 |
|||
kako se odlučiti za drugo dijete
Možda sam još pod dojmom sinoćnjeg nespavanja i nosanja i inih stvari,ali...
Zanima me kako se, uz sve te ''muke'', počevši od poroda (koji je meni bio za poželit,ali opet..),
nosanja po noći,besanih noči, nicanja zubi, bolesti i sl., odlučiti za drugo, treće,dijete?
Imam super dobru bebu, ali me ova noć navela na razmišljanje...
Voljela bih čuti vaša mišljenja...
Ja sam nekako odvuijek znala de želim barem dvoje djece i da želim da bude razlika negdje oko 3 godine. Pogledaj mi potpis...
E sada, porod prvi mi je bio koma, ali sam već nakon vrlo kratkog vremena rekla kako bih mogla opet...Janko je bio super beba, nismo se nanašali po noći tako da eto, ali sve i da je mislim da nikako ne bih odustala od toga da ima još jedno dijete. Sve to jako brzo prođe, a djeca brzo rastu. Lijepo je kada rsatu skupa. Uvijek zam znala da neću stati na jednom.
kad ostaneš slučajno trudna, pomisao na biće koje je u tvojoj utrobi začeto na isti način i s ljubavlju kao i prvo dijete, ne daje ti drugačiji izbor, nego ga roditi i voliti kao i prvo. a ako ne ostaneš slučajno trudna, onda pomiriši svoju bebicu dok spava, i poželit ćeš još takva tri, s vremenom zaboraviš besane noći, plakanje, pelene.....meni je trebalo samo 2 godine da to zaboravim, i tek kad mi je trudnoća postala teška i komplicirana s drugim djetetom, onda sam se zapitala što je ovo meni trebalo?i sjetila svega što je amnezija izbrisala za samo 2 godine.
a sad mali anđeo mirno spava u dnevnoj sobi u kolicima, dok joj starija princeza od 4 godine ronda s autićima i barbikama oko glave.
i opet bi to prošla... vridilo je :D
i ja se pitam isto to pitanje.... :/
porod i nekako, ali ovoliko plakanje, ovi neizdrživi grčevi....
nisam sigurna da li će moj ante imati bracu ili seku, iako sam oduvijek htjela barem dvoje djece.....
Zato što onog trena (koji dođe preprebrzo) kad ti kaže "mama pusti me na miru!" iz najsebičnijh razloga shvatiš da je super ljepo imati malu bebu da ti visi na sisi, da samo tebe gleda, da guguće, da je nosiš i da opet prođeš sve kao iprvi put pa bili to i grčevi i neprospavane noći, jer to je samo tvoje i samo tada i nema natrag!
(A i zato što si ne mogu kuću zamislit bez ijednog puzavca pod nogama a MM i meni nije još ni 40-ta.)
Mozda druga beba nece imati grceve? Osim toga, kad dode, prva beba vise nece biti beba. A da ne velim da je s drugom bebom u principu puno lakse nego s prvom (mislim da olabavis).
Mozda ce prvih par godina biti nesto napornije, al sve to stvar stava.
Osobno, meni je puno lakse s dvoje nego sto mi je bilo s jednim. A da ne velim sto puta ljepse. A uvjerena sam da bi mi bilo jos lakse i ljepse s troje i cetvoro, samo sad je pros'o voz (ja sam od onih koji ne bi razliku izmedu djece vecu od dvije-tri god max).
Re: kako se odlučiti za drugo dijete
A onda se naspavaš 2 noći za redom, i sve zaboraviš i spremna si za drugu bebu (sreća pa mi je razum jači od srca, a ni menstruaciju još nemammay prvotno napisa
renci, lijepo rečeno...
vjerujem da se sve zaboravi, evo već malo kasnije mi je lakše, kada ju gledam kako se zadovoljno smješka, kako je kada se uneredila taman kada sam zakopčala pelenu, razvukla osmijeh...
