi i kako sam ja već i prije imala problema s njima i ona poludila skroz i počela se derati na mene u mojem ključnom i najsavršenijem trenutku...trenutku u kojem sam trebala postati majkom...]

Malo čudna priča. Prvo se žališ da si morala sama ići do mladića po prijavu, a onda ti nije pravo jer nisi mogla hodati.
Čula si za loptu i hopsanje, a nisi čula za disanje, nego si "urlikala ko konj"!?
A u najsavršenijem trenutku, i za bebu najtežem, umjesto da surađuješ ,ti misliš samo na sebe i pričaš o hemoroidima! I čudiš se što te je babica tada zavikala (jer pričaš nebitne stvari u kritičnom trenutku), i još se čudiš što su te urezale. [quote

[/quote]

ja sam dosla u radjaonu s optimalnim pozitivnim namjerama...docekale me dvije stare babe mrtvacki ljte sto su probudjene u 4 sata ujutro....ja sam s njima komunicirala na najljepsi moguci nacin...bila sam sretna sto cu roditi a one su od samog pocetka imale osoran i jako negativan stav....

meni nije bio problem hodati po prijavu, time sam samo zeljela naglasiti kako mi decko nije smio doci ni blizu sto nema nikakvog smisla jer jos nisam bila u radjaoni vec u predradjaoni...ako sam se ja osijecala OK ne vidim razloga zasto su me morale prikovati za krevet bez ikakve mogucnosti kretanja...nakon 12 sati lezanja bez mogucnosti kretanja i ti bi se derala ko konj...bolovi su bili neizdrzivi....odbila sam sve inekcije protiv bolova...zeljela sam potpuno prirodan porod, ali sam bila ljuta sto mi nisu dale da sama izaberem polozaj koji mi odgovara tijeko trudova...lezeci (zavezana pod CTG-om) na ledjima 10 sati bez mogucnosti hodanja ili sjedenja ubilo me je....pa sam se grcila od bolova a one su se derale ne mene....ja nemam losih namjera niti zelim ocrniti osoblje ali srce me je bolilo svih 12 sati porodjaja zbog pre loseg odnosa....ja ne ocekujem puno, ja zapravo nisa ocekivala nista lijepo ali nisam ni ocekivala ovakvav odvratan odnos.....

sto se hemoroida tice, zaista su me bolili....naravno da sam razmisljala o hemoroidima ( i tu ne vidim nista sebicno s obzirom da vec godinama imam problema s njima i da krvarim svako malo)....

[abonjeko]

dečka su mi istjerali iz predrađaone, nisu mu dali ni blizu, rijavu iz bolnice nego sam ja sama morala ići po nju!!! bez mogućnosti hodanja a kamo li hopsanja...

...urlikala sam ko konj...babice su me stalno dolazile provjeravati i smirivati jer me ne mogu slušati druge žene u predrađaoni koje su došle nakon mene!!!

...tada mi je rekla, "ajde sada, jako se nategni" i ja njoj govorim kako me bole hemoroidi i kako sam ja već i prije imala problema s njima i ona poludila skroz i počela se derati na mene u mojem ključnom i najsavršenijem trenutku...trenutku u kojem sam trebala postati majkom...]

Malo čudna priča. Prvo se žališ da si morala sama ići do mladića po prijavu, a onda ti nije pravo jer nisi mogla hodati.
Čula si za loptu i hopsanje, a nisi čula za disanje, nego si "urlikala ko konj"!?
A u najsavršenijem trenutku, i za bebu najtežem, umjesto da surađuješ ,ti misliš samo na sebe i pričaš o hemoroidima! I čudiš se što te je babica tada zavikala (jer pričaš nebitne stvari u kritičnom trenutku), i još se čudiš što su te urezale. [quote

[/quote]

ja sam dosla u radjaonu s optimalnim pozitivnim namjerama...docekale me dvije stare babe mrtvacki ljte sto su probudjene u 4 sata ujutro....ja sam s njima komunicirala na najljepsi moguci nacin...bila sam sretna sto cu roditi a one su od samog pocetka imale osoran i jako negativan stav....

