Nema druge crte... prošlo je već 10 minuta, a mužić i ja smo dalje gledali u test i nadali se da će pokazati da sam trudna.
Ha, eto, pogriješili smo. A rekla nam je doktorica da ću teško ostati trudna jer su mi jajnici puni cista. Svejedno, imala sam neki osjećaj... Nije mi jasno kako... toliko mi već kasni, mučno mi je danima, ni kavu ne mogu piti... možda je viroza?
I tako je prošlo još tjedan dana, temperatura stalno oko 37, a moja «viroza» nikako da prođe. I onda sam ponovila test. Tri puta. I tri puta je pokazao debele dvije crte.
Početak je bio idiličan, odmah smo kupili knjigu «Što očekivati u trudnoći» i rekli našima koji su bili oduševljeni. Nismo bili ni godinu dana u braku, a već smo ostali trudni. Našoj sreći nije bilo kraja..
Ubrzo su počeli problemi. Moja maternica je lagano dvorožna i zabačena unatrag. Počela sam krvariti, stvorio se hematom. Ležala sam. Tjednima. Pila sam lijekove i s vremenom su kontrakcije koje sam osjećala prestale, i plod se učvrstio. Jako rano sam počela osjećati micanje svoje živahne bebe. Već u 15-om tjednu...
Uslijedio je period opuštanja u drugom tromjesečju, šetali smo, išli na more, putovali... No, naš mali slatki bebo se prerano spustio blizu ušća, opet sam mirovala.
U 36-om tjednu ležao je poprečno. Okrenuo se tako naglo da sam dobila jake lažne trudove. Zadržali su me u bolnici par dana, jer su otkrili bakteriju streptokok. Očekivali su da rodim svaki čas. Sređivala sam sobicu i dječje stvari, i tako su prolazili tjedni. Došao je vikend kada je bio očekivani termin 20.-22.01. A ništa se nije događalo, nisam se otvarala. Naš slatkonja je odlučio ostati još nepuna dva tjedna u maminom trbuhu. Dva tjedna groznih pregleda, pregleda plodne vode i bezbrojnih ctg-a. Odbijala sam inducirani porod jer je sve i dalje bilo kako treba.
U srijedu navečer osjetila sam trudove koji su se ponavljali. Znala sam da su lažni. Već sam se navikla živjeti s neprekidnim bolnim kontrakcijama. Četvrtak ujutro-još jedan pregled, ne, neću indukciju jer su otkucaji srca uredni, plodna voda bistra, a slatki bebo i dalje jako živahan. Popodne su počeli jači trudovi. Nastavili su se cijelu noć koju sam uglavnom provela na wc-u. Oko tri ujutro trudovi su bili na osam minuta. Probudila sam mužića. Otuširala sam se i poslala poruku sestri i prijateljicama da je to to i da krećem u rodilište. Nakon tuširanja kao da mi je bilo malo bolje... pojela sam tost-prvu hranu u protekla dva dana. I rekla sam mužiću, ajmo još malo čekati, kao da se usporilo (nije mi bilo jasno kako). Dočekali smo 7 sati i krenuli na redovnu kontrolu. Cijelo vrijeme sam imala jake bolove u leđima u obrascu 10-12-8-12 minuta. Na ctg-u su prikazani kao slabi trudovi (nije mi bilo jasno kako). Doktor Sa... mi je rekao da odem doma i da se naspavam, da će to već popodne krenuti. Kako sam se jadno osjećala. Toliko me bolilo, pa šta će tek biti kad «krene». Taj dan sam prespavala, izmorena od dvije probdijene noći.
U tri popodne su opet počeli oni moji «trudovi». I nastavili se. Cijelu večer me jako bolilo. Legla sam spavati i spavala između svakog truda. Osjećala sam se glupo. Sve je bilo kao prethodne noći. Kad sam počela mjeriti na 6 minuta, probudila sam mužića, tuširanje, slanje poruka. Pa šta je moje tijelo stvarno nesposobno istisnuti to dijete van? Nisam u to vjerovala. Nakon tuširanja, počelo me stvarno jako boliti.
Dok smo se vozili do bolnice, jedva sam disala. Pregledavaju me, otvorena 2 prsta (nije mi bilo jasno kako tek toliko). Pristajem na probijanje vodenjaka. Trudovi isti. Klistir, brijanje. Nova smjena. Trudovi isti. Novi pregled. Otvorena 6 cm. Ha, nešto se događa, ohrabrujem se. Iz predrađaone me vode u rađaonu i pripremaju stolćić. Sretna sam, dolazi mi mužić, masira mi leđa, smijemo se i pričamo. Muzika mi uopće ne paše, a kako se trudovi pojačavaju, ni bilo kakav dodir. Sretna sam jer je sve kako treba, bez dripa, bez infuzije. Klistir sam ionako htjela, a probijanje vodenjaka je bilo nužno zlo u mom slučaju. Pogled na stolčić me jako ohrabrio. Međutim, trudovi su i dalje bili slabi (nije mi bilo jasno kako jer mene je jako bolilo), tek 30, 40 % po ctg-u. Skakala sam po lopti, dobra je između trudova, u trudu ionako ništa ne pomaže. Trudovi slabi (nije mi bilo jasno kako). Dolazi dr. Fr... O, ne... Samo on ne, ali bolje i on nego dr. Si... čije amniskopije neću nikad zaboraviti. Pregledava me, jako me boli, kao nijedan trud dotad taj njegov pregled. I govorim mu to. Primalja Bruna me ohrabruje. Dr. Fr. govori da sam spremna, da je to već 9 cm... Kako me razveselio, govorim mu to. Smije se. Počinjem osjećati da klistir nije bio dobar, da sam trebala još obaviti... Moram na wc. A, ne, počnite tiskati, uskoro ćemo na stolčić. Dobro sam raspoložena... Sestra Silvana koja je zagovornik prirodnog poroda mi preporučuje drip jer su trudovi preslabi za izgon. Ne, nikako, nikako. Na kraju pristajem jer sam ionako već sve sama obavila, a ovo je da bebi bude lakše. Nakon 15 minuta bušenja, jedva nalaze venu i puštaju drip. Govorim Dr. Fr... da mi makne sa kreveta to što me trese. Ništa vam nema na krevetu. I tu počinje drama...
Tlak 200/140. Dolazi dr. Si...bojim ga se... Prvo što je učinio-izbacio je mužića van. Govorim mu, nemojte, doktore, on mi jako pomaže. Nije me briga, meni ide na živce. Tužna sam i osjećam srce kako mi luđački udara. Gubim svijest, ne mogu disati. Pripremaju me za carski. Maska na licu mi ne odgovara, znoj mi kapa niz nju. Otkucaji srca djeteta padaju, a ja sam u nekom šoku (ne znam medicinski naziv). Molim ih da pokušam roditi, da ja to mogu, da sam uvjerena u to. Ionako nema vremena za carski. Dr. Si... cijelo vrijeme drži ruke u meni. Da sam imala snage, zaplakala bih. Morala sam držati noge skupljene i biti mirna dok su mi radili ctg. Imala sam osjećaj da ću puknuti. Srce mi nije dobro, ako ne rodim uskoro, u opasnosti sam. Nije me briga, bitno da je beba u redu. Dr. Si... me reže na tri mjesta, užasno me boli, govorim mu to. U boxu je bilo šest doktora i tri sestre. A ne i moj mužić... Dr. Si... se dere na mene u trudovima da ne tiskam dovoljno jako. Krv iz raznoraznih cjevčica mi curi posvuda i skližu mi se ruke, zato je to, i govorim mu to. Znam da vam je teško, ali ja rađam, doktore, slušat ću vas ja, samo da rodim... Opet ste upropastili još jedan trud... idem mu na živce, nek sestra Silvana nastavi jer njemu je teško sa mnom. Plače mi se. Pitam je koliko još trudova, tri maksimalno. Blaga je i vodi me. U jednom tiskanju u prvom trudu sam rodila. Eto šta čini ljudski pristup. Cijelo vrijeme poroda nisam nijednom povikala niti zaplakala. Krajičkom oka vidim da se u rađaonu ušuljao mužić, zvala ga je dr. Kr... Dijete nije odmah zaplakalo i jako je plavo, zato je ocjena 8/9. Veliki dečko, 4040 gr težak i 53 cm dug. Popišao se i pokakao po dr. Si... Bravo, sine, drugo nije ni zaslužio. Meni se tlak spušta, srce smiruje. Dojim svoje dijete, šivaju me, preko 30 šavova. Mlada doktorica Kr.. koja me šivala mi je spasila rez, kasnije su mi na pregledu rekli da je predubok, prevelik i neravan, nestručno napravljen. Dr. Kr... mi je rekla da mi je dijete prekrasno, svi mi čestitaju, dr. Fr... mi daje ruku. Dr. Si... je zbrisao. Prevažan je, ima on drugog posla. Sestra Silvana me pitala jesam se jako izmučila, ja sam rekla, ne, uopće, bila sam sva u oblacima jer moje sunce je ležalo na meni. Ona je rekla, a bilo vam je teško, bravo, mama. A ja sam rekla, ponovila bih to još 10 puta!!! I tako mislim i danas. Iako je moj sanjani porod ostao samo san, rezultat je toliko prekrasan da nema žaljenja.
Plusevi: moj divni hrabri mužić, divne primalje, vjera u vlastito tijelo, lopta i masiranje u trudovima
Minusevi: nehuman odnos dijela doktora prema rodiljama, nesklonost prirodnom porodu
Niko se rodio 02.02. Porod nije bio kako je mama planirala, ali kad se bude rađao braco ili seka će biti.