i ja sam prvih mjeseci noću mislila da ljudi nisu normalni kad požele to opet proživjeti taman kad uspiju prospavati noć
a noa je bio super beba, ne znam što bih mislila da je bio imalo zahtjevniji
a onda sve zaboraviš...........
 |
|||
|
|
|||
i ja sam prvih mjeseci noću mislila da ljudi nisu normalni kad požele to opet proživjeti taman kad uspiju prospavati noć
a noa je bio super beba, ne znam što bih mislila da je bio imalo zahtjevniji
a onda sve zaboraviš...........
oda bebama
("ispjevana" nakon čašice hormona)
tko može odoljeti bebama?
bebe su prekrasne, bebe su čarobne, oko njih se skupljaju anđeli i dobre vile!
bebe su slatke, neodoljive, mekane, svilene!
svaki njihov pokret, pogled, osmijeh, je malo čudo!
mirišu finije od najfinijih kolača, uz njih se topi srce i sve ružno nestaje!
kad se rode, donose sa sobom dašak raja i nadu u novi početak!
bebe, bebe, be, be, be, be
Kad sam došla doma iz rodilišta sa L. (prvim sinom), rekli su mi ajde sad na drugo ali ja sam im odgovorila da taj film neće gledat. M i ja nikad nismo razgovarali o drugom djetetu, nas troje smo si bili dovoljni. Da ali samo 4 god.!Naš L. je svako toliko izražavao želju kako bi htio brata ili sestricu. Ispočetka smo se zezali ali kad je L. postao uporniji malo sam zastala i počela se pitati neke stvari. Kao prvo L. je sam, treba mu društvo jest da je u vrtiću cijeli dan s prijateljima ali kad dođe doma jednostavno fali mu netko za igru. Kad bolje razmislim familija s jednim djetetom nekako je prazna ipak bi bilo ljepše i veselije da imamo još jednog člana. Meni se bliži 30-ta, L. je prošao 4-tu, ako mislimo nešto onda je sad vrijeme jer veliku razliku raditi među djecom baš i ne bih htjela (imam starijeg brata 8.g kojega praktički i ne poznam). I tako smo se odlučili. I nije mi žao. L. je bio presretan, dirao je i ljubio moj trbuh, stalno je pitao kad će beba van. Nije mogao dočekati. Svog brata jako puuuuno
. Stalno ga ljubi, grli, ne pokazuje ni malo ljubomore. To je sad, a šta će biti kasnije....
ajme, puhica, našminkala sam se i još malo idem na posao a ti uletiš s odom
i sad se moram opet šmikat
Kaj ste vi svi radili vasoj starijoj djeci da imaju takve izljeve ljubavi prema mladjima?
Jel ima neki primjer da nije bas tako idilicno (da se ne bediramo)?
Mi smo se trudili isto to usaditi Vedranu i dok je Zrinka jos bila u trbuhu i kasnije, no 0 bodova.
Mislim, znam da ju on voli, to se vidi kad nas nema u blizini i kad su u drugoj okolini (recimo u vrticu, gdje se cesto vide i ponosan je na nju pred svojim prijateljiam iz grupe i njenim), no cim je netko od nas u blizini odmah pocne natjecanje u kojem se ne biraju puno sredstva ... :/
A nije da ne bi voljeli dozivjeti kakav takav rastop momenat ...
Bas nista! Kljucno je 9 godina razlike, ali kad je jucer otkrila njegovu ladicu sa knjigama i posluzila se.... Zavrsila ljubav!
Ali ona njega obozava! Kad ga vidi oci idu :shock: , a onda smijeh i backanje! 8) Bebu ne mozes nauciti da nekog voli , to je urodeno!
TATEK kod tvojih je premala razlika u godinama. Ja i braca smo se vjecito tukli i svadali , ali kad bi netko od nas troje falio s nestrpljenjem smo cekali kad ce se vratit. Mama je izludivala. Danas se izvrsno slazemo 8)
Tatek, evo sve je jasno iz tvog citata. On nju voli, ali ni inače nije tip koji se rastapa od osjećaja, pa ih onda niti diskretno niti napadno ne usmjerava prema sestri. Pa što? Oni će ostvariti bliskost na jedan drugi način, ne nužno dodirima.tatek prvotno napisa
Mislim, znam da ju on voli, to se vidi ...