moji su se stavovi promjenili za par mjeseci, kad je imala oko 6,7 mjeseci ( za nama je bilo za mene najteže razdoblje) mislila sam nema šanse bar još par godina do sljedećeg puta
kako je prvi rođendan bio blizu ja sam se počela mjenjati, sad želim drugo dijete žarko žarko
a da zaboraviš većinu loših dana to je živa istina
to je neka vrsta "dobre amnezije"
Odlučiš se vrlo brzo kad se priroda pobrine da sve negativno vrlo brzo zaboraviš i sjećaš se samo male slatke, mirišljave bebice....i poželiš je ponovo
Evo moj Roko je 2 godine i polako mi se pocela javljati zelja za povecanjem obitelji,iako mi mm kaze ajmo jos malo pricekati jer ipak on spava s njim,iako sam kao i neke mame nakon teskog poroda,bezbroj neprospavanih noci ,groznih grceva i stalnog plakanja,ppd i sto drugih problema ,rekla da necu ni pomisliti na drugo dijete evo zelja raste iz dana u dan i jednostavno mi je nemoguce zamisliti da R. nema seku ili bracu. Eh ,jos "samo" treba realizirati ovu zelju, ma sitnica
nikako......to te snađe, uostalom isto kao i prvo.....
Niti jedno dijete nije nam se desilo. Bilo je planirano.
Nakon što sam rodila D, drugo sam planirala nekako kad D napuni tri godine (evo koliko je prošlo).
Vanjski utjecaji nisu nam dozvoljavali da idemo na drugo. Odvažili smo se nakon pet godina i nakon prethodnih šest mjeseci ozbiljnog razgovora.
Moj ideal bio je imati dvoje djece, al se MM uvijek hvalio kako će on imati cijelu jednu malo-nogometnu momčad.
Kad se rodio L mene su još šivali kad sam pomislila na treće i odlučila da će ga kad-tad biti.
MM neće ni da čuje (predomislio se jer je doktorica rekla da će L biti pišulja, a dobili veelikog popišanka). U situacijama kad L plače ili je D razdražljiv, natukne mi "ti bi još jedno ovakvo???"
Djeca su blagoslov. Možda sam sebićna jer bi htjela curicu, ali i da bude dečko, neka...
Bit će ih troje (još samo da napijem MM i iskoristim ga)
Ja mislim da se nije potrebno "odlučiti" za drugo, trece, peto dijete. Općenito nisam tip koji se je isplanirao život još u osnovnoj školi, tako da ni sama ne garantiram hoću li imati još koje ili ne. Zasigurno neću imati ili ne imati zato što sam to nekad davno odlučila. Imat ću ako ćemo i kada svi zajedno jako željeti još jedno djete i to ću prepustiti trenutku koji će biti savršen kao što je bio i ovaj put.
Stoga, zašto željeti želju? One dolaze same. Ako se prepustimo, opustimo... sve dolazi u pravo vrijeme. Sva forsiranja umanjuju životno veselje, a ako idemo preko svojih kapaciteta manje smo zaljubljeni u život. Zato... samo polako.... nakon neprospavanih noći čovjeku svašta (ne)padne na pamet...
Nakon 4,5 godine da me netko pita je li mi bilo teško s M, ja bih rekal da nije. I nije! MOrala bih se duboko, duboko zamisliti i sjetiti se neprospavanih noći, pobljuvanog kauča i savršenog poznavanja noćnog programa.
I MM i ja znamo od početka našeg braka da želimo dvoje-troje djece. Jest da nam godine nisu baš mlađahne, ali postoji volja.
Negdje prije 4. rođendana naše M osjetila sam veliku želju za novom bebom. Jednostavno sam opet poželila kremice, pelenice, malu robicu, sad još više znam nego kad sam rodila M.
Osjetila sam i da je M već velika djevojčica, samostalna, moje brige oko njenog odijevanja, WC, jela, igre su se smanjile.
Čim na put odlazim s malim paketom vlažnih maramica, jednom flašom vode i rižinim krekerima u svojoj torbi, a ne u ruksaku punim pelena, krema, kašica, duda, flaša, suhih maramica, vlažnih maramica za guzu, posebne za ruke, shvatila sam da je vrijeme za izvaditi ruksak iz ormara.
Meni sve srce zatitra kad pomislim na drugo dijete
Ja se planiram konačno zaposliti na jesen, pa kroz par mjeseci može opet bebica, a u biti potajno se nadam da mi menstruacija neće niti doći
nekako, osjetis
Ja sam, kao jedinica, oduvijek silno željela brata i/ili sestru. Zato sam uvijek željela više djece (i ne samo zato). MM dijeli moje mišljenje, srećom. I evo nas, čekamo treće... Doduše, nismo baš planirali tako malu razliku između drugo dvoje djece i kad smo saznali da sam opet trudna, bila sam u komi, kako ćemo financijski, bilo me strah da ne izgubim posao... Sad sam presretna, sve se tako lijepo posložilo. Mislim da bi život bio dosadan kad bi sve išlo po planovima. Doduše, još me uvijek ponekad uhvati frka oko tog noćnog dizanja, koje je kod nas još uvijek prilično često i konstantno smo neispavani, MM me tješi da mi to možemo (otkako sam ja trudna, on je na sebe preuzeo veliku većinu noćnog dežuranja), nema mi druge nego mu vjerovati
iskreno? kad sam prvi put bila mama isto sam tako nanašala sinčića, naravno i suprug, bila sam iscrpljena i mislila sam najozbiljnije da svakoj ženi koja ima više od jednog djeteta treba dodijeliti orden heroja!