meni nije bio problem hodati po prijavu, time sam samo zeljela naglasiti kako mi decko nije smio doci ni blizu sto nema nikakvog smisla jer jos nisam bila u radjaoni vec u predradjaoni...ako sam se ja osijecala OK ne vidim razloga zasto su me morale prikovati za krevet bez ikakve mogucnosti kretanja...nakon 12 sati lezanja bez mogucnosti kretanja i ti bi se derala ko konj...bolovi su bili neizdrzivi....odbila sam sve inekcije protiv bolova...zeljela sam potpuno prirodan porod, ali sam bila ljuta sto mi nisu dale da sama izaberem polozaj koji mi odgovara tijeko trudova...lezeci (zavezana pod CTG-om) na ledjima 10 sati bez mogucnosti hodanja ili sjedenja ubilo me je....pa sam se grcila od bolova a one su se derale ne mene....ja nemam losih namjera niti zelim ocrniti osoblje ali srce me je bolilo svih 12 sati porodjaja zbog pre loseg odnosa....ja ne ocekujem puno, ja zapravo nisa ocekivala nista lijepo ali nisam ni ocekivala ovakvav odvratan odnos.....

sto se hemoroida tice, zaista su me bolili....naravno da sam razmisljala o hemoroidima ( i tu ne vidim nista sebicno s obzirom da vec godinama imam problema s njima i da krvarim svako malo)....

[abonjeko]

[quote="minići"]I čudiš se što te je babica tada zavikala (jer pričaš nebitne stvari u kritičnom trenutku), i još se čudiš što su te urezale.

narano da se cudim...zar je vikanje dio normalnog odnosa u radjaoni???? A ne znam sto si mislila pod onim "i jos se cudis sto su te urezale"....zar je rezanje kazna za one koje ne slusaju :? :? :? a gdje su nasa ljudska prava...prava da nas ne sakate ako to ne zelimo...ili barem prava da nas obavijeste ako ce nas rezati ukoliko je to nuzno???!!!!!

pa zene moje o kojoj mi to (ne)suradnji pricamo????? pa koja zena ne suradjuje na porodu..svakoj je u interesu da sve zavrsi brzo, dobro i mirno.....mi suradjujemo...ali.... ZELIMO SURADJIVATI NA SVOJ NACIN!!!!!!!!

[Felix]

abonjeko, pa kako ne shvacas. zar mislis da je mozda normalno da rodilja dodje u bolnicu sto ljepse i prirodnije roditi svoje dijete, pri cemu joj pomaze ljubazno i susretljivo medicinsko osoblje? koje btw placamo iz svojih placa? zasto mislis da, dok radjas, smijes uroniti u svoj svijet, slusati svoje tijelo i hormone, dozvoliti si da budes ranjiva, osjecajna i nesavrsena?

neeeee.

u bolnicu dolazimo s jednim ciljem: biti sto manje na teret medicinskom osoblju. trebamo biti sretni sto su uopce tamo i sto se ne deru bas jako na nas. trebamo biti sretni sto nam se mijesaju u porod, ubrzavaju ga jer eto uskoro im istice smjena pa da ne ostavljaju posla iducoj smjeni. oni najbolje znaju sto mi jesmo, sto mislimo, sto osjecamo, kako nas porod protice, a najbolje od svega znaju sto treba nasoj bebi. zasto ih opterecivati svojim nevaznim strahovima u porodu? zasto ih opterecivati time sto nas boli i sto nam hormoni rade 100 na sat? zasto bi ih gnjavili? pa nisu tu oni zbog nas. zaboga. oni su tu da si olaksaju posao sto vise mogu, a teret krivnje sto uspjesnije prebace na rodilje koje su, gle bezobrazluka, upravo sad odlucile roditi kod njih. naravno da imaju pravo ponizavati nas, vikati na nas, vrijedjati nas, optuzivati da zelimo zlo svom djetetu, kaznjavati nas, rezati nas bez razloga. u cemu je problem? zar to nije svakome jasno?

[Felix]

zaboravih dodati. PRAVA. kakva prava? obicni ljudi imaju prava, ali rodilje i novorodjencad... sorry, to je druga kategorija. ulaskom u rodiliste ljudska prava nestaju.

[abonjeko]

zaboravih dodati. PRAVA. kakva prava? obicni ljudi imaju prava, ali rodilje i novorodjencad... sorry, to je druga kategorija. ulaskom u rodiliste ljudska prava nestaju.