Moj sin je jednostavno takav da je rastop pred njom čim ju vidi, ali on je po prirodi maza. Sjedio mi je u krilu dok god sam ga mogla držati da ne izgleda smiješno. Kao takav, a još i kao triput veći i stariji od sestre niti ne može drugačije nego je doživljavati kao štićenicu... Zato mi imamo drugi problem:njoj ne odgovaraju toliko česti i silni izljevi ljubavi s njegove strane, pa da ne bi bilo mirno i tiho (zašto bi?) ispadne dreka.
Jednako tako joj i mast vadi sve u šesnaest :shock:, bez obzira na svojih 14,5. Čovjek bi rekao da je to u njegovoj dobi nemoguće.
Onda mi za Vedrana uopće nije čudno da Zrinku, blago rečeno, ponekad dovede do ludila, a često je zaboravi zagrliti kada je sretan u njenom društvu. Jednostavno je takav.
Karlo je sad 14 mjeseci star i nekako mi je jako teško kad ga vidim da se sam igra i nemogu si zamislit da se ne odlučim na drugo jer Karlo obožava djecu i jako je sretan u jaslicama, sa svojom sestričnom koja je mlađa od njega 3 mjeseca, jednostavno se obožavaju tako da nam je u planu ić na drugo dijete i ako dragi Bog da bit će to do kraja godine. :D
Puno puta sam si postavljala upravo ovo pitanje jer moje će dijete uskoro navršiti dvije godine, a još uvijek nije prespavao niti jednu noć.
Kad sam rodila odmah sam znala da želim i drugo i da ta razlika mora biti najmanje tri godine jer ne želim na račun druge trudnoće zapostaviti prvo dijete u smislu da znam da mu se sigurno neću moći posvetiti onoliko koliko mu treba uz sve "radosti" budućeg majčinstva (u prvoj trudnoći su me prale 24-satne mučnine do skoro 20. tjedna i samo jedan jedini put sam uspjela povratiti kad mi je bilo lakše - buduće mame koje povraćaju mogu biti sretne da uopće mogu, meni je gore bilo podnositi stalnu mučninu, a ne povraćam). Jedno mi je vrijeme čak bila noćna mora, uspavam jedno, eto drugo se budi i tako čitavu noć, ali opet valjda priroda to regulira na način da mi mame s ustrajnim nespavačima valjda ipak ne možemo dobiti i još jednog okorjelog nespavača :shock:
A da ne pričam da se moj skorodvogodišnjak osim što me po noći šeće, još uvijek jaaakooo voli nositi, skakati po mami itsl., tako da nisam pobornik što manje razlike.
Iskreno divim se majkama s razlikom među djecom od godine, godine i pol dana, jer znam koliko je moje dijete zahtjevno, pa sad imati dva takva...uf. Svjesna sam da i to ima svojih prednosti pogotovo kad su oboje malo veći, ali ipak onaj period od godinu, dvije, tri treba moći i preživjeti da bi se stiglo do te faze.
Nekako mi je oduvijek bilo važnije da ako treba imam i samo jedno dijete, ali da znam da sam mu se maksimalno posvetila i da je vrijeme provedeno s njim kvalitetno, nego da ih imam više, a da se ne stignem posvetiti niti jednom onoliko koliko im treba i koliko bih ja željela, ali svakako mislim da je bit u dobroj organizaciji od koje svakako treba moći s vremena na vrijeme i odahnuti. Svojoj djeci nikako ne želim frustiranu mamu (ili oba roditelja nedajbože) koja nema vremena, volje ili energije za bilo kakvu drugu zanimaciju u životu, a moram priznati da sam i s jednim povremeno bila u sličnoj fazi.
Nekoliko je opcija:
1.Slučajno,
2.Jedva čekaš opet "krstariti" trbuhom (imam frendicu koja je tako tužna što trbuha više nema...)