sad, nakon puno godina, opet sam mama i ne mogu se načuditi koliko mi je lako i koliko uživam! noćno nanašanje? ne pada mi na pamet ni pod razno, samo mu tutnem bradavicu u njukicu i spavam dalje! u svim stvarima u kojima sam nekada bila "na iglama" sada sam potpuno opuštena, ne drhtim i ne strepim nad svakim njegovim pokretom i vidim po njemu da je to puno bolje! ne držim se nikakvog strogog rasporeda
(odlazak na spavanje ili popodnevno spavanje, na primjer), i nikakvih krutih pravila - i uživamo!
odaberes dojenje kao metodu kontracepcije
Samo je
Ako ti
zbog vlastitog komoditeta sam mogla slobodno i sa jednim djetetom, al onda vidiš malca od 5-6 godina koji se igra sam po kući, tu i tamo ti kaže kako svi imaju brata i sestru, a on nema nikog.
gleda mene i sestru kako se cerekamo na neke samo nama shvatljive bisere i shvatiš da je prilično sebično imat jedno dijete ako nisi socijalno i situirano ugrožen.
ja sam još i čekala da se zaposlim na neodređeno, a kad se i to poklopilo skupa sam sa MM dovela u sjećanje neprospavane noći, bljuckanje, nošenje bebe... dječje bolesti..... i odlučili još jedno.
stariji presretan, naš život iskupnjen, a i sve ove negativne stvari su daleko manje nego smo ih zamišljali.
Jednostavno nemaš drugo dijete dok ga ne poželiš imati.
Možda ćeš za to biti spremna tek za 10 godina kao ja, pa čak i nikada više ne poželjeti više djece ... uglavnom, mislim da je najvažnije slušati svoj unutarnji glas.
Kada ti on kaže da je vrijeme od tvoje želje došlo, s mirnoćom i mudrosti ćeš prihvatiti sve izazove koje ti pruža rođenje i odgoj bebice.
Bit će ovako kako kaže mama puh:
sad, nakon puno godina, opet sam mama i ne mogu se načuditi koliko mi je lako i koliko uživam!
i ja tako razmisljamSamo je
Ako ti
Uvijek sam željela bar dvoje djece sa razlikom do 3 godine. Sad sam u 5mj. trudnoće. Nadam se da će i druga trudnoća proći uredu i da će mi se to ostvariti! Ja sam odrastala sa bratom i sestrom i još smo vrlo povezani, priželjkujem takvo djetinjstvo i svojoj djeci.
I kao što većina kaže, jednostavno osjetiš!
sada iz ove perspektive, ja bih 3 djece... razliku bih negdje oko 3 godine od prvog, a od drugog ne znam.
ok, vidjet ćemo kako će biti s dvoje djece, a onda razmišljat o trećem...
ali ja već čeznem za drugom bebom (djevojčicom)...
duboko vjerujem u svaciji unutarnji osjecaj koji mu govori zeli li uopce djecu, s koliko djece ce se osjecati ispunjenim, smatra li da razlika medju njima treba biti nekako odredjena ili prepustena slucaju...
ali ovo nikad necu shvatiti - odlucivanje o iducem djetetu na osnovi neprospavane noci :/ pa bilo to jedna noc ili pet neprospavanih godina. kakvo banaliziranje. pa zivot je tezak sam po sebi. nisam ni od mm-a digla ruke prvi put kad smo se razisli u misljenjima - naucili smo od njih napraviti bogatstvo izbora - nit sam odustala od svoj prijatelja prvi put kad me netko od njih ostavio da "visim" - isla sam dalje...
nemojte odluku o djetetu - svom djetetu - donositi one noci kad vam ovo prvo (ili koje vec po redu) place na rukama jer mu rastu zubi... u zivotu ce biti jos mnogo prilika da dijete place, to ne mozemo, niti trebamo sprjecavati - ali cemo mu pomoci da ojaca, da zajedno prebrodimo probleme...
a odluku o iducem djetetu - donesite iz srca.