(smajlic govori tisucu rijeci)

[minići]

[quote="abonjeko"]

I čudiš se što te je babica tada zavikala (jer pričaš nebitne stvari u kritičnom trenutku), i još se čudiš što su te urezale.

narano da se cudim...zar je vikanje dio normalnog odnosa u radjaoni???? A ne znam sto si mislila pod onim "i jos se cudis sto su te urezale"....zar je rezanje kazna za one koje ne slusaju :? :? :? a gdje su nasa ljudska prava...prava da nas ne sakate ako to ne zelimo...ili barem prava da nas obavijeste ako ce nas rezati ukoliko je to nuzno???!!!!!

pa zene moje o kojoj mi to (ne)suradnji pricamo????? pa koja zena ne suradjuje na porodu..svakoj je u interesu da sve zavrsi brzo, dobro i mirno.....mi suradjujemo...ali.... ZELIMO SURADJIVATI NA SVOJ NACIN!!!!!!!!

Rezanje nije kazna nego posljedica nesuradnje! Potrebno je surađivati i slušati babicu kada disati a kada kontrolirano tiskati, ako želiš da se čuva međica, jer one su zato tu, da ti pomognu koliko mogu ako želiš. Ali ako ti radiš po svom i pričaš o svojim hemoroidima dok beba pokušava izaći van, zar je to suradnja i zar je to ono što beba želi!? Dok sam ja bila u rađaonici ( a bila sam i ja više od 12 sati) rađala je jedna žena kojoj se zbog takvog neodgovornog ponašanja beba toliko namučila da je jedva proplakala i dugo joj je trebalo da prodiše. Nastala je strka i tliko mi se urezalo u sječanje to malo bespomoćno biće kako mlitavo leži da ne mogu ne osuđivati majke koje se tako ponašaju u porodu. Ja sam bila prisutna i tvrdim da su babice bile krajnje obazrive i strpljive prema toj ženi, a što je ona radila i kako se ponašala, nemam riječi. Žena ima pravo rađati kako želi i to potpisujem, ali promjene ne mogu uvoditi babice jer nisu za to ovlaštene. Da se vratim na tu moju "supatnicu". Nijedan trud nije predisala, kod tiskanja je toliko izudarala babice da joj nisu mogle ni prići, sjela je djetetu na glavu, one su joj uporno objašnjavale što treba napraviti i nisu je htjele ni rezati, ali na kraju su bebi otkucaji počeli slabiti i morali su ubrzati porod, iako je i dalje bilo borbe. Znam da će opet neko reći "žena ima pravo..." ali gdje je tu djetetovo pravo? Zar ono nema pravo da mu majka pomogne da se rodi? A što se tiče hemoroida , i moji su bili strašni, toliko da sam imala osječaj da rađam hemoroide a ne dijete, ali sam stisnula zube i napravila ono što su mi rekli. Čak su rekli da im je žao ali da me moraju urezati jer sam počela jako pucati po starom ožiljku. Svaka priča ima dvije strane. Ja sam bila slučajni svjedok da su ove babice stvarno bile ok i strpljive i blage i nemam nijednu primjedbu na njih. A kasnije je ta ista žena bila samnom u sobi i pričaa je nekome na mobitelu da su joj bile grozne!!! Nisam mogla vjerovati svojim ušima!!! U svemu priznajem jedino da je loše što doktori baš nisu za prirodan porod i odupiru se svim promjenama, i tu bi trebalo nešto promjeniti. Ali kako? Ja sam imala sreću da imam odlične babice oba dva puta, i to sam imala "sreću" rađati prvi put u dvije smjene. Sigurno ima i onih lošijih, ali ima i žena koje se ponašaju kao da su došle roditi nekome drugome a ne sebi, i uopće nisu spremne na suradnju i otežavaju porod i sebi i svome djetetu.

[abonjeko]

[quote="minići"]

I čudiš se što te je babica tada zavikala (jer pričaš nebitne stvari u kritičnom trenutku), i još se čudiš što su te urezale.

narano da se cudim...zar je vikanje dio normalnog odnosa u radjaoni???? A ne znam sto si mislila pod onim "i jos se cudis sto su te urezale"....zar je rezanje kazna za one koje ne slusaju :? :? :? a gdje su nasa ljudska prava...prava da nas ne sakate ako to ne zelimo...ili barem prava da nas obavijeste ako ce nas rezati ukoliko je to nuzno???!!!!!

pa zene moje o kojoj mi to (ne)suradnji pricamo????? pa koja zena ne suradjuje na porodu..svakoj je u interesu da sve zavrsi brzo, dobro i mirno.....mi suradjujemo...ali.... ZELIMO SURADJIVATI NA SVOJ NACIN!!!!!!!!