3.Emocionalno ste spremni za nove izazove,
4.Mali/la više nije tako mali/la,a vi bi se još tako mazili...
5. ...
Na prvo sam se dala nagovoriti onoga trenutka kada mi je MM obećao da nće tražiti ozbiljnost s moje strane slijedećih 6 godina,tada ću vjerojatno na drugo...
Kada sam saznala da sam trudna pomisao na toliku odgovornost mi je bila zastrašujuća,iako i nisam balavica,sada mi je prekrasno.Jedva čekam da još malo poraste da je mogu lijepo natezati,gnjaviti,zezati,šivati joj robicu za bebe,...Porod mi se i nije činio kao nešto što se ne bi dalo ponoviti.Tek sada vidim koliko sam sreće imala.
MM vidi čašu napola praznu,a ja napola punu...Pa ću se dati nagovoriti još 2-3 puta...
ajme, puhica, našminkala sam se i još malo idem na posao a ti uletiš s odom
i sad se moram opet šmikathe, he, nadam se da nisi zbog mene zakasnila na posao.
Još od prve trudnoće nekako i MM i ja vrtimo film o tome kako ćemo jednom imati dvoje djece, ali mene jako muči kompleks starijeg djeteta koji vučem iz roditeljskog doma (ne, nisam imala skladne odnose s mlađim bratom, a i danas nešto "šteka" u našoj komunikaciji). I što vrijeme dalje odmiče, to me ta tema više muči.
Ima li neka dobra knjiga o odnosu braće i sestara? Preporuke?
tanja_b, pa to ti iskustvo može pomoći da izbjegneš da se to desi tvojoj djeci. ja sam recimo mlađe dijete koje starija sestra nikako nije prihvaćala, pa sam sad sa svojom djecom vrlo oprezna da se to ne desi, jer znam koji su bili propusti mojih roditelja.
ali puhica, tvoji dečki su savršeni!!!!!
Nama su naša srca rekla da hoćemo odmah drugo
Znam da će u početku biti teško, ali za par godina mislim da će biti milina.
A treće ćemo najvjerojatnije posvojiti.
hvala ti, lijepo od tebe! he, he, i ja naravno mislim da su savršeni, ali koja mama to ne misli za svoju djecu.ali puhica, tvoji dečki su savršeni!!!!!
Podižem ovaj topić jer je super. Ja jako želim još dvoje djece. Zadnjih 2 mjeseca stalno razmišljam o drugoj bebi. Mislim da moram razgovarati s MM. Njemu se sviđa 3 godine razlika među klincima. Ali ja bi bebu sada, što prije... Ali ako se on ne složi,šmrc, morat ću čekati da se okrene godina.
Prvo dijete sam rodila u 24-toj. Već tada sam bila sigurna u svoju odluku i znala da ću svojoj djeci biti najbolja mama. Nitko nikada ne bi rekao da imam dvoje djece. Mladi smo i odgovorni ljudi, imamo više nego dobar posao. Mogli smo npr. uživati u izlascima, putovanjima i slično, no mene je uvjek vukla želja za obitelji. Moje prijateljice imaju skroz drugačiji život od mene (žive s roditeljima, izlaze, ideja o obitelji im nije tako bliska).
Uvjek sam zamišljala kako ću imati troje djece.
Svenčija smo rodili 2003., (kažem “smo rodili” jer je moj MM tata u pravom smislu te riječi, pa čak i više). Već na prvom pregledu nakon poroda sam pitala doca kada možemo ponovo, s obzirom na carski rez, zeleno svjetlo smo dobili nakon dvije godine. Iz prve nam je uspjelo. Sreći nije bilo kraja. Danas imamo i malenu Lanku. U početku je bilo teže nego kada smo bili sami s prvim.
No evo, mi i dalje brojimo one “dvije” godine kako bi jednog dana mogli ponovo.
Svi problemi (mali i veliki) prođu i onda gledamo svoju djecu i znamo da je ljubav koju imamo sve što nam je potrebno. Ništa me ne ispunjava kao ovo što jesam : MAMA.