Stoga, zašto željeti želju? One dolaze same. Ako se prepustimo, opustimo... sve dolazi u pravo vrijeme. Sva forsiranja umanjuju životno veselje, a ako idemo preko svojih kapaciteta manje smo zaljubljeni u život. Zato... samo polako.... nakon neprospavanih noći čovjeku svašta (ne)padne na pamet...
Kako prelijepo receno....
Meni je trudnoca bila najljepsi period u zivotu. Porod mi je bio klasicni 10-satni, bolni ali nista prestrasno. Ema je bila pre dobro dijete prvih 6 mjeseci. Onda je propuzala, pa prohodala. I dalje je jako dobra ali je i jako znatizeljna i pocela je pokazivati znakove svoje osobnosti. Naravno da ne spava cijelu noc i da sam ja kronicno neispavana ALI jedva cekam jos jedno dijete. Ja sam bila spreman par mjeseci nakon sto se Ema rodila i stvarno jedva cekam ali MM-u treba malo vremena a obzirom da ne zelim nista forsirati onda cekam. Da zivimo u drugacijem svijetu ja bi imala 4 djece sigurno ali ovim tempom mislim da cemo definitivno dvoje a mozda troje.
ja definitivno zelim jos djece samo se borim sa sobom da li odmah/sada/kasnije
Hm ...
Nama je puno teze s ovih dvoje negoli je to bilo sa Vedranom,a i druga trudnoca, porod i postporodjajni oporavak i meme i bebe su bili mnogostruko tezi negoli prva trudnoca, porod i ostalo.
Zbog toga recimo ne razmisljamo o trecem djetetu iako bi nas se (cisto teoretski) vjerojatno moglo jednom i na to nagovoriti kad ne bi bilo rizicno.
No, drugo dijete nije bilo nikad u pitanju, bez obzira i na prvi (isto relativno tezak) porod i sve ostalo sto je slijedilo, znali smo da zelimo dvoje djece. I sad kad nam bude tesko, kad smo umorni k'o psi i kad nas klinci izzivciraju do krajnjih granica, niti jednom nam nije palo na pamet "eh, sto nam je to trebalo ...".
istinaI sad kad nam bude tesko, kad smo umorni k'o psi i kad nas klinci izzivciraju do krajnjih granica, niti jednom nam nije palo na pamet "eh, sto nam je to trebalo ...".
ponekad poludim i iskačem iz kože
ali nikad nikad se ne bih mijenjala za onaj život prije djece koji je isto bio prekrasan
jedino što me opet tjera iz vlastite kože jest kad mi neko drugi kaže: tako vam i treba...jer eto ponekad ne jedemo, ili ne spavamo ili se brinemo ili smo živčani ili ne tulumarimo ili ne idemo nigdje sami ili šta već...
aaaaaaaaaaaaaaaaa
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
Mi se nismo odlučili za drugo dijete. Ono se odlučilo za nas. Ja sam 10 godina pričala da neću više djece. Dragi je tvrdio da ni ne može imati djece jer je prebolio zaušnjake ne znam kad. Meni su našli endometrične ciste na jajnicima.... Kritičnog mjeseca uspjeli smo odraditi poso jednom i još smo "pazili". Kad tamo nema menge... Napravim test i imam kaj vidjeti!!! Bilo mi je teško to povjerovati, ali kad sam se zbrojala skužila sam da sam PRESRETNA.
U ovoj bebi uživam toliko da sam rekla da čim malo naraste hoću još jednu.
Nama se Luka "slucajno desio"i ispocetka smo bili malo zabrinuti jer je Nika bila dosta zahtjevna zbog nespavanja, grcica i td. Sada kada vidimo kako njih dvoje komuniciraju i pocinju se zajedno igrati, nezamislivo nam je da smo ikada i pomislili imati samo jedno dijete i ostaviti Niku bez brace ili seke.
I ne samo to....i ona nezamisliva varijanta da jednoga dana imamo troje djece postaje zamisliva.
Meni je to super... godinama se nakanjuješ imati drugo dijete i promišljaš što i kako, tisuću aspekata uzimaš u obzir...
a kada drugo dijete dođe, odjednom želiš i treće. Po mogućnosti odmah!
ja ih hocu jos barem troje. puklo me prije par godina da hocu imati puno djece. zavidim daphne
Ja sam jedinica i to mi je stvarno bilo grozno. Svi moji prijatelji imali su braću i sestre s kojima su se svađali, tukli, dijelili, danima ne razgovarali ali bi sve ružno brzo zaboravljali.