Rezanje nije kazna nego posljedica nesuradnje! Potrebno je surađivati i slušati babicu kada disati a kada kontrolirano tiskati, ako želiš da se čuva međica, jer one su zato tu, da ti pomognu koliko mogu ako želiš. Ali ako ti radiš po svom i pričaš o svojim hemoroidima dok beba pokušava izaći van, zar je to suradnja i zar je to ono što beba želi!? Dok sam ja bila u rađaonici ( a bila sam i ja više od 12 sati) rađala je jedna žena kojoj se zbog takvog neodgovornog ponašanja beba toliko namučila da je jedva proplakala i dugo joj je trebalo da prodiše. Nastala je strka i tliko mi se urezalo u sječanje to malo bespomoćno biće kako mlitavo leži da ne mogu ne osuđivati majke koje se tako ponašaju u porodu. Ja sam bila prisutna i tvrdim da su babice bile krajnje obazrive i strpljive prema toj ženi, a što je ona radila i kako se ponašala, nemam riječi. Žena ima pravo rađati kako želi i to potpisujem, ali promjene ne mogu uvoditi babice jer nisu za to ovlaštene. Da se vratim na tu moju "supatnicu". Nijedan trud nije predisala, kod tiskanja je toliko izudarala babice da joj nisu mogle ni prići, sjela je djetetu na glavu, one su joj uporno objašnjavale što treba napraviti i nisu je htjele ni rezati, ali na kraju su bebi otkucaji počeli slabiti i morali su ubrzati porod, iako je i dalje bilo borbe. Znam da će opet neko reći "žena ima pravo..." ali gdje je tu djetetovo pravo? Zar ono nema pravo da mu majka pomogne da se rodi? A što se tiče hemoroida , i moji su bili strašni, toliko da sam imala osječaj da rađam hemoroide a ne dijete, ali sam stisnula zube i napravila ono što su mi rekli. Čak su rekli da im je žao ali da me moraju urezati jer sam počela jako pucati po starom ožiljku. Svaka priča ima dvije strane. Ja sam bila slučajni svjedok da su ove babice stvarno bile ok i strpljive i blage i nemam nijednu primjedbu na njih. A kasnije je ta ista žena bila samnom u sobi i pričaa je nekome na mobitelu da su joj bile grozne!!! Nisam mogla vjerovati svojim ušima!!! U svemu priznajem jedino da je loše što doktori baš nisu za prirodan porod i odupiru se svim promjenama, i tu bi trebalo nešto promjeniti. Ali kako? Ja sam imala sreću da imam odlične babice oba dva puta, i to sam imala "sreću" rađati prvi put u dvije smjene. Sigurno ima i onih lošijih, ali ima i žena koje se ponašaju kao da su došle roditi nekome drugome a ne sebi, i uopće nisu spremne na suradnju i otežavaju porod i sebi i svome djetetu.

Da, imas potpuno pravo....ja sam te s ovom pricom o hemoroidima podsjetila tvoju "supatnicu"...i imas pravo kada kazes da neke zene na porodu suradjuju ali gledaju kako da sto bezbolnije prodju....ja sam disala koliko god sam mogla jer sam bila svjesna da derajuci se otezavam bebici porod....ali moj problem je sto nisam znala kako disati...bila sam sama u predradjaoni i radjaoni i nitko mi to nije uspio pokazati....tek pri kraju mi je to pokazala cistacica (i bila je stvarno cistacica, sigurna sam)...umjesto da mi sestre pokazuju kako da disem one su se neprestano osorno derale na mene...one su te koje uopce nisu suradjivale niti su nudile mogucnost suradnje....prilikom tiskanja ja sam ih slusala aposolutno....sve radila kako su mi rekle ali kada mi je ova nalegla na trbuh ja sam doslovno popy.....

[minići]

Grozno je što ti niko nije pokazao što trbaš raditi. Valjda su mislile da si o svemu dobro informirana i da znaš, ali ipak su ti trebale pokazati. I te stare će valjda brzo u penziju. To je ipak posao koji zahtjeva puno i strpljenja i živaca,... i godinama sigurno više nisu sposobne obavljati ga kako treba. A za čistačicu mi je stvarno čudno jer znam da im je zabranjeno ulaziti u rađaonicu dok žena rađa. Kada sam ja rađala jedna je ušla i rekle su joj " još nismo gotove, zvati čemo te". Kako je izgledala ta čistačica, ako se siječaš , i kako je bila obučena. I ja sam na odjela rekla jednoj sestri da mi zove sestru( mislila sam da je čistačica) ?

[sis]

I ja sam od jedne sestre mislila da je čistačica...