Offtop...tatek,takvi smo rivali bili ja i moj brat,sad je moj 2god mladji brat moj nezamjenjivi i najbliži frend i samo su mi mm i msin iznad njega
A za mene...ja osjećam poriv,užasan,potrebu,želju,...mrzim se što je situacija takva da se s tom željom moram borit....
Ja poželim imati drugo dijete kada pogledam filipove snimke na video kazetama dok je bio mali. Baš je bio slatki.
Ali ne gledam ih baš često.
litala pametno i lijepo zbori
odmah dobijem zelju za jos jednom bebom
Vjerojatno se lakše odlučiti za drugo (ili treće) kad se u glavi riješe sve predrasude, strahovi - ili jednostavno kad se skupi hrabrosti.
Ja već neko vrijeme kalkuliram, te mali stan pa ovo pa ono - a godine idu i jedino što znam - želim biti relativno mlada mama 8)
Rodila sam D sa 19g a MM je imao 22g,pošto nam je mala bila velika obaveza nismo više razmišljali o još jednoj bebi. :/ Tako su prolazile godine ,mala je bila sve veća i veća,nije se više mazila,uozbiljila se...a ja kad bi vidjela kakvu malu bebu u meni bi se nešto dogodilo,tim čuvanjem neke bebe ja bih sve više osječala nekakvu želju za svojim djetetomNa kraju-nikad ne bi imala samo 1 dijete a to nam je dokazao mali
Nikada nije kasno
___________
D 1998.
I 2007.
i ja ovako, nadam se da ću stići tricu.nekako, osjetis
i ja se pitam to pitanje!!!
Mi sad čekamo drugo dijete, razlika će biti 2,5 godine. Znam da bebicu jako želim i jedva čekam, ali jesam li spremna :? - na to uopće ne znam odgovoriti. Skoro dvije godine nisam prespavala čitavu noć, umorna sam, sad još gore spavam jer me non stop muče mučnine... Ni do poroda se sasvim sigurno neću odmoriti. Ali usprkos svoj toj nespremnosti, bebicu želim i volim i jedva čekam
Ja i MM smo se odmah složili da ćemo imati 4 djece. Sad imamo dvoje, i barem jedno ćemo još imati, a onda ćemo vidjeti dalje. Još niti ne razmišljamo o trećem, ali ako se desi, naravno da je dobrodošlo
baš sam više puta o tome razmišljala. prije nego se tino rodio uvijek smo mm i ja maštali o barem dvoje djece ili čak troje. danas se znam uhvatit kako razmišljam da mi je dovoljno i jedno, pa se pitam dal će me ta razmišljanja proći, kao što je netko rekao da se sve to zaboravi (problemi u trudnoći, zadnji mjesec trudnoće, problemi u rodilištu- hitni carski, problemi nakon rođenja-refluks, još 10 dana + u bolnici, gledat dijete na infuziji, kako sam samo patila kad su mu ispirali želudac a imao je samo dva dana, problemi s dojenjem, pa se nekako stabiliziraš sve bude super, ovo prije postanu samo traume i ne želiš o tome razmišljat)
- i sve ću to zaboravit? tako me strah proći sve to i slijedeći put, iako sam svjesna da drugi put može biti bolje
Kod mene nikada u pitanju nije bila želja za drugim djetetom. I kad sam se doslovce znala rušiti od iscrpljenosti sama doma s bebom od par mjeseci na rukama, ta želja nikada nije došla u pitanje.
Mislim da je za odgovor na ovo pitanje presudnije da osim želje osjetiš i spremnost na drugo dijete. Odnosno točnije da si spremna prihvatiti sve eventualne rizike, poteškoće i neke teže situacije, baš kao i sve lijepo što to donosi. Biti u tome 100% i u dobru i u zlu.
I djece ima svakakve, baš kao i roditelja, ne prihvaćaju i ne podnose svi sve na isti način. Znam slučaj i kad je mama završila u bolnici na infuziji od iscrpljenosti, a recimo ima dijete koje gotovo od rođenja spava cijelu noć.