Ja sam ih rodila troje u manje od pet godina. Razlika između sinova je godina i pol. Kad se mlađi rodio, ničeg se ne sjećam - te sam ih godine samo presvlačila i hranila. Čini mi se da mi je lakše bilo kad sam rodila treće, nego s samo s prva dva.
Sad kad vidim klince kako se igraju i koje bogatstvo imaju imajući jedan drugoga, pa još i malu seku koja ih pokušava pratiti - sva se raznježim.
mi nismo 13 mjeseci oka sklopili,jaki grčevi i sl.,ali nikada se nisam upitala za drugo dijete hoću li moći i kada ćemo ga imati.pa ipak,za 3 godine tko će sje sjećati tih neprospavanih noći? moja curka koja nikako nije htjela spavati,sada ima itekako čvrst san! idemo dalje!!
Ja oduvijek znam da ću imati troje, no sad mi pomisao o četvrtom nije strana, mm - totalno drugačija priča
Mene jako drzi u zadnje vrijeme zelja za drugim. Netko je rekao da dijete izabire svoje roditelje, pa mi se cini kao da mi govori- Tu sam, samo dozvolite! Tako je bilo i sa Viktorijom. Isti osjecaj. Ne mogu opisati, ali kao da ceka da mi kazemo- moze. Hm, previse filozofski?
A kaj radite na forumu!?!Mene jako drzi u zadnje vrijeme zelja za drugim. Netko je rekao da dijete izabire svoje roditelje, pa mi se cini kao da mi govori- Tu sam, samo dozvolite! Tako je bilo i sa Viktorijom. Isti osjecaj. Ne mogu opisati, ali kao da ceka da mi kazemo- moze. Hm, previse filozofski?
Pravac krevet (khmm...ili gdje vec)
Zašto imati drugo (ili treće, četvrto, ako se može)?
Zato kad vidite svoje starije dijete kako grli mlađe, a kada vidi vas da ste ju uhvatitli na "djelu" iz čista mira kaže: "Ariana jako voli svoga brata!"
Zato.
Dode to samo od sebe, a ovo ostalo se zaboravi, medu mojima je 7 godina razlike i bas mi je sada zao da nisam izmedu imala jos jednog limachaNema lijepsega za vidjeti i dozivjeti od njihove ljubavi
Ista fora i kod nas
Ja bi i treće....
Mene zelja ne napusta..... I jednostavno osjecam to... vise sam dosadila mama vireci im malene bebice u kolicima
Osjecam zelju ..... vijdet ces... osjetit ces to ..to je meni prekrasan osjecaj
Ja sam uvijek mislila kako cu imat najmanje dvoje djece. Svoju kikicu sam dobila teskom mukom sa 39 ipo godina, 4 IVF-a i 7 ipo mjeseci lezanja u trudnoci. Sad joj je 18 mjeseci i ja danima intenzivno razmisljam o drugom djetetu i moram priznat da sam tuzna, ljudi stvarno sam tuzna jer se nerado sjetim kroz sto moram proci za biti trudna. Strah me i trudnoce jer sam proslu tesko podnjela, non-stop sam se bojala za bebu. Na koncu i moje zdravlje je u pitanju i zelim biti u formi za dijete koje imam. Trgaju me ova razmisljanja u zadnje vrijeme i oduzimaju mi san. U ljeto punim 41 godinu i zaista zelim jos jedno dijete, a cini mi se da se to nece ostvariti. I to mi stvarno tesko pada.
Na zalost, mi to jos nismo dozivjeli. :/
U suprotnom smjeru jesmo, prije, no sad nema vise ni toga.
Ali opet su nam
Predivni postovi, drage mame i tate!
Čitam ih i čitam ...
I odjednom se sjetim dana kada je Karla rekla gledajući svog bracu (koji je tek stigao iz rodilišta!): "Mama, ja bih sve učinila za Patrika! Jako, jako volim bracu!" Eh, tu sam se raspekmezila, rastopila, klizeći kao puding...
Svakoga dana uživam gledajući ih kako rastu, kako sestrica dodaje igračke braci, kako se on njoj osmjehuje, maše ručicama ... Ah, milina!
A kaj radite na forumu!?!
Pravac krevet (khmm...ili gdje vec)
samo slušam...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom