Tin ce za 8 dana imati godinicu dana. Rode su nam prvo pomogle da shvatim da ja mogu dojiti i da samo treba biti strpljiv, zatim su nam pomogle da prebrodimo skokove u razvoju, cesto budjenje nocu....
E, sad ponovno trebam savjet. I to hitno jer sam zaista jako umorna i treba bi moralna podrska svih vas koji mi necete soliti pamet time kako pretjerujem jer dojim malca a "vec ima godinu dana" i govoriti mi da "cica? ma, daaaaaaaaj kaj ce mu to jos uvijek...odvikni ga lijepo i bit ce mir" Najveci biser mi je sestra danas servirala: "Ma, to ti gubis mlijeko. Zato ti on nece spavati. Ne budi vjestica, daj djetetu da jede PRAVE stvari."
Radi se o slijedecem: zadnjih 15ak dana ne zeli spavati ako cica nije u ustima. Klopa nekih 45 minuta, onako...natenane, polako. Malo vuce, pa onda spi, pa vuce, pa spi. I, kad se vec onako ukocena i moram priznati nervozna jer Domi kucka na vrata gdje sam, a Karlo ceka da mu pomognem oko zadace i mora u skolu za pola sata, a uvjerena da Tin ipak duboko spava dignem...on otvori oci i pocne plakati.
Noci su jos gore. Uspavam ga, spava cca 45 minuta i onda pocne.....vratim se u krevet (iz kojeg sam otisla prije tih 45 min. jer, ipak bih zeljela barem popricati sa zakonitim) i krenemo...cica u ustima - spava...cice nema - plac. I tako cijelu noc. U ovih zadnjih 15ak dana nisam spavala u komadu vise od 2 sata.
MM pokusava pomoci koliko moze u onih 3 sata sto je doma dnevno, barem psihicki...a i brigom oko vece dvojce, no i on sad vec pomalo sumnja u to da je dobro sto ne odustajem od dojenja.....
E, i jos jedan detaljcic...bolan. Nakon nekog vremena sto Tin tako cica, pocne gristi..i to jako, svom snagom.
Malo sam oduljila, oprostite. Lijepo vas molim, pomozite jos jednom.