Odgovor isto tako ovisi i o jako puno vanjskih faktora, pri tome ne mislim na razmatranje veličine stambenog prostora, auta ili neke druge životne situacije jer čovjek kad bi se oslanjao na takve stvari ne bi zapravo nikada imao djecu. Ali nije isto ima li majka kakvu pomoć, podršku okoline koja je jako važna, je li imala traumatičnu prvu trudnoću ili porod, je li dijete bilo bolesno ili je bilo nekih drugih problema od situacije gdje toga svega nije bilo. Isto tako, još uvijek sam mišljenja da djeca zaslužuju sretnu majku koja im se zaista može posvetiti, tako da svaku situaciju u kojoj majka to nije, mislim da bi pri donošenju odluke trebalo izbjegavati.
ja sam donila odluku: kad mala prespava noć
A ja sam spremna na treće dijete, ali MM nije i neznam kako da pomirim te dvije strane.
tate obično "padaju" na curice, pa ako ima tu "slabost" pokušaj ga nagovoriti
Ako smisliš način svakako javi, ima nas još koje to muči-a prije nego smo imali djecu ja sam bila gotovo nezainteresirana,a MM je govorio da bi on četvero.
ja ću tad počet razmišljat tek o drugom...ja sam donila odluku: kad mala prespava noć
Meni je zelja skroz tu.Noa nam sad puni godinu i nisam se umorila od njegovog tempa.Svaki trenutak je poseban i kad budemo imali jos jedno (ili vise...) zalim da bude opet tako.
Nou nismo planirali ...ono e sad ...
Bilo je iznenadenje i mozda zelim opet tako.
A uostalom ja imam jos pa sigurno 20 godina za bebaca.
Ajme koliko ih moze biti u tom razdoblju?!
Ma djeca su najveca sreca i ko ih ne bi pozelio...
mene drugo preduhitrilo..
Sad sam trudna pet mjeseci i evo sinče je nedavno odlučilo spavat ( 2,5 god).
Ok, imam još malo vremena naspavat se..
A što se tiče imanja drugog dijeteta, prije prvog sam mislila da uopće nećemo imat djecu. Da možda nismo za to. Oboje nam došlo nenajavljeno.
Hvala Bogu....
Osim ako ima koji tata pa da mu da "recept"tate obično "padaju" na curice, pa ako ima tu "slabost" pokušaj ga nagovoriti
Meni nije važan spol djeteta i nije da želim još jedno dijete radi toga što bi možda bila curica, a kako mi non stop poznanici nameću takvu ideju, već zato što osjećam u dubini sebe da želim imati još jedno dijete.
to ti je ka "recept"Prvo što morate znati da Y kromosom sperme i X kromosom jajašaca moraju biti izjednačeni.
1. Ako želite djevojčicu, spolni odnos morate imati 3 ili više dana prije ovulacije. Zašto? Y kromosom sperme je tih dana slabiji.
2. Penetracija u vaginu tijekom spolnog odnosa je također važna. ''Plića'' penetracija povoljna je za stvaranje djevojčica, a ''dublja'' dječaka? To je povezano s razinom kiselosti PH. Ulaz u vaginu ima višu razinu kiselosti.
3. Položaji spolnog odnosa su također važni. Ako želite djevojčicu, morate voditi ljubav u ''misionarskom'' položaju, a ako želite dječaka, u ''psećem'' položaju.
4. Orgazam, osobito ženski, igra veliku ulogu u stvaranju spola budućeg djeteta. Žensko tijelo otpušta supstancije koje povećavaju razinu lužnatosti u trenutku orgazma. Dječaci se naprave mnogo brže kada je visoka razina lužnatosti, dok žene ne bi trebale doživjeti orgazam ako žele djevojčicu.
5. Ako volite voditi ljubav, tada će vam se svidjeti ideja o tome kako napraviti djevojčicu. Trebate voditi ljubav svaki dan nakon prvog dana menstruacije sve do 3 dana prije ovulacije. Tada prestanite sve do prvog dana vaše sljedeće menstruacije (osim ako vam se posreći i ne dobijete sljedeću menstruaciju zbog trudnoće).
6. Y kromosom sperme voli hladnije temperature. Zbog toga, ako muškarac želi dječaka, ne smije nositi tijesno donje rublje. Smiju nositi bokserice i rublje koje će im dati više ''prostora''. Iz istog razloga neće nositi usko donje rublje ako ne žele djevojčicu. Usko donje rublje povećava mogućnost fertilnosti muškaraca.
7. X kromosom sperme voli toplije temperature. Muškarci koji žele djevojčice trebali bi se okupati u vrućoj vodi prije spolnog odnosa.
ako upali javi
ja sam uvijek htjela imati puno djece, ne znam, 4 ili 5 naprimjer. i rekla sam da je s malcevih navrsenih godinu dana ok da idemo na drugo.
mali se dogodio neplanirano, i sad zato sto planiram ostale umirem od straha. sta ako bude problematicna trudnoca (prva mi je bila za pozeljeti), pa kakav ce biti porod (prvi je bio strasno naporan i meni traumatican ali kad citam tudje price i nije bio tako los), sta ako cu imati problema s dojenjem, sta ako beba nece biti tako dobra kao mali.. ma totalno se paranoiziram. stvarno bi htjela imati jos barem dvoje djece a na samu pomisao da zatrudnim doslovce umirem od straha.
Evo prijavljujem da sam/smo i mi spremni za slijedeće 8)
Zapravo smo htjeli razliku od max 3 godine, ali eto, tek sad se osjećam da sam spremna.
Prije tjedan dana smo počeli proizvodnju i moram priznati da je nekako drugačiji osjećaj nego prvi put. Nekako kao da sam mirnija i staloženija. Veselim se i sva sam si važna, ali nekako kao da mudrije pristupam svemu. Znam što me čeka, veselim se svemu - i dobrome i lošemu (makar ni sama sebi nisam jasna kako se mogu veseliti mučnini i žgaravici, ali eto). Veselim se ponovnom "drugačijem" stanju, promjenama u ponašanju i izgledu i promjenama u našim životima. Veselim se ponovnim promišljanjima o porodu, slatkoj muci biranja imena i, naravno, nevjerojatno se veselim maloj mirišljavoj i mekanoj štruci.
Držim nam fige
Mi nismo još krenuli u "proizvodnju"Evo prijavljujem da sam/smo i mi spremni za slijedeće 8)
Zapravo smo htjeli razliku od max 3 godine, ali eto, tek sad se osjećam da sam spremna.
Prije tjedan dana smo počeli proizvodnju i moram priznati da je nekako drugačiji osjećaj nego prvi put. Nekako kao da sam mirnija i staloženija. Veselim se i sva sam si važna, ali nekako kao da mudrije pristupam svemu. Znam što me čeka, veselim se svemu - i dobrome i lošemu (makar ni sama sebi nisam jasna kako se mogu veseliti mučnini i žgaravici, ali eto). Veselim se ponovnom "drugačijem" stanju, promjenama u ponašanju i izgledu i promjenama u našim životima. Veselim se ponovnim promišljanjima o porodu, slatkoj muci biranja imena i, naravno, nevjerojatno se veselim maloj mirišljavoj i mekanoj štruci.
Držim nam fige
Pa po meni ova teorija baš i ne stoji :/ .
MM i njegova sestra su 8 godina razlike, on je stariji i nikad seku nije doživljavao, niti ju obožavao, nikad si baš nisu bili prisni, nisu ni sada.
A ovdje ima toliko primjera male razlike među braćom koja se vole.
Ja još ne znam kako će biti, saznat ću vrlo skoro, za sada Janko mazi i ljubi bušu, to je njegova beba, on će njoj dati sve svoje igračke, igrat će se s njom..vidjet ćemo! Ali sam moram priznati zacmoljila čitajući vas kak pišete o donosima među klincima i nadam se da će i kod nas biti tako.
I da, i ja se veselim novom stanju u kući, novom članu, dojenju, privikavanju, šetnjama s bebačicom i svemu što to donosi, isto tako sam se u početku veselila trudnoći (sad je već na kraju, sada jedva čekam da rodim)
ja sam uvijek tila dvoje, curicu i decka, sad sam zadovoljna...
mm bi jos jedno ali mislim da nice ici....
kako smo se odlucili? jednostavno smo odlucili da bi veca razlika bila prevelika i da je zadnji cas za drugo....
Baš mi je drago da je topic opet dignut.
Mama sam dečkića od 4,3g. Oduvjek sam željela dvoje djece (kao i MM). Naš I. je bio dosta zahtjevna beba. MM i ja uvijek smo govorili da će max razliku među djecom biti 3 god. No kada je I. napunio 2 g i kada se bližilo vrijeme za uradak 2. djeteta, zbog njegove zahtjevnosti nisam bila spremna opet prolaziti isto. Kada je dečko napunio 3 g. rekla sam, što je - tu je, idemo dok nam je još vrijeme. Na žalost nismo odmah uspjeli, evo prošlo je 1,5 g, a ja sam trudna 6 tjedana (AIH). Dečku ćemo objaviti kada se vrati s mora. Kako će sve biti ne znamo, obzirom da naš mali/veliki nije nešto lud od želje za sekom/bracom. Zaista se nadam da ćemo biti jedna sretna mala obitelj, barem ćemo MM i ja dati sve od sebe.
pa, meni je trebalo 7 godina da zaboravim sve te muke....
i tek onda *a mozda i zahvaljujuci ultimatumu MM koji je rekao da ce naci drugu zenu da mu radja jer hoce jos djece :D
sam se odlucila - i sad sam presretna sa mojom curicom!
Hvala MM!
Iskreno, zelja se javila nako par prospavanih noci. Sto mojih, sto K. K ima 22 mjeseca, vec neka 2 mjeseca odspava 8 sati u komadu, pa smo se preporodili. A pomoglo nam je i to sto je skinuo pelene. Vise nije sve svedeno na obuci ga, promijeni pelene, nahrani, nosaj kad place, skidaj temperaturu, a on u tebe samo blijedo gleda.
Nako uredovanih par mjeseci, meni se sve cini tako daleko. Cak me sad manje strah poroda, barem znam sta me ceka. Ni onih 10 mojih nepokretnih dana nakon poroda (za sve to kriva epiziotomija) me ne moze obeshrabriti. Zao mi je samo sto u tim danima nisam mogla ni ustati da svoje dijete podignem iz krevetica i da ga nahranim, mazim,... Uvijek je neko bio tu da mi ga doda i to samo kad bi gladan bio, da me puste da se oporavim. Kasnije sam mrzila to sto nisam mogla vise.
Sad smo još odlučniji nakon epizode od prije dva dana kad je u gostima bila jedna bebica, a E. je sva bila oko nje, zahtjevala da je ja držim (bebicu) i derala se ko pivara kad su ljudi krenuli kući "neću beba kuću, mamaaaaaa uzmi bebu!"
Izgleda da ce u Sarajevu za 9 mjeseci osvanuti 2 bebe.
[quote="bejb"]
litala pametno i lijepo zbori
upravo sam pročitala cijeli topic, ali ove su me se riječi snažno dojmile pa sam se morala uključiti. potpisujem da je odluka iz srca prava odluka. što se mozga tiče, u njemu će uvijek postojati mala bubica koja će buditi sumnju u to jesmo li spremni.
prvo smo dijete željeli i rodili. tijekom trudnoće je ova spomenuta bubica povremeno bila aktivnija i postavljala mi pitanja: je li to bila dobra odluka, možemo li, znamo li, jesmo li mi za to, ali nije bilo nazad. kada se rodio
nakon godinu dana poželjeli smo još jednog
ono što želim reći je da nema univerzalnog recepta i nema pravila jer svatko ima svoj recept i svoje pravilo samo se treba okrenuti prema sebi i čuti što mu govori srce (i zanemariti one male bubice iz glave koje nas žele pokolebati).
